Najgori izbor dosad... makar do sljedećih izbora (Lokalni izbori 2024, Banjaluka)

Svi protiv svih protiv naroda... opet.

Mislim, nije da je taj princip nešto novo, političari su uvijek radili za sebe gdje je analogno da je to protiv naroda, a nije ni da taj narod radi nešto za sebe glasajući za te iste političare ali trenutni izbor ponuđenih kandidata za gradonačelnika Banjaluke je, nominalno, svi protiv svih, dok je tu realno troje malih drugara i Davor Dragičević... Krenimo redom.

Aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković je osvojio poziciju kao član opozicione partije i međuvremenu uspio da raskomada tu partiju i okrene protiv sebe većinu prethodnih glasača jer se izgubio u krađi i saradnji sa SNSD i srodnim tajkunima. Momak neobrazovan i bez stila, potpuno odvojen od realnosti, i od dobrih ideja je napravio s*anje. Krađu narodnog novca je nastavio na najprimitivniji način, projektima koji se svode na redanje mobilijara i zafarbavanje: od parkova je pravio parkove (sa više betona), od igrališta je pravio igrališta ofarbana bojom za beton sa kojih voda nikad da ode, od plaža je pravio plaže... Značajni gradski mostovi koji su u planu (Dolac i Česma) su ostali mrtvo slovo na papiru, gradnja mosta u Dervišima preko potoka širokog metar je gotovo godinu dana preusmjeravala saobraćaj, "saobraćajna revolucija" je najveća moguća glupost koja je mogla biti napravljena gdje je smanjen kapacitet saobraćajnica a ljudi su natjerani da se voze duže kruženjem, grad je izgubio skoro sve parkinge u centru grada (stara autobuska, "Kraš", Palas...) ali može da se parkira plaćanjem Mladenu Milovanoviću Kaji na nekim od tih i bliskih lokacija, u tzv. Rupi se gradi punom parom a nikad nije objavljeno šta itd. Kruna kriminala je svakako "kabriolet dvorana" ali tužilaštvo spava, dok ga Mile ne probudi. Sam Miletov odnos prema Drašku je toplo-hladno, posljednji hladan Miletov "vjetar" je navlačenje Draška na tanak led sa karticama za popuste, gdje se ispostavilo da tri velike firme spomenute u reklami za popuste uopšte neće priznati te kartice. Market "Zoki komerc", lanac benzinskih pumpi Nešković i fabrika obuće "Bema", svi "bliski" SNSD, svi se valjaju od smijeha koliko je Draško glup... Dobri projekti poput staze uz Vrbas su dopola pečeni - ulaz prilagođen invalidima samo na jednom kraju staze, vidikovac na Šehitlucima je, uz problematiku oko toga što nije ispoštovan originalni projekat, jedno od najgorih rješenja itd. Sve u svemu, Draškov mandat može da u udžbenicima zamijeni pojam Pirove pobjede... Draško će imati glasova onoliko koliko ih kupi, pa vidjećemo već.

Kandidat najveće partije u RS je dr Nikola Šobot, suštinski, kapric dr Vlade Đajića kojeg je Mile ponizio ne dajući mu da se lično kandiduje, iako je dr Vlado vaskrsnuo SNSD u Banjaluci nakon havarije sa Igorom Radojičićem. Šobot je lik koji, iako dr medicine, nije bio u politici prethodno, što je raritet i po većini operativnih podataka, sasvim dobar lik. Međutim, SNSD je SNSD, stranka koja najpredanije radi na uništavanju srpskog naroda sa ove strane Drine i na tome bih stao. Na žalost, alternativa ovim režimskim kandidatima je...

Jelena Trivić, kandidat opozicije, donedavno član PDP koja se "pokoškala" sa Draškom i onda odvojila kad je predsjednik PDP stao na Draškovu stranu. Jelena je osnovala svoju stranku navrat-nanos i tuđim novcem, kupila par preletača u Parlamentu RS i kotira kao opozicija. Opet, do juče je "duvala u istu tikvu sa Draškom", svojevremeno je morala iskazati odanost Vučiću na mitingu, neke od njenih programskih ideja za grad su apsurdne (npr. oko fasada na stambenih zgradama) i veoma je upitno da li će tu biti ikakvog revanšizma u slučaju njene pobjede... U suštini, najproblematičniji je pristup olakog finansiranja tuđim novcem odnosno direktno i indirektno od Vučića koji je poremećeni grobar i to stvarno ne može značiti ništa dobro.

Tu je i Davor Dragičević kao nezavisni kandidat i autsajder gdje on bez mašinerije nema neke šanse. Lično ne zamjeram ništa čovjeku, ni to što bi neko zamjerio da "on otima glasove opoziciji" jer u ovom slučaju opozicija je... Čovjek ima pravo da se kandiduje i ko god želi da glasa za njega, što da ne. Isto kao što svako ima pravo da poništi listić ili da ne izađe na izbore... Davor je čovjek koji je prošao kroz užasnu tragediju i bori se sa tim kako zna i umije... Ako mu se ovo učinilo kao dobra ideja, bujrum.

Na žalost, ono što je moglo biti prava opozicija i alternativa nije sazrelo za ove izbore: planirao sam nekad u aprilu ili maju mjesecu da napišem članak kako kandidat opozicije za gradonačelnika treba da bude Saša Lazić - Medo, vođa pokreta Banjaluka Zove, međutim, Medo je tad nekad već potpisao podršku Jeleni... Kaže da će se kandidovati za gradonačelnika na narednim izborima pa vidjećemo već, potrudiću se da ga podsjetim na to.

Isto tako, Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića je odlučila da podrži Jelenu unatoč prethodnim sukobima sa njom, politički odigrano, što bi se reklo, svjesni su da još nisu dozreli da imaju svog kandidata na ovom terenu...

Banjaluka Zove i Lista za pravdu i red imaju svoje liste za odbornike tako da se na tom planu ima za koga glasati, a za gradonačelnika je tako kako je... poraz je skoro siguran. Bilo kako bilo, samo da prođe taj cirkus, da se "bijeda" uplusa 50-100 KM za glas i napije mlakog piva i najede pečenja pa da nastavimo život bez plakata i dernjave kandidata.

Pokušaji sterilizacije "Pravde za Davida" i kako ih izbjeći

Već mjesec dana Banjaluka se mršti zbog potresne smrti jednog mladića čija se istraga izuzetno traljavo pokušava preusmjeriti i obesmisliti. Policijski trulež smrdi do neba, a skupilo se tu jada i čemera zbog ko zna koliko neriješenih ubistava dosad, u Banjaluci, u RS, u BiH... Ipak, kao nikad dosad, proključalo je.

Davidu Dragičeviću sam predavao engleski jezik 2010. godine u O.Š. "Jovan Cvijić", veoma kratko - oko dva mjeseca - koliko sam tamo radio kao zamjena. Da sam ga se sjećao kad je inicijalno objavljena vijest o njegovom nestanku, nisam, tek nakon nekih naknadnih detalja (godište, adresa...). To što ga se nisam sjećao nije uopšte loše, to znači da nije bio loš učenik koji je smetao drugima: u sistemu kako je postavljen danas, takvi imaju prioritet. Na žalost, bilo bi mi puno draže da nisam morao uopšte da ga se sjetim, u ovom kontekstu...

David je nestao 18. marta, da bi njegov leš bio pronađen par dana kasnije na ušću Crkvene u Vrbas. Kako se atmosfera već bila ugrijala tokom potrage, odmah po pronalasku tijela su policijski zvaničnici (uključujući i samog ministra Lukača) baražom kojekakvih pres konferencija i izjava "riješili slučaj". Apsolutno nevjerovatna priča koje se Lukač još uvijek drži jeste da je David kobne večeri učestvovao u masovnoj tuči, nakon toga opljačkao kuću na Laušu a zatim upao u Crkvenu i tu se udavio. Ipak, vrijedi navesti da patolog Željko Karan, poprilično nedosljedan u svojim izvještajima koji su, pod pritiskom onih koji prikrivaju ubice, prepravljani, ipak bilježi izjavu na jednoj pres konferenciji kako se apsolutno ne radi o "zadesnoj smrti" - dakle, nije utapanje.

Takvom pričom prepunom "rupa", Davidovi roditelji nisu zadovoljni, te se pokreću mirni protesti pod nazivom "Pravda za Davida", svakoga dana u 18:00 na Trgu Krajine u Banjaluci, gdje je glavna pokretačka snaga Davidov otac Davor. Mirna okupljanja građana uz paljenje svijeća gdje se, usljed poprilične medijske blokade slučaja (od strane "režimskih" medija, prije svega RTRS), svakodnevno iznose novi podaci i detalji istrage i traži istina. To što fejzbuk grupa "Pravda za Davida" broji 90.000 članova, realno, ne znači puno, ali to što je 21. aprila - zanimljivo, uoči dana grada Banjaluke - na trgu bilo nekih 8.000 ljudi (lična "potcjena" autora), to već govori nešto...

E, sad, o slučaju redovno izvještava jedino novinar bloger Slobodan Vasković (i RTV BN, koja uglavnom preuzima Vaskovićeve materijale), inače izuzetan kritičar režima, poznavalac stvari, ali i izuzetan dramaturg, te se u njegovim tekstovima gdje ne iznosi nove informacije provlači previše bombastičnih fraza i hiperbola koje imaju efekat šok terapije - nakon nekog vremena izazivaju otupljivanje čula. Takođe, policijski inspektor i bloger Borislav Radovanović je objavio nekoliko tekstova vezanih za slučaj gdje su objašnjeni detalji vezani za primjenu nekih policijskih metoda u cijeloj priči, i sve to treba i vrijedi pročitati, ali ostaje još prostor za sljedeće... mišljenje.

David je imao 21 godinu. Reklo bi se, dječak. Međutim, neki su sa toliko godina imali ratni staž, neki zatvorski, neki su već bili roditelji... no dobro. David je bio pripadnik subkulture, specifičnog izgleda (dreadlocks frizura), i kao takav poprilično različit od većine, shodno tome, jasnije na meti onih koji misle drugačije. Šta je jedan 21-godišnjak mogao/morao tako da uradi da bude ubijen? Ništa naročito, samo da se ne slaže sa nekim bijesnim 21-godišnjakom koji ima malo mozga i "jaka leđa".

Dakle, pomenuta je masovna tuča kobne noći. Masovna tuča - što znači da nije bilo "njih dvojica a babo i ja sami" nego čitava nekolicina aktera - iz koje je David izašao sa povredama po cijelom tijelu (jer obala Crkvene ne može biti tako nemilosrdna), a da policija ne može naći nikoga, a kamoli sve učesnike te tuče i detaljno ih ispitati. Isto tako, pomenuto je da je David opljačkao kuću na Laušu, gdje se zadržao skoro sat vremena u kući, dok su i stanari kuće bili u istoj (!), te na snimku sa sigurnosne kamere iz kuće izašao hramajući... Politikin zabavnik, rubrika "Vjerovali ili ne"; apsurd do apsurda i još jedan od dokaza zašto se smišljaju vicevi o policajcima.

Različite su teorije izložene od strane već pomenutih autora, te je činjenično utvrđeno da vrijeme smrti nije kobna noć (18. mart) već kasnije, što uz već pomenutu priču prepunu rupa navodi na sljedeće: David je pretučen skoro do smrti, sklonjen na neku lokaciju, a nakon što je izdahnuo, bačen na obalu Crkvene. E, sad, ovdje nastupa lično mišljenje: nisu ga pretukli policajci, već neki njegovi vršnjaci i to zbog gluposti i razlika u mišljenjima/pogledima na svijet, "siti i besni" bolidi koji nemaju ni sekunde štiha i ne kontaju da se čovjek na zemlji ne šutira nogama sat vremena već mu se, nakon što je jasno ko je jači, pruža ruka i odlazi na piće. Navedeni bolidi su izmrcvarili Davida, pa kad su stali i vidjeli šta su uradili, uslijedio je poziv: "Tata, tata, šta sad da radimo?"; uslijedila je asanacija, te u tih par dana dok David nije izbačen na obalu, nastanak kompletne (zvanične) priče koju nije mogao smisliti niko sem "trusta policijskih polumozgova". Da ga je policija tukla, teško, jer kao prvo, oni to rade suptilnije i kvalitetnije, te kao drugo, mnogo bitnije, od toga nemaju nikakve koristi.

Realno, građani Republike Srpske su glupi. Da nisu, ne bi Republika Srpska bila ovakva kakva jeste, ne bi Mile bio predsjednik a Lukač ministar policije. Međutim, ta glupost nije svugdje ista. Sad se uočava da Banjaluka, i pored sve svoje letargije, pokazuje zašto je nekad bila na putu da postane grad sa velikim "g". Za to vrijeme, fejzbuk gradonačelnik (kojem sam želio da pružim šansu jer sam smatrao da je najmanje loše rješenje iz SNSD, a sad vidim da je kompletan idiot, prim. aut.) niže promašaj za promašajem i ignoriše što mu se na glavnom gradskom trgu svakoga dana pale svijeće, nakon nekog već po redu krajnje sumnjivog ubistva u gradu čije su ulice maltene preplavljene policijom koja efektivno ništa ne radi...

Režimski mediji ne mogu u potpunosti ignorisati slučaj, te se nezvanično (iz "lijevih" izvora, sekundarnih/nepotpisanih) ovi mirni protesti pokušavaju politizovati standardnom pričom o upletenošću opozicije i stranih plaćenika, a zvanično se mjeri svaka riječ te se pokušavaju iz konteksta izvući detalji koji bi išli u prilog institucijama, međutim, institucije već odavno zaudaraju od gnojiva Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila i taj će apsurd morati biti razbijen.

Naime, "ko se ne bavi politikom, politika će se baviti njime" - nivo osnovne škole, što bi trebalo da su svi dosad savladali. Davidove ubice prikriva aktuelna politika, politika Stranke Međuzavisnih Socijal-Debila. Ta politika je i stvorila ovakve ubice, bijesnu djecu koja uopšte nisu svjesna života, bolide pune mržnje, jer je to modus operandi aktuelne vlasti, samo sila, i to sila bez stila. Ista ta politika je još 1998. ubila Bobana Blagojevića kojim je, ako se ne varam, počeo niz...

Dakle, ako ovi koji sada traže pravdu - posebno Davidova generacija koja ima pravo glasa - ne shvate da je jedan od najbitnijih dijelova njihove borbe da u oktobru na izborima kažu "NE" aktuelnoj politici, onda sve ovo neće imati smisla.

I na kraju, paradoks kompletnog slučaja, ako se uvaži ugao iznešen u tekstu: naročitog motiva za ubistvo Davida Dragičevića nije bilo. Ubistvo nije političko niti ideološko. David se našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, nije bio svjestan odnosa snaga i bolidi su ga pretukli do smrti. Tek na to se veže politički momenat da vrh policije direktno radi protiv istine i pravde "pokrivajući" ubice. Sudeći po dosadašnjim dešavanjima, ovaj žalosni događaj u čijem korijenu zapravo nema politike će biti okidač za dosad vjerovatno najveću erupciju nezadovoljstva politikom koja je ogrezla u kriminal u kojem se, "bez pardona", gube životi.

Više podataka:
http://slobodanvaskovic.blogspot.ba/
http://borislavradovanovic.blogspot.ba/