Konkursi, konkursi... IV

U prvom dijelu priče "Konkursi, konkursi" sam sa podsmijehom prokomentarisao oglas Ministarstva nauke i tehnologije (u daljem tekstu MNT) i njihovu potrebu za dva pripravnika. Ono što nisam spomenuo jeste da sam konkurisao na mjesto Službenika za odnose sa javnošću. Kad već piše Filozofski fakultet, zašto da ne? Konkurišem na sva mjesta do kojih mogu doći pješke i odnijeti prijavu.

U odnosu na Ministarstvo prosvjete, MNT funkcioniše opuštenije, oglas je naveo da se dokumenti dostave u roku od 15 dana, a zatim je prošlo još nešto vremena pa smo pozvani na razgovor. Poznata lamela na Trgu Republike Srpske, samo treći sprat ovoga puta. 

Dočekao sam svoj red na razgovor sa tročlanom Komisijom (taj broj je u blagom neskladu sa Zakonom o državnim službenicima). Glavni član Komisije je moj poznanik pa smo se ispričali o svemu i svačemu, a najmanje o poslu. U samom startu mi je bilo jasno da nemam šanse na ovom konkursu kad se, nakon što sam spomenuo da sam post-diplomac, povela priča o stipendijama MNT odnosno sufinansiranju izrade naučnih radova (magistarskih/doktorskih). Rekoh da ne vjerujem u takve oblike pomoći, a evo i zašto: moj brat je post-diplomac sa prosjekom 10,00 i konkurisao je za tu novčanu pomoć ali je nije dobio. Ta pomoć je otišla osobi sa njegovog post-diplomskog studija kojoj je mentor Jasmin Komić. Iz te priče o "utješnoj nagradi" sam vidio da tu nemam šta da tražim, tako da je sav dalji tok razgovora bio maksimalno ležeran i, sve u svemu, bilo je to ugodnih 20-ak minuta priče o ničemu.

Nakon nekog vremena je stigla i odbijenica. Tu je sve lijepo objašnjeno, samo nije objašnjeno zbog čega je primljen upravo taj pripravnik. Evo i samog obavještenja (interpunkcija na nivou Ministarstva prosvjete):

I sad, sve bi to bilo u redu da ja nisam pažljivi čitalac novina. Evo na šta sam naletio u novinama:

Dakle, 22.02. Sanda Desnica radi kao Službenik za odnose sa javnošću, a 27.02. MNT obavještava ZZZ o potrebi za radnikom. Dva mjeseca nakon toga, 27.04. MNT donosi odluku o prijemu Sande Desnice u radni odnos.

I, sad, šta je tu sporno? Trideset namagarčenih pripravnika? Ovce i jesu za šišanje. Dok god se niko ne žali, sve je u redu. Ja sam uložio kratki prigovor gdje tražim rang listu kandidata, pa ćemo vidjeti kakav će biti odgovor MNT, a baš me zanima da li će još neko da učini isto. Ili je svima u redu da je ona primljena zašto - zato.

Valjda će odgovor MNT biti u zakonskom roku, a kad bude, biće i na blogu. Dotad, nezaposleni pozdrav!

Konkursi, konkursi... III

Dok je konkursna sezona za zapošljavanje pripravnika otprilike na svom početku, nešto drugo se završava - školska godina. Udarni termin za konkurse u školama je (pred) početak školske godine, avgust/septembar, a u ovom periodu kapne tek ponešto. Ipak, nedostatak kvantiteta se nadomjesti kvalitetom - u "Glasu Srpske" od 25.04. sam naišao na dva jako zanimljiva oglasa. Prvi na redu je oglas škole "Sv. Ćirilo i Metodije" iz Piskavice:

Nakon ovakvog oglasa, samo je jedna moguća reakcija:

Pored svih nebuloznih dokumenata, nastavnik razredne nastave na manje od dva mjeseca, intervju i pismeni test? Moram priznati da nisam dosad to vidio. Djeluje komplikovano, a u suštini, to je išlo znatno jednostavnije...

U čemu je fora? Direktor može da drži radnika dva mjeseca bez raspisivanja konkursa. Pretpostavljam da se na ovom radnom mjestu već čitavu školsku godinu drži neko (vjerovatno bez odgovarajućih kvalifikacija) po tom principu "dva po dva", s tim da, s obzirom da prosvjetna inspekcija ne radi svoj posao, to "dva" se produži na četiri-pet ili kad se već direktor sjeti da objavi oglas. Ovdje imamo slučaj da je "konkurs" otvoren osam dana a tu upada 1. maj kao i neradni dani oko istog...
Možda nisam u pravu oko toga da je to radno mjesto faktički zauzeto, ali bih baš volio da vidim čiji potpis stoji u dnevniku od početka školske godine i da li će isti potpis biti do kraja (školske godine).

No dobro, idemo dalje. Škola "Petar Kočić", 78433 Šibovska (nikad dosad nisam čuo za Šibovsku, mada, to je samo moja neupućenost):

Ista meta - do 30.06.2012. godine, isto odstojanje - konkurs otvoren osam dana. U prijavi da budu priloženi adresa, telefon, adresa el. pošte (ukoliko kandidati posjeduju). Nisam siguran u kojem zakonu stoji da kandidati moraju imati telefon, ali to je najmanje bitna stvar...

Šibovska traži položen stručni ispit, a pored stručnog ispita traži prosjek ocjena. Nekako mi se čini da jedno čini drugo besmislenim. Potvrda o prebivalištu? U redu. Uvjerenje od Zavoda za zapošljavanje o vremenu provedenom na birou? Ima smisla, sem ako se uzme u obzir prošli oglas u kojem stoji to isto uvjerenje sa dodatkom "odnosno potvrda da se nalazi na evidenciji nezaposlenih lica". Nisam siguran kakva sve uvjerenja izdaje ZZZ, da li ih ima više različitih, jer ako je samo jedno, onda se ovdje traži nezaposleno lice sa položenim stručnim ispitom, a takvih nema previše - ko se uvalio, uvalio se. I, za kraj, opet kršenje Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH, traže se i Uvjerenje o nekažnjavanju i Uvjerenje o neosuđivanosti (doduše, ovo drugo treba naknadno)...

Samo da riješimo semantiku, evo šta kaže Agencija:

Potrebno je naglasiti da je uvjerenje o nekažnjavnju i uvjerenje o neosuđivanosti potpuno isto uvjerenje ali su upotrebljeni različiti termini koji imaju isto značenje. Shodno navedenom, ne radi se o dva uvjerenja nego o jednom uvjerenju koje možete nazvati ili uvjerenje o nekažnjanju ili uvjerenje o neosuđivanosti. 

(Iz odgovora Agencije na jedan moj upit.)

E, sad, zašto se ovo "drugo" (koje je isto kao i prvo) uvjerenje traži naknadno? Zato što je Ministarstvo prosvjete izdalo instrukciju koja kaže da se to uvjerenje traži naknadno - ipak je neko to pročitao. Instrukcija je iz januara ove godine - početak drugog polugodišta, i najvjerovatnije da je povod za istu bila moja žalba Ombudsmanu za ljudska prava BiH, što je dio iste priče kao i ovaj odgovor Agencije - o tome će uskoro biti riječi na blogu. Zasad, evo kako ta instrukcija izgleda:

I, eto, na ovim primjerima je lako vidjeti kakvu oštru selekciju prolaze ti divni ljudi koji se bave tako odgovornim poslom kao što je vaspitanje i obrazovanje (naše i vaše) djece. A djeca su (naša i vaša) budućnost. Ako je dočekamo.

Konkursi, konkursi... II

Nastavlja se liječenje teške bolesti ove države/entiteta, nezaposlenosti (ne, država se ne zove Nezaposlenost, mada, nije to ni tako loše ime), konkursi na svim stranama, omladina i ostarina koja dreždi na birou kao zapeta puška čeka "Glas Srpske" srijedom. Mala je mrkva na tom dugom štapu, al' bolje mala mrkva na dugom štapu nego ptica na grani nego djevojka iz gimnazije... kako to već ide.

Ovogodišnji projekat zapošljavanja pripravnika "Znanjem do posla" je ispao sve što nije trebao da bude, opet se prima hrpa činovnika a ulaganja u realni sektor ima jako malo. Na spisku onih koji su dobili pomoć za zapošljavanje (mladih) kadrova su uglavnom opštine, sudovi, advokati, notari... Među njima i opština Rogatica. Kao i Rudo, Rogatica prima otprilike 12 pripravnika više nego što joj treba, ali, to donekle podržavam. Bolje da 12 plata ode u Rogaticu nego da 12 Glamočaka dobije posao u Administrativnoj službi Banjaluke (a drugi put ćemo o tome što su te predviđene pripravničke plate kršenje Zakona o radu RS).

Elem, ono što je ovdje zanimljivo, kao i za Rudo, jeste spisak dokumenata koje je potrebno dostaviti. Nakon Milkovog traženja uvjerenja o neosuđivanosti pripravnika od strane Haškog suda, mislio sam da sam sve vidio. Nisam. Evo šta su sve dužni dostaviti pripravnici koji konkurišu u Rogatici:


Na stranu spisak traženih zanimanja na kojem još samo fali da stoje imena onih koji će biti/su već primljeni, da prvo izdvojim ono što je kršenje zakona: stavke 5 i 6 spadaju u posebnu kategoriju podataka čija je obrada zabranjena po Zakonu o zaštiti ličnih podataka BiH. S obzirom da Srbi ne vole BiH (pitajte Dodika), tako se izgleda ne poštuje ni taj zakon.

GDJE JE SAD AGENCIJA ZA ZAŠTITU LIČNIH PODATAKA BIH?
Ta agencija je donijela taj zakon, a sad ih zaboli k...briga za poštovanjem istog. Bitno je da se uzima redovna državna plata, za jedno do dva "mišljenja" godišnje. A nije da je ovaj konkurs naročito tajan, pa da se ne zna o ovome. Dovoljno je samo otvoriti novine, dnevni list Republike Srpske.

GDJE JE SAD CENTAR CIVILNIH INICIJATIVA?
Oni se bave "civilnim inicijativama", pa su tako prošle godine pokrenuli kampanju Besplatni konkursi u kojoj su se pozvali na mišljenje Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH (po pitanju traženja uvjerenja o nekažnjavanju), a ta kampanja je imala za cilj i da smanji broj potrebnih dokumenata koji se traže od kandidata... A ovdje ih se traži 10/11. Malo li je?

Usput još, kad već redam glupa pitanja:
GDJE JE SAD TRANSPARENCY INTERNATIONAL?
GDJE JE SAD OPOZICIJA KOJA ĆE PRUŽITI PRAVNI SAVJET I UKAZATI NA PROBLEM?

Dalje, novost kod ovog oglasa/konkursa jeste da se traže kućne liste (zajedničko domaćinstvo), te potvrde o primanjima članova porodice. Dakle, pripravnici i pripravnice, ne ženite se i ne udajte, djecu ne rađajte (pozitivan prirodni priraštaj nije nešto što treba srpskom narodu - PODSJETI SE), jer tako do posla nećete moći, nego čekajte 10-ak godina da se zaposlite pa onda... jedno dijete, do jedno i po. Ne više.

Pošteno od opštine je što ne traži unaprijed Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, najbolnije među uvjerenjima (plaća se 30-50 KM), a nepošteno je to što će na razgovor biti pozvani samo oni koji uđu u "uži izbor". Volio bih da vidim lice tog pripravnika koji kompletira dokumentaciju za ovaj konkurs a ne uđe u "uži izbor", da vidim lice i čujem psovke koje će isti reći na račun opštine Rogatica...

Ali, "prvo skoči pa onda reci hop", "ne lipši magarče do zelene trave", možda sam ja nepotrebno sumnjičav prema svemu ovome, i to dok je još mrkva na štapu... mada, dug je štap pa se mrkva ne vidi baš najbolje. Iz ove udaljenosti teško je i reći da li je to mrkva ili k...c (ipak ja nisam "Glas Srpske" pa da tu riječ napišem bez tačkica - PODSJETI SE). Do narednog konkursa, nezaposleni pozdrav!

Konkursi, konkursi...

Nezaposlenost je jako ozbiljna bolest ove države a ona se liječi zapošljavanjem. Zapošljavanje, pak, uglavnom ide preko konkursa. (Zajednički se možemo nasmijati, grohotom.) Trenutno je aktuelno zapošljavanje pripravnika u projektu "Znanjem do posla", o kojem sam već pisao, što je objavila Buka:
Posljednji pozdrav "Prvom poslu" u RS

Sad je vrijeme realizacije tog projekta, april je mjesec, malo se kasni al' šta da se radi... treba da pripravnici zapamte ko ih je zaposlio, makar do lokalnih izbora u oktobru, a poslije kud koji, da li opet na biro ili u vječnu slavu. Naravno, ne traže se samo pripravnici, traže se i nepripravni pravnici i ekonomisti, na raznim stranama prijeko potrebni, a ovdje ću da izložim neke oglase.

Prvo je na redu Ministarstvo nauke i tehnologije:

Traže se dva pripravnika, Viši stručni saradnik za evropske integracije i Službenik za odnose sa javnošću. U realnu produktivnu vrijednost tih poslova ne bih ulazio, ono što je zanimljivo jeste da se od pripravnika traži da nije otpušten iz organa uprave kao rezultat disciplinske mjere, na bilo kojem nivou vlasti u BiH, tri (3) godine prije objavljivanja oglasa. Ne sumnjam da su mnogi otpali zbog tog uslova...

Sljedeći na redu je Zavod za zapošljavanje RS. Evo kako on zapošljava:

Traži se organizator poslova koji se ne nalazi na izdržavanju kazne izrečene presudom Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i da nije pod optužnicom tog tribunala... U prevodu: "Radovane, evo ti tvoji papiri nazad, a idući put prolaziš ako bude malo deblja koverta."

Inače, direktor Zavoda za zapošljavanje RS je Milko Čolaković, šerif male pasivne opštine Rudo. I o njemu sam već pisao, a Buka objavila:
Novi direktor za zapošljavanje

Dugo vremena je Milko uz Dodika i to mu se prošle godine isplatilo uz najveće dividende dosad, nagrađen je adekvatnom pozicijom. Neću sad ulaziti u te detalje, ali ću reći da se Milko pošteno drži principa "šalji dalje - ne vraćaj": da on nije došao na tu poziciju, ko zna kad bi se neko zaposlio u Rudom. Ovako, u projektu "Znanjem do posla" opština Rudo traži 14 pripravnika, što je otprilike 14 pripravnika više nego što je to potrebno toj opštini. O tome ću neki naredni put, sad samo oglas:


Milkov potpis u oglasu je lako prepoznati, jer on i od pripravnika traži da nisu optuženi i osuđeni od strane Međunarodnog tribunala u Hagu, i to da mu dokažu u vidu potpisane i ovjerene lične izjave. U prevodu: "Ratko, evo ti tvoji papiri nazad i jeb'o te Radovan koji te je nagovorio da ih pošalješ."
Isto tako, ne samo što će mnogi haški osuđenici/optuženici pripravnici nepravedno ispasti iz konkurencije, mnogi živi i zdravi će ispasti iz konkurencije jer su kandidati dužni priložiti i uvjerenje izdato od nadležnog organa o poginulom borcu i RVI...

Sve u svemu, veoma uzbudljivo vrijeme za nezaposlene, kolo sreće se okreće brže nego ikad.

Spašavanje redova Janjana

Banjalučani su nedavno, nenajavljeno i nenadano dobili dva nova brda, i to u strogom centru grada, na bivšoj lokaciji robne kuće "Zenit". Da je Banjaluka u Vojvodini, to bi i imalo smisla, a ovako… Kad ih pogleda, čovjek bi mogao pomisliti da se neki glavati gospodin sjetio izreke "Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu drvo posadi...", međutim, posrijedi je druga stvar...

SPAŠAVANJE REDOVA JANJANA

Pomenuti prostor u centru grada je nekoliko godina stajao poprilično prazan, ukrašen tek statuom Bana Milosavljevića i pješačkom stazom. Mnogo prostora, mnogo planova, a nijedan ostvaren. Posljednja aktuelna priča je bila da će tu da nikne zgrada sa potpisom Filipa Ceptera. U međuvremenu, nikao je mali park - veliki kič.

Izvođač radova je stari izvođač radova, firma "Tamaris" koja je odavno u šemi. Izveli su oni radove, ta brda su ukrašena širokim asortimanom žbunastih i drvenastih biljaka a i pored brda je zasađeno mnoštvo hortikulture i to tako ružno i bez smisla da čitava kreacija može da nosi potpis Milorada Dodika lično. Možda je zato on sklonio kioske koji su se nalazili ispred Palate predsjednika, da bolje vidi ta dva brda (koji, bolan, bezbjednosni razlozi?). Sve u svemu, samo još fale medvjedi i leptirovi za divan šumski ugođaj u samom centru grada.

Cijena? Sitnica. Toliko sitna da je niko i ne spominje.

Spomenute biljke izgledaju poprilično užasno, kao scenografija iz filmova Tima Bartona, međutim, nema sumnje da su to neki botanički ekvivalenti jajima japanske prepelice: rijetki i skupi, ali nadasve potrebni ovom puku, da obogate nj. duh i smisao za lijepo. Otprilike kao Pininfarina bandere poredane na Trgu Republike Srpske.

Još jedna pobeda Partizana, rekao bi Boro. Tačno, ali, ovo nije obična ligaška utakmica.

Hronologija - analogija: "Tamaris" - Milorad Janjetović, Bel TV - Milorad Janjetović, dnevni list "Fokus" - Milorad Janjetović. Počeo kao cvjećar a nastavio kao medijski mogul. Uvalio se Janjan solidne pare za Bel TV (doduše, kredit), toliko da je Milorad Dodik naredio svojima da reklama smije samo na Bel i RTRS (“Janjan se otplatiti mora!”). Ipak, nije lako na Belu, znaju novinarke zaplakati pred drugom predsjednikom pa im on, brže-bolje, nađe mjesto portparola.

Što se dnevnog lista “Fokus” tiče, stvari su malo drugačije. List, tehnički, nije više u Janjanovim rukama, ali zato jeste u totalnom rasulu. Nedavno su se, a gdje drugo, u medijima pojavili navodi da zaposleni u “Fokusu” već četiri mjeseca nisu primili platu a da se čitavih 30 mjeseci ne uplaćuju doprinosi… u preduzeću koje postoji malo više od 30 mjeseci (slobodno me ispravite, prim. aut.). “Fokus” je u posljednje tri godine dobio oko 830 hiljada maraka od Vlade RS, za stvari koje je apsurdno i navoditi, pa bi se moglo zapitati gdje su nestale te pare… mada, bezvrijedno je pitati, s obzirom da u ovoj državi imamo šampione potrošnje.

Nego, poenta je u sljedećem. Krenuli novinari da se bune. TO NE VALJA. Nimalo. Posebno ne pred izbore. Novinari, to su oni ljudi koji su omča na vratu onih ljudi koji su bili novinari a sada su poredani kao ministri, savjetnici ministara i predsjednika i ini, od Antona Kasipovića i Željke Dragičević pa nadalje. Na svijetu ne postoji država gdje je više novinara došlo na više pozicije. Međutim, nije ih tu dovelo znanje i kompetentnost. Dovelo ih je laganje. I zato sad treba pravovremeno reagovati, jer bi se moglo desiti da ovi novinari koji su još uvijek NOVINARI POČNU DA GOVORE ISTINU. A to niko ne želi, ni oni koji su zaposlili te novinare, a ni glupi narod koji još uvijek vjeruje novinarima, a ne svojim gladnim očima i praznim džepovima. I zato, da novinari ne počnu govoriti istinu - da se ta lako kvarljiva i odavno pokvarena roba ne popravi, treba spasiti redova Janjana, starog druga koji se bio ispružio pa primio jedan za ekipu. On je svoj dio posla odradio, a sad to treba da naplati, pa makar kroz sadnice tuja i čempresa… Doduše, ova dva brda u centru grada teško da će otplatiti čitav dug za tu šaku novinara (puno oni vrijede), tako da treba biti na oprezu: ko ima komad zemlje u dvorištu, neka ga što prije betonira, da ga ne bi preko noći iznenadila horor botanička kreacija.

Ipak, građani Banjaluke ne treba previše da se brinu, sadnice su jako plitko zabodene u zemlju tako da se veoma lako mogu demontirati, što se će i desiti kad se lešinari (ali ne oni koji sa šalovima idu na utakmice) dogovore oko građevinske dozvole za lokaciju. Tada će grad biti trajno obogaćen novim arhitektonskim dostignućem naspram kojeg će ovaj mali kič park izgledati kao pošalica.

Od malih nogu...

Imam mnogo problema sa radom Ministarstva prosvjete, a namješteni konkursi su najmanje bitan dio priče. Sve počinje od toga što ministar prosvjete nije prosvjetni radnik, a na stranu to što je kompletan idiot i ljudski nekvalitet. Kao takav, on apsolutno nije svjestan značaja obrazovanja pa su njegove odluke kao "šetnja slona u prodavnici kristala", ali i pored ideje da ovakvoj lopovskoj vlasti odgovara neobrazovan narod, neke stvari su ipak otišle predaleko...

No, htio sam se osvrnuti na nešto (skoro) sasvim drugo. Prosvjetni sam radnik, nezaposlen, ali u kući imam jednog zaposlenog prosvjetnog radnika pa načuh nešto zanimljivo.

Prije toga, mali uvod sa paralelom regionalno - lokalno.

Svi mi vidimo kako država propada a niko ne biva kažnjen za to. Vrhunac kriminala ovdje jeste voženje bicikla bez kacige, nepropisno parkiranje na trotoaru i posjedovanje desetak grama marihuane/hašiša/skanka (iskreno, ne znam koja je razlika između ove tri navedene droge, ali je naši dragi novinari dobro znaju - moram priznati da sam zamalo pao sa stolice od smijeha prvi put kad sam u "Glasu Srpske" pročitao riječ skank).
To je kriminal kod nas, "krupne ribe" se izvuku na sudu i to na način uvredljiv za sve ljude sa makar prosječnom inteligencijom, a one najkrupnije ribe(tine) sjede u kožnim foteljama u... pa, neću otkriti tačnu lokaciju, mada je svi znamo. Nego, majka mu stara, ako su jedni sve siromašniji a drugi sve bogatiji, ljudi ostaju bez posla, natalitet u debelom minusu (da sad ne nabrajam sve probleme) - NEKO MORA BITI KRIV ZA TO. Međutim, konstantno niko nije kriv. Nigdje odgovornosti, nigdje nikakve kazne, sve je u redu - samo smo se igrali...

E, sad, ovaj moj prosvjetni radnik - doušnik mi ispriča nešto što mi se učini paralelno simptomatično vezanim za ovu prethodnu priču, samo na znatno manjoj skali. Kaže kako je bilo takmičenje osnovaca iz matematike za 8. i 9. razred te kako su "domaćini" (učenici iz škole u kojoj je održano takmičenje) ubjedljivo pobijedili u obe kategorije. Naravno, to se desilo uz upotrebu starog srpskog principa - varanja. Testove za takmičenje obezbjeđuje Republički pedagoški zavod (koji funkcioniše unutar Ministarstva prosvjete, što nam je bitno za opis kvaliteta nj. rada), a oni se dostavljaju u školu gdje se organizuje takmičenje najčešće veče uoči događaja. Dakle, "vremenski prozor" od par sati da se takmičari upoznaju sa rezultatima koje će postići. I, ne bi tu bilo toliko problema, ipak, stari je to srpski princip, da nismo došli u XXI vijek gdje vladaju dječja prava, pravo glasa i slične budalaštine. Požalili se neki tako na neregularnosti, pa je Republički pedagoški zavod morao da reaguje. Evo kako su oni to učinili:

Republički pedagoški zavod: Opštinsko takmičenje za učenike 8. i 9. razreda iz matematike

Kaže:
Zbog utvrđenih neregularnosti u provođenju Opštinskog takmičenja učenika osnovnih škola Grada Banja Luka, te osnovanih pritužbi roditelja, donešena je odluka da se ponište rezultati provedenog takmičenja učenika 8. i 9. razreda iz matematike i da se sljedeći učenici pozovu na razigravanje...
(Slijedi spisak učenika među kojima je i jedna učenica iz 7. razreda... Ne vidim kakve veze ona ima sa takmičenjem za 8. i 9. razred, al' dobro.)

Dakle, NAKON UTVRĐENIH NEREGULARNOSTI, imamo razigravanje. Ispada da je ono prvo bilo samo igra, da se djeca malo igraju, a onda ovi neki poslije da se dodatno razigraju. Sve je u redu - samo smo se igrali...

A i ja sam onomad vodio djecu na takmičenje, bez visinskih priprema, treninga u teretani, trčanja na Šehitluke i sklekova pred spomenikom. Iskreno, ne bi to ni imalo smisla, radio sam kao zamjena i tu djecu sam poznavao nešto manje od dva mjeseca... Ipak, jedan dan sam sjeo sa njima i rekao kako su ta takmičenja uglavnom namještena i kako je sve to nenormalno (a i jeste nenormalno, da se takmičenje znanja u prokletoj osnovnoj školi lažira), te da je to nebitno, da to takmičenje iskoriste da provjere svoje znanje i po mogućnosti nauče nešto, a sam plasman je posljednja stvar. Na to meni moji takmičari kažu: "Nastavniče, znamo mi to. Pobijediće jedna Maša, ona uvijek pobijedi."

I tako je i bilo, pobijedila je Maša koja je, gle čuda, učenik škole u kojoj je organizovano takmičenje. Al' sve je u redu, samo smo se igrali... princip u ovoj državi, od malih nogu pa do direktorskih i ministarskih fotelja.

Otišao Mile u Beograd da pokupi kiriju za onu svoju kućicu na Dedinju, pa navratio malo do patrijarha Srpske pravoslavne crkve. Izljubili se oni, izgrlili, častili, razmijenili savjete o servisiranju Audija i šta sve ne, a onda je patrijarh rekao neke stvari pa je meni došlo da se zapitam...

ZEMLJA ZOVE IRINEJA: SI DOBRO, MATORI?

Agencije su zorno prenijele riječi srpskog patrijarha koji reče da mu je velika čast (velik čovjek pa velika i čast, prim. aut.) što je primio predsjednika RS Milorada Dodika, koga Srpska pravoslavna crkva podržava i prema kojem gaji veliku ljubav i poštovanje, jer radi u interesu srpskog naroda, Srpske i Srbije...

S obzirom da je Irinej u službi, možda provodi previše vremena u kontaktu sa vrhovnim bradonjom koji sjedi na oblaku razmišljajući o tome ko je zajebao stvar pa dinosaurusi nisu ušli u Bibliju, te zato ne vidi šta se dešava na ovoj zemlji, u njegovoj zemlji i okolnim. Možda je to, a ima još faktora: stariji je to čovjek pa rijetko hodi pukom, a u crkvi mu vidik blokira prvi red masnih ktitora koji ne znaju kojom se rukom krsti.

Da se malo patrijarh zagleda, imao bi šta da vidi, i u Srbiji i u Srpskoj. Prije svega bijedu i neimaštinu, korupciju i kriminal, ogroman jaz između šake bogatih i rijeke siromašnih, svašta nešto...

Doduše, maloprije spomenuti masni ktitori su današnja srpska vlastela, političari i njihovi drugari, koji zajedno rade u interesu srpskog naroda. Za one sa one strane Drine ne mogu i ne želim ništa da tvrdim, ali rezultati rada ovih u RS se mogu očitati u dokumentu pod nazivom "Strategija reforme penzijskog sistema u Republici Srpskoj" iz marta 2010. godine. Naslov sasvim dovoljno govori o čemu se radi, ali ono što je najzanimljivije u samom radu jeste nekoliko tabela sa projekcijama broja stanovnika u Republici Srpskoj, za period od 2007. pa do 2080. godine.

Prva je tabela zasnovana na konstantnoj stopi fertiliteta kakva je bila u 2006. godini (1,3) i ona kaže da će nas u 2080. godini, od sadašnjih 1.286.000 ostati 560.000 ("neki vani, a neki ka nebu..."). Druga je tabela zasnovana na rastućoj stopi fertiliteta (1,3-2,1) i po njoj će nas 2080. biti 887.000 (dakle, rastuća stopa predviđa da nas trećina nestaje). Treća je tabela crna i zlosutna, zasnovana je na opadajućoj stopi fertiliteta (1,3-1) i po njoj će nas biti 481.000... i sve to sa idejom da će Srbi izdržati 70 godina bez rata. E, da i to vidimo.

Kako god se okrene, za dva vijeka, za patrijarhovo stado sa ove strane Drine će biti dovoljna jedna kruška... da se SVI najedu.

Nego, spomenuti rad je veoma zvaničan, izradila ga je Radna grupa za izradu Strategije reforme penzijskog sistema u RS koju je oformila Vlada RS, tačnije, Dodikova Vlada RS. Istina, sam dokument je malo teže dostupan ali ipak dostupan, a sramota je da padne prašina po njemu jer o ovim podacima bi trebali svi dobro da se zamislimo, posebno oni koji odlučuju o nečemu...

I, eto, mi pričamo o projektima, kapitalnim investicijama, budućnosti... sad kad smo bliže nego ikad ostvarenju poslovice "svega će biti, samo nas neće". Na stranu sve optužbe za različite oblike kriminala kojim se bavi ova vlast (a i prošle), ali, treba li, pored ovog, neki drugi dokaz da oni aktivno rade na uništavanju sopstvenog naroda? Isti taj narod ima običaj reći "neka nam je Bog na pomoći", ali, s obzirom šta nam službenici božji poručuju, možda je vrijeme da se razmisli o nekim alternativama.

Patrijarh srpski teško da je znao za ovaj dokument. Međutim, to nije ni bitno, ovdje se samo konstatuje ono što svi vide, pa i gospoda koja se krije iza zatamnjenih stakala Audija i inih limuzina... Interes crkve svakako nije da joj se stado prorijedi, pa bi Irinej morao da malo obrati pažnju na čije rame spušta svoju ruku. Crkva mora da bude iznad politike, a ne ruku pod ruku sa ovom aktuelnom "od danas do sutra" koja nas vodi u juče: tamo smo već bili i nismo se baš sjajno proveli...