Izbori u Republici Srpskoj odnosno Bosni i Hercegovini, veoma uzbudljiv doživljaj svake dvije/četiri godine. Navijanje, očekivanja, nada, razočaranja... Nakon Izbora 2014, Republika Srpska ostaje u istom glibu: Mile Dokurac ostaje precjednik, njegovi sateliti DNS i SP na pozicijama. Opozicija će i dalje trčati u mjestu... Kako i zašto? Veoma lako. Ideologija nerada nam je u venama.
Pjesnička sloboda je jedna od rijetkih koja je ostala (iako nema previše razloga za pjesmu). Zato je najjača stranka u RS ovom prilikom preimenovana u SMSD - Sektu Međuzavisnih Socijal-Debila, gdje ime govori sve. Zapravo, ne govori baš sve, potrebno ga je napisati
crvenim slovima, socijalistički crvenim slovima. Istorijski socijalističkim crvenim slovima. Jer je taj socijalizam valjao u pmaterinu, svi će se složiti. Rado ga se sjećaju, socijalizma.
Samoupravnog Socijalizma!
Međuzavisnost je sama po sebi logična, od vrha do dna, svi su povezani, nesposobni i prljavi, razlika je samo u količini novca koji nezakonito prisvajaju, a da pritom brutalno vole Republiku Srpsku. Vole je svim srcem, samo ne i novčanikom ("jeftinije" je u Konzumu, pa to ti je), a mozak... mozak je pojam iz rashladne vitrine. Članovi SMSD, istaknuti članovi, život nemaju pored SMSD, jer SMSD je život. Dobiti glasove, dobiti vlast, dobiti novac... ponavljati, bez obzira na sve, jer to je sve.
Sekta
Po definiciji, sekta je izdvojena ili zatvorena grupa ljudi koja
čvrsto slijedi svoja načela, najčešće se formira nasuprot osnovnoj grupi iz koje je potekla. Jehovini svjedoci, SMSD itd. Međutim, SMSD je postao
osnovna grupa. Kako je njima to uspjelo, a Jehovinim svjedocima nije? I jedni i drugi prodaju fantastične priče, a Jehovini svjedoci su najčešće i pristojnije obučeni, kulturniji, manje napadni. Da nije zato što narod voli šarene laže? To je upalilo za turbo-folk, međutim, ovdje je nešto drugo...
U pitanju je tekovina već spomenutog socijalizma, "Sine, nemoj biti majstor, idi u upravnu školu". E, taj socijalizam, najdraži. Samoupravni. Svi kukaju za njim a on je tu i danas, samo ga ne vide. Malo je promijenio oblik.
Nema više
radnika da se samoupravljaju, sad se samoupravljači samoupravljaju. Zaštićeni su kao bijeli medvjedi, niko im ne može ništa, a oni ništa ne rade. Idealno. Brutalno nezaustavljivi administrativni model je ključ. Obećanje posla na kojem se ne radi.
Rad
Mi
hoćemo posao, ali
nećemo posao. Konkretno, hoćemo pare ali nećemo da radimo. I zbog komšije koji funkcioniše po istom principu (a kojem
treba da crkne krava), a i zbog rada. Svi su jako školovani, izuzetni stručnjaci i imaju vrhunsko mišljenje o sebi. I ne znaju ništa raditi. Ko je znao, pobjegao je dok je mogao. Ko zna, zna za sebe. Kolektivno, ne znamo, ne znamo se, a ne znamo ni za sebe. Nema ideja, nema entuzijazma, nema preduzetništva...između ostalog čega nema.
Ideologija nerada je tu jer nema kulture rada. Nema tekovine organizacije, nema tekovine napretka. Bilo je ideja i biće, ali realizacija je oduvijek negdje drugdje. Ono malo kulture rada stečeno u socijalizmu, kao gumicom je obrisano, a brisano je još onomad upravo spomenutim samoupravljanjem. Glup je narod bio i ostao, ali ne i slijep da vidi kako se sjaji dlaka upravnikove krave. Upitnik iznad glave, analiza, ustrojavanje, članska karta, napredovanje... u upravnike
.
Brutalno objašnjenje
To je to. Priča nije od juče, korijeni su tamo negdje, mogu se i oni pronaći, ali zašto se truditi? (Raditi?!) Ako se pogleda sa strane, sve savršeno funkcioniše; zasad, dosad, do narednih izbora. Doduše, pitanje je
dokle. Sekta misli da će živjeti vječno, a grupacija poznata kao "opozicija", samo se
nada suprotnom. Jer, nadati se je lakše nego raditi. Nije ni opoziciji do rada. Štaviše. I oni bi se samoupravno samoupravljali, samo što se nikad nisu dovoljno socijal-debilizovali pa ih
naš narod™ nije baš najbolje razumio...
Budućnost
_________.
