Ne treba se kititi tuđim perjem ali se treba nadati - šta za Republiku Srpsku znači pobjeda Studentske liste u Srbiji?

"Ode Vučić, mamu mu jebem!" - n.n. lice iz nebodera u ulici Cara Dušana, 25.10.2026. u 21:31

Najveći politički bolesnik ovih prostora (u vrlo jakoj konkurenciji) je prije dva dana vrlo ubjedljivo izgubio izbore i već oko 21:30 priznao poraz. Štaviše, poraz je bio takav da mu je iz EU odnosno Njemačke, koja ga je i instalirala, poručeno da se makne. Cilj svih kolonizatora je isti, porobljavanje uz određenu dozu ponižavanja, danas je to - prije svega - u vidu eksploatacije jeftine radne snage i parkinga prljavih tehnologija, međutim, Vučićev nakazni režim sa nevjerovatnim nivoom korupcije je i to uspio da upropasti... Sve čestitke.

Pobjeda Studentske liste je sigurno najznačajnija stvar u političkoj istoriji Srbije. Veliki mag političkih nauka Rajko Vasić plače kako je bezveze što je Vučića porazila šaka anarhista, paraljevičara i amatera, umjesto da je to učinila "Velika Nacionalna Stranka"... Vrijeme će pokazati sve, kao i dosad, ali upravo u ovome je značaj pobjede Studentske liste: Srbima je, u relativno kratkoj političkoj istoriji, instaliran (slijepi) VOĐA kao nulti podatak a sad se desilo da je pobijedila opcija bez vođe koja i nije stranka (a stranke = stranačko zapošljavanje). Napokon šansa da se prekine Kurta-Murta niz.

Potpuno iskren da budem, nisam očekivao pobjedu SL, nisam mislio da je to moguće s obzirom na sve resurse u Vučićevim rukama (posebno u vezi manipulacije izbornim rezultatima) ali ako je zvanično 52% na strani studenata a 39% SNS, to znači da su Vučiću mnogi "njegovi" okrenuli leđa i da on, realno, uživa podršku tek petine ljudi, što će reći da je tek petina Srbije "dvozubi šljam". To je realnost a možda se promijeni ako ih se bude tuklo dovoljno kvalitetnim knjigama...

ALI KAKVE TO VEZE IMA SA REPUBLIKOM SRPSKOM?

Jedini koji je aktivno pružao podršku SL sa ove strane Drine je Nebojša Vukanović i on je to veoma veselo proslavio, kao i nekih hiljadu ljudi u Banjaluci koji su se skupili na Trgu Krajine. Ja se stvarno trudim da se ne igram brojevima, pa tako ne mogu priznati ni cifru 40.000 na najvećem skupu Pravde za Davida, kao ni još luđe SNSD/policijske cifre, te moram reći da je u BL na trgu realno bilo možda nekih 1200 ljudi u "špicu" okupljanja. Premalo za ovaj grad ali opet prijatno iznenađenje. Još veće iznenađenje unutar tog iznenađenja je bilo što su to mahom bili stvarno studenti - djeca, uz određeni broj "šezdesetosmaša" koji su prošli i Picin park i Pravdu za Davida... Lijepo je bilo vidjeti ljude da slave, veoma mi je drago zbog Vukana koji je svim srcem bio uz studente i kojem je to makar mala satisfakcija za to što je ovdje brutalno pokraden na izborima, da ne spominjem sve što je prethodno prošao od strane režima...

Dodik, koji je u toku izborne večeri bio u štabu SNS, a prethodno studente nazvao "smradovima" je čestitao pobjedu SL. Očekivano, te još jedan dokaz da je pametniji od Vučića. Isto tako, pametan je onaj koji mu vodi profil na X pa su komentari onemogućeni... što nije slučaj kod svinje Stevandića, koji je isto čestitao a prethodno imao najgore izlive verbalne dijareje na račun studenata sa idiotskim udbaškim konstrukcijama u koje čak i "dvozubi" teško mogu da povjeruju. Isto tako, gradonačelnik Banjaluke je "čestitao" i vrlo kvalitetno jede svoja g*vna u komentarima po društvenim mrežama, zbog prethodne podrške Vučiću, grljenja sa Vučevićem i ostalih idiotarija, međutim, ne treba da idemo tako daleko: dovoljno je da je SL nekoliko puta zabranjena organizacija skupa u Banjaluci, na šta žuto bolesno g*vno nije progovorilo ni riječ...

U suštini, izbori u Srbiji i imaju veze sa RS i nemaju. Realno, ne bi trebali da imaju previše, međutim, ako znamo da i četvrti ešalon SNSD ima stanove u Beogradu na vodi, da su prljav novac i kriminalci prelazili Drinu bez ikakvih problema, ima tu puno veze i ako tužilaštva u Srbiji krenu da rade mnogi iz RS će biti na meti...

A IZBORI U BIH/RS?

E, sad, dolazimo do onog tužnog dijela - jer "čaša meda i čaša žuči"... Izbori u RS su kvalitetno pokradeni, kao i svaki u posljednjih 20 godina, ali kao takvi će biti verifikovani i slijedi nam period od četiri godine koje će biti kao proteklih ko zna koliko u Skupštini Srbije: režimska većina bez ozbiljne opozicije. Izborni inženjering je odradio tako da su sve SNSD satelit stranke/mini koalicije ugodno prešle cenzus, sam SNSD je brutalan, PSS nije opozicija a SDS je pocijepan... Ostaju četiri poslanika Liste za pravu i red/PDP RS, što je premalo ruku...

U skladu sa tim a vezano za pad režima u Srbiji, izvjesno je da nas čeka labudova pjesma kriminalnog režima RS, gdje će sve kriminalne i koruptivne aktivnosti biti pojačane, iako mnogi smatraju da ne može gore... Uvijek može gore a mislim da će i biti. Kod nas u RS.

KONKLUZIJA

Dakle, veoma mi je drago zbog pobjede Studentske liste, zato što je to stvarno volja naroda, zato što je Vučić idiot udario tamo gdje stvarno nije smio - udario je na djecu (a čovjek u životu ne može imati ništa draže od djeteta), te su ljudi okupljeni oko najzdravije moguće ideje bili dovoljno složni da bolesniku kažu NE. Kao što sam naveo u tekstu o skupu na Slaviji 15. marta prošle godine, žalosno je da se to desilo zbog tragedije ali izgleda da je tako moralo biti...

I, naravno, situacija nije ni blizu riješena: pored toga što su institucije još uvijek zaposjednute korumpiranim moralnim nakazama, Studentska lista će imati i niz problema s vana - na grbaču će da im skoče svi koji su do juče podržavali Vučića odnosno oni kojima je Vučić bio koristan. Ucjene su već krenule, slovenački premijer Janez Janša je podršku SL uslovio predavanjem arhive bezbjednosnih službi bivše države a to je smiješna priča naspram žiranata - kad krenu da se javljaju oni čije su ozbiljne pare ubacivane u Srbiju...

Biće čupavo ali nadajmo se da će studenti dobiti i predstojeće bitke.

Dvije gratis crtice

1) Ekstremno mi je drago što Ivica Dačić ostaje bez poslanika. Fascinatno je koliko se to komunističko g*vno provlačilo kroz svaku vlast, kao žohar. Ali odoše i žohari, nadajmo se na smetljište istorije, da se zatvori ta knjiga.

2) Što se tiče pokradenih izbora u RS, jedini koji bi mogao ozbiljno da se pozabavi time = ko ima dovoljno novca da izburgija kako se to zapravo desilo je dr Vlado Đajić, koji je najveći gubitnik izbora. Na žalost, za to je kasno jer je Vlado ispao magarac dva puta: prvi put vjerujući da će mu biti dozvoljena fer igra, da u mulju krezubih glasača uzme sebi koliko mu treba, što mu je donekle oprostivo ali drugi put je neoprostiv, to što je izrazio podršku Vučiću, efektivno odajući počast čovjeku koji ga je nabio nogom. Doktore, vraćaj se u medicinu čim prije, mani se politike, bićeš srećniji.

Izbori 2026: Uvijek ima neki mačak u vreći...

A mačak u vreći je predsjednički kandidat Branko Blanuša.

Perspektiva je čudo a nekad nije loše ćutati. Onomad sam, kad je Stanivuković postao gradonačelnik objavio tekst o tome, slaveći tu pobjedu a vrijeme nam je pokazalo da je to bio poraz. Na vanrednim izborima za predsjednika RS, u jednom trenutku sam planirao da napišem tekst za Blanušu "kandidat kakvog nismo zaslužili" u smislu da je predobar, no od toga me odgovorila jednim dijelom ljenost i drugim dijelom neka njegova izjava gdje je čovjek pokazao da je poprilično odrođen od života u RS. Ne sjećam se tačno o čemu je bila riječ ali je izjava bila blaga do granice idiotizma, gdje reče da se protiv ovog mafijaškog režima, koji nas uništava na svaki način, treba boriti otprilike sa uvažavanjem različitosti. Uglavnom, glupo je bilo i to me podsjetilo na prvi znak da Draško nije pobjeda nego poraz, njegovu izjavu o sabornosti, koju sam izdvojio na blogu kao prekursor "simbioze".

Dakle, "opozicija" koja već 20 godina dopušta propast RS, ugodno smještena na pobjedničkom podijumu sa srebrom oko vrata, ovaj put nudi kandidata "koji niti smrdi niti miriše" a zapravo je klasičan "spavač". Sama ta "opozicija" je pocijepana kao nikad dosad, PDP je, samo u skorije vrijeme, izrodio Narodni front, zatim Pokret Stanivukovićevih Sranja a na kraju i PDP RS a SDS je na okupu samo imenom, jasna je linija između Milana Miličevića i Ljubiše Petrovića i Božovića/Babalja i ostatka ćaci ekipe (da ne spominjemo Stevandića i Čavića koji su ranije iz SDS stvorili svoje stranke, pa onda pradavno Biljanu Plavšić)...

Taman u trenutku kad se uvođenjem skenera smanjuje mogućnost izborne krađe, javlja se ta otežavajuća okolnost za pozitivne promjene u ovoj državi/entitetu na način da se izlazak na izbore čini najbesmislenijim dosad: svi su, sem JEDNOG* u Vučićevom džepu, Kurta/Murta ringišpil.

Već je na ovom blogu pominjana šizofrenija, prije svega na primjeru Jelene Trivić, da nema smisla biti protiv Dodika a za Vučića ali šizofrenija ispada sasvim normalna stvar. A Vučić je, da se podsjetimo, apsolutno bolestan čovjek, njemačka instalacija koja uništava Srbiju, od iste stvara parking prljavih tehnologija, legalizuje bezakonje po UAE/Dubai modelu a o prodaji Kosova da ne govorimo. Bolesni narcis naspram kojeg je kleptomančina Dodik "lekovit k'o vitamin" i koji je vrlo plodno tlo za fingiranje opozicije našao u Drašku Stanivukoviću koji je potpuno neopterećen realnošću, nedonoščetu bez ikakvih ljudskih osobina, gdje je tragedija da se Draško i PSS još uvijek pokušavaju prodati jednom dijelu naroda kao da su Dodikovi protivnici...

Dakle, s obe strane Drine je slična problematika, bolesnik na vlasti i njegovi saučesnici u "opoziciji". I ovaj put za Srbiju ima rješenje: STUDENTI. Za Republiku Srpsku, tu je Lista Nebojše Vukanovića.

Samo nestranačka budućnost može zaustaviti stranačko zapošljavanje. Samo tako možemo doći do meritokratije. Nije realno da se taj scenario odigra brzo, ako ikako, jer je to sistem kakav je od početka političkog života na ovim prostorima ali usavršen u bivšoj državi - zna se šta je značila partijska knjižica. Mora se raditi na tome jer ima zdravog tkiva. Matica Srbija i studentski pokret pokazuju da nije sve skroz propalo. Ranjeni smo i na štakama ali nismo mrtvi.

Dakle, nebulozna situacija u nezgodnom trenutku (a izbori su svaki put nezgodan trenutak): predsjednički kandidat koji nije ispred SNSD (pa samim tim im predstavlja protivnika) je apsolutno nepouzdana osoba, bez političkog iskustva, bez životnog lukavstva i bez ikakvih jasnih odrednica da je protiv kriminalnog režima. Poprilično nevidljiv u kampanji, djeluje kao statista koji uopšte ne pretenduje da postane glumac a kamoli glavna uloga...

I to je tako.

I ko god šta uradi sa tim listićem za predsjednika, ne može pogriješiti, pa makar nacrtao Betmena.

Što se tiče drugih izbornih listića, stvar je jasna, samo Lista Nebojše Vukanovića. Poštenijeg i srčanijeg nemamo. 

Izbori 2018... realno.

Od svih šaljivih slika na temu izbora, ova me jedina iskreno oduševila... ali mi je nekako nedostajao rakun, pa sam ga ubacio. Ne znam ko je originalni autor montaže, ali, svaka čast.

Elem, izbori...

Samo SNSD može da pobijedi SNSD. To znači da SNSD može da izgubi. Što bi se lako moglo i desiti, jer je SNSD gori nego ikad: Mile kao kandidat za funkciju "veze s vezom" i njegov omraženi trabant Željka kao kandidat za predsjednika RS. On nije za to, a ona baš nije za to. Špirić, možda i najveći retoričar i demagog, čovjek koji bi preživio i atomski rat (i, naravno, ostao na funkciji), jedini stariji lik u ekipi koji je "istaknut", u kampanji "koristi" američke sankcije tako što je na njih naslonio slogan "Svaki metar moje republike veći je od Amerike.", i kakav je ovdje retardiran narod, proći će mu taj kursadžijski polit-humor... realno.

DNS kao bazen za prelijevanje SNSD kadra, koji svaki put pred izbore glumi opoziciju je poprilično opasan. Na njihovoj strani je vjekovna mudrost. Na plakatu Pavić, Čubrilović i treći - zaboravih koji - dedica, uz poruku "Odgovorno prema mladima"... prema praunucima, slutim, koji imaju isto godina kao i njihova vanbračna djeca... realno.

Socijalisti... realno.

Opozicija je još uvijek poprilično bezidejna, uplašena lopate kojom će biti potrebno čistiti govna iza Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila, ali opet nešto bolja nego prošlih puta. Više nema višekratnog gubitnika Ognjena Tadića, tu je Govedarica koji je istupio kao predsjednik stranke na izborno bojište, svjež momak - skoro nov, kojem je jedina mrlja to što nakon završene srednje škole nije otišao u VRS (a mogao je, kao moj rođeni brat koji je isto godište i koji je u jesen 1995. otišao na Manjaču a onda se relativno brzo i spustio sa nje... i ima ratnog staža u vojnoj knjižici, prim. aut.). Željka je pokušala da odigra tu kartu, pa joj se vratilo kao bumerang ("ustaška unuka"), s tim da je jako zanimljivo da nikad nije detaljno istraženo porijeklo našeg vrlog pre'cjednika. Dodig srpsko prezime nikad bilo nije, ali se to nije zagrebalo dosad... Ivanić u kampanji ističe neku umjerenu konstantu nerada i nekrađe i realan je primjer "manjeg zla": sve je to neka šuplja priča, ali čovjek makar nije drumski razbojnik kao ovi iz crvene sekte... realno.

Kampanja je poprilično dosadna, obe strane zabijaju puno više autogolova nego pogodaka u tuđu mrežu, arčenje državnih resursa u stranačke svrhe je na vrhuncu (službeni auti se ne gase, a ni helikopteri Helikopterskog servisa RS), velika je vjerovatnoća da će psihopata Lukač pokušati da izrežira neki incident do nedjelje i tako zacementirati činjenicu da je on najneprimjereniji ministar u RS ikada... realno.

Izlaznost će biti nekih 4-5% veća nego uobičajeno (meni je nekako broj 57% u glavi, prim. aut.), svakako nije zanemariv uticaj pokreta "Pravda za Davida", međutim, da će se desiti suštinska promjena - i da se desi promjena vlasti - neće. Matrica političke nezrelosti se maltene primila u genom naroda ovdje i politika u nekom normalnom smislu te riječi ne postoji. Postoji samo "danas" i "meni", i tako će zasigurno biti još 20-30 godina, dok ne umru i posljednji volovi koji su politiku učili u SFRJ klupama (npr. bljutavi Igor Radojičić, za kojeg imam još jednu vinjetu, valja mi se natjerati da to naškrabam, prim. aut.). Dakle, to što neće, ne znači da ne treba i zato u nedjelju ponijeti olovkicu i na glasačko mjesto, protiv crvene sekte, pa makar se popišati na listić, jer i to je izražavanje volje birača... realno.

Srećno nam...

Optužnica za idiotizam protiv (RJ) Tužilaštva

U toku je prvo - u istoriji Republike Srpske - suđenje po optužnici za terorizam...

Ne mogu ja, dušo, ovo da podnesem,
bombom ću, draga, sebe da raznesem!
Ma, razneću, dušo, i tebe i sebe
i svatove ove što ruše mi snove!

Naime, Milan Macura (33) iz Banjaluke je optužen da je 8. decembra 2016. godine putem društvene mreže Instagram prijetio terorističkim činom, na način da će se opasati eksplozivom i isti aktivirati u Zimzogradu te na taj način ubiti više lica i izazvati štetu na infrastrukturi. Kako je navedeno, to je uradio s ciljem ozbiljnog zastrašivanja građana, nezadovoljan političkim, ekonomskim i društvenim uređenjem RS, veličajući sebe kao heroja u borbi protiv stvari kojim je nezadovoljan. Optužnicu je podiglo Republičko javno tužilaštvo, a u Okružnom sudu je potvrdio sudija za prethodno saslušanje...

Na žalost, nemam originalni tekst Milanove objave već samo dijelove koje su prenijele Nezavisne novine:

"Cijenim da bi sve dobrotvorne organizacije na ovim prostorima koje se bave uvozom C4 eksploziva, nafte, bombi, minobacača, kalašnjikova i tako dalje, a nije da ih nema, imali korist od sljedećeg... Odgovorno tvrdim da sam prvoklasan materijal za samoubicu i voljan sam da to pokažem na primjeru 'Zimzograda'", naveo je Macura.
On je dodao da bez problema može natovariti na sebe "150 kilograma C4, bez da iko posumnja", te da ga, kada postigne potrebno ubrzanje - niko ne zaustavlja. 
"Vjerujem da sa tom količinom mogu obuhvatiti prečnik Brko - Royal Plaza, umro sam presretan. A zašto to radim?! Riječima pjesnika: moja žrtva je mala u odnosu na dobrobit naroda. Zahvaljivaćete mi za cca 20 godina. Oslobodiću vas pogani, smrdljivih kobasica, razrijeđenog piva, vina i rakija, primitivizma banjalučkih gazda, droljetina i svih ostalih piz......", naveo je Macura.
Po njemu će se, dodao je, zvati škole, ustanove, javna dobra. 
"Djeci ćete davati moja imena i tjerati ih da dižu sirov čelik. O meni će se učiti, pričati bajke", naveo je Macura u svojoj poruci koju je napisao 8. decembra 2016. godine u Banjaluci.

Ukoliko bismo se pozabavili analizom teksta, prvo što ovdje možemo izdvojiti jesu "dobrotvorne organizacije koje se bave uvozom C4 eksploziva (...)" koje optuženi poziva da mu pomognu doniranjem sredstava za teroristički čin kojim bi im napravio reklamu. Za trenutak moramo biti malo manje glupi od zaposlenih u Republičkom javnom tužilaštvu pa reći da se uvozom C4 (i inih navedenih artikala) ne bave nikakve dobrotvorne organizacije, te da se može pretpostaviti da optuženi ne raspolaže sredstvima za teroristički čin (što je i potvrđeno nakon pretresa). Takođe, tvrdnja da optuženi na sebe može natovariti 150 kg eksploziva i normalno se kretati je svakako za vještačenje; za tako nešto bi bila potrebna izuzetna fizička snaga što bi mogli da provjere stručnjaci sa Medicinskog ili Fakulteta za sport. Ako je optuženi veoma ozbiljno decidno naveo 150 kg, valjalo bi ispitati te navode.
Dalje navedeno ("pogan, smrdljive kobasice, razrijeđena pića, banjalučke gazde, drolje...") se odnosi na Zimzograd, vašar u centru Banjaluke koji u zimskim mjesecima otežava prelazak preko Trga Krajine. Dotičnu manifestaciju organizuju neke polu-fantomske firme "bliske vlasti" i bazično se radi o nekom omanjem pranju novca. Nekima je Zimzograd zanimljiv, nekima ne, dale bi se analizirati i navedene stavke o razrijeđenim pićima i droljama... ali neki drugi put. Na kraju, u skladu sa dosadašnjim tonom Milanove objave, veoma ozbiljno je navedeno da će se nakon "terorističkog čina" njemu ljudi zahvaljivati te da će se po njemu zvati škole i ustanove, što je i inače praksa... NIGDJE I NIKAD.

Dakle, Milanova objava je bila satirična, crnohumorna, međutim, ono što je zanimljivo jeste što je za "institucije" bila dovoljno ozbiljna da policija izvrši pretres te da navedeno tužilaštvo podigne optužnicu...
Na samom suđenju se pokazao sav apsurd situacije kad je obznanjeno da je policija pri pretresu pronašla zeca (Macurinog kućnog ljubimca) te je, uz smijeh prisutnih u sudnici, Macurin branilac Krstan Simić to prokomentarisao riječima: "Koji to terorista ima zeca za kućnog ljubimca?" Dobra zajebancija, da prostite.

E, sad, sve ovo ne bi bilo toliko retardirano da se upravo ovih dana ne raspravlja u Parlamentu RS o izmjenama zakona koji bi omogućili da se krivično gonjenje nastavi od strane podnosioca prijave i u slučajevima kada (javni) tužilac odustane od postupka (istrage/podizanja optužnice), te da se usklade zakoni koji su trenutno u koliziji (Zakon o javnim tužilaštvima i Krivični zakon RS) da tužioci moraju odgovarati za svoj nesavjestan rad odnosno nerad. Bazično, kompletna "krivica" je u rukama tužilaca koji - više je nego očigledno - ne rade svoj posao i za to ne odgovaraju (detaljnije na blogu Preko Drine), ali bez sumnje plate redovno primaju, za podizanje optužnica kao što je ova...

Recimo, mene lično zanima koliko je dosad optužnica podignuto zbog kršenja Člana 227. KZ RS ("Ko drugome uskrati ili ograniči pravo na slobodno zapošljavanje pod jednakim uslovima koji su predviđeni u zakonu ili drugim propisima, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine."), ne samo zbog mojih aktivnosti na polju prozivanja govana zbog nezakonitog zapošljavanja nego i zbog desetina drugih primjera koji su dospjeli u javnost kroz sve vrste medija, a za koje Republičko javno tužilaštvo nije smatralo da su ozbiljni, ali jeste za ovu očigledno satiričnu i crnohumornu Instagram objavu. Mislim da ni pokojni Zoran Radmilović ne bi imao dovoljno primjeraka riječi "idiot" da podijeli ekipi koja stoji nasuprot Milana Macure.

Na kraju, ako će se tako pomno analizirati eter te se baviti ovakvim "prijetnjama" (koje nisu ni u domenu verbalnog delikta, a kamoli nečega ozbiljnijeg), onda bi Milorad Dodik, aktuelni predsjednik Republike Srpske, trebao da bude optužen za silovanje. Naime, javnosti je dobro poznat snimak razgovora Milorada Dodika sa vlasnikom BN TV Vladom Trišićem u kojem prvonavedeni kaže kako će "j. majku" drugonavedenom, te ponavlja to više puta uz još nekoliko različitih prijetnji. (RJ) Tužilaštvo bi svakako trebalo da analizira taj snimak, da angažuje vještake koji bi potvrdili autentičnost snimka (da ne bude kao sa onom farsom "Dva papka", prim. aut.), a zatim da se naredi i pretres, pa ako kod predsjednika nađu neki - da prostite - kurac i eventualno muda, da se veoma ozbiljno pristupi postupku.

Još jedan - u nizu - dokaz da je Dodik ustaša...

U mojoj kratkoj karijeri zaposlenog prosvjetnog radnika bilo je mnogo simpatičnih situacija, jer djeca su djeca su djeca, sa njima treba lijepo i polako i biće sve u redu... valjda.
Onomad se desilo da na času učenica prevodi lekciju, da li je bila nova lekcija ili pak prevod stare lekcije za ocjenu nisam siguran, ali je bio dobar prevod, poprilično. Do jednom, kad učenica reče odvjetnik. Na to sam se nasmijao i zatražio prevod na srpski, jer je odvjetnik riječ iz hrvatskog jezika. Učenica se brzo ispravila uz osmijeh...

I šta sam ja radio kad dođe ustaša u pola Beograda i govori odvjetnik... što ne bi bilo tako sporno da se taj ustaša ne izdaje za "srbina" i da nije predsjednik Republike Srpske, te u razgovoru sa novinarkom televizije N1 ovako otvara priču:

“A jeste dosadni! Šta hoćete? A zašto Vi hoćete? Vi ste neki odvjetnik tamo nekoga? A šta Vi radite? Kako vi znate da ima poziva, a ja ne znam?”

"Sjedi, jedan."

P.S. Malo bajato, znam, al' šteta da se baci.

Sastanak Putina sa međedom

Zvaničnija verzija: http://vukajlija.com/zabava/posteri/695842

Blic tačka eres tačka eres

Odavno imam veoma loše mišljenje o "Blicu", dnevnim novinama. Zapravo, "Euro Blicu", jer taj dolazi blizu mene, ne baš do mene. Nisam ga držao u rukama otkad sam se posljednji put zadesio u BL dopisništvu BN televizije, a ima od tad.
E, sad, nije to ništa čudno, što loše mislim o "Blicu", jer jednako loše mislim i o ostalim dnevnim (a bogami i nekim nednevnim) novinama. Nešto spomenuh u tekstu onomad: Do prve donacije, mediji čuvaju informacije. Međutim, valja i obrazložiti zašto nešto ne valja...

S obzirom na postavku stvari, da su "Glas Srpske" i "Nezavisne Novine" jedno te isto, u rukama istog čovjeka koji nema noge, a da su druga linija odbrane "Press" koji zatupljuje narod te "Euro Blic" koji je otupio od čitanja "Pressa", logično je da je podjela kolača sve samo ne simetrična. Ako bih morao konkretno zamjeriti "Euro Blicu", to bi bila sitnica da već godinama nisu objavili neku vijest (sa velikim V) i pokrenuli neku priču koja ima veze sa životom građana. Za poređenje, njihovi kolege iz zadnje klupe - "Press", povremeno "čačkaju" mečku pa to izgleda kao novinarstvo. Naravno, i to je sve šuplja, ali se bar neka prašina diže. Na primjer, u "Pressu" se prosvjetom uglavnom bavi Boris Knežević, koji s vremena na vrijeme dotakne sveprisutni nepotizam. I, nije da nema nikakvih rezultata. Tako je onomad podignuta (dirigovana) hajka na vječitog direktora jedne osnovne škole u Boriku - da li je bila "Branko Ćopić" ili "Vuk Karadžić", lijen sam da provjerim. Majstorović se preziva čovjek, a oni mu majstorski prišiše (od prišiti), te je alkoholičar, te vječiti direktor, te ovo, te ono. Džaba je demantovao par dana kasnije, rezultat svega je bio da on nije izabran za naredni mandat, direktor je postala žena Zorana Pejašinovića, trenutnog direktora banjalučke gimnazije. Tako mladi, a već direktori...

Elem, jedino što se može reći da je "Blic" pokrenuo odnosno objavio u skorije vrijeme jeste priča o vladiki pederu/pedofilu Kačavendi. Čak sam i gledao neki snimak na njihovoj stranici, jes' da nisam ništa mogao skontati (šta je šta na ekranu), ali se definitivno nazirao neki pederluk. I vladika je otišao na rezervni položaj, a nije ga zamijenila Pejašinovićeva žena. Makar neki plus.

Ipak, ima od tad nekih desetak mjeseci, od te priče, a "Blic" odnosno "Euro Blic" - dio koji se odnosi na Republiku Srpsku - kao da živimo u zemlji krvi rahatlokuma i meda. Problemi, nezaposlenost, organizovani kriminal vrha države? Čitajte o tome na nekom drugom mjestu. I sad, kao i obično, svi znamo sve (samo, kako smo tako glupi onda?), ali, kad se stvar postavi u perspektivu, onda izgleda baš apsurdno (pregled aktuelnih vijesti koje se odnose na Republiku Srpsku):

Dakle, nijedna originalna - sve agencijske vijesti i na svakoj drugoj sličici je naš vrli precjednik popularni Mile Dokurac, a njega prekida samo "Euro Blic" da saopšti kako "Euro Blic" poklanja knjige čitaocima "Euro Blica". Samo ostaje pitanje: kojim čitaocima? Sumnjam da i Mile još čita "Euro Blic"...

E, sad, ima tu i druga strana. Poznajem nešto novinara, i ovih i onih. Onih koji "rade" kao novinari i onih koji rade za. I isti su, i ovi i oni. Svi jednako znaju, svi jednako ne kontaju stvari, svi se jednako plaše. Sad, kad se u to umiješa ona da novinari najviše zarađuju od onih stvari koje ne objave, može se doći do ideje da se ovi iz "Euro Blica" vjerovatno valjaju u parama, jer godinama nisu ništa objavili. Hm...