Negrijesi fejzbuk gradonačelnika...

Iz straha od opadanja kognitivnih funkcija smislio sam sebi trening: svaki dan obiđem ATV i RTRS portale zarad igre "Uoči razlike": ima li ijedan članak da nije podijeljen na oba portala, na stranu nedostatak smisla/izostanak objektivnosti. Nije ih lako naći, ali niko nije ni rekao da će biti lako... Dobar je to trening. U sklopu jednog takvog obilaska naiđoh na intervju sa aktuelnim gradonačelnikom Banjaluke...

https://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=391186

Nekoliko puta sam istakao na ovom blogu da je čovjek odvratan, valjda još odvratniji zbog činjenice da nije klasičan SNSD (seoski) đilkoš već jedna bradata hinja umotana u pederluk (ili bradati peder umotan u hinjaluk?). Bilo kako bilo, pripreme su opasne za izbore, Igor se počinje služiti "SNSD riječnikom pobjednika", pa je tako u razgovoru došlo i do ovoga:

Шта видите као свој највећи неуспјех?

Можда ћу звучати нарцисоидно, али ћу рећи да нисам имао неуспјеха.

E, sad, po broju članaka na ovom blogu je relativno lako uočiti da AKTIVNO NE PRATIM politiku posljednjih četiri godine, ali "iz glave" imam ovaj neki brzi odgovor u četiri i po stavke:

- nijedan ozbiljan spor oko zemljišta koji grad vodi nije konačno riješen u korist grada: posljednji apsurd je oko zemljišta u centru grada gdje se nalazi stara autobuska stanica/Muzej savremene umjetnosti/tzv. parking "Kraša" gdje je, nakon što je sve izgubljeno, gradonačelnik postavio pitanje odbornicima GU koga da tuži:
https://www.rtvbn.com/3986651/gradonacelnik-ne-zna-koga-da-tuzi-zbog-zemljista

- svaki ozbiljniji građevinski zahvat u gradu je probio rokove: sa više od pola godine zakašnjenja je otvorena spojnica istočnog tranzita, a i tad bez pratećih pješačkih i biciklističkih staza koje su izgrađene naknadno (na tablama stajao "rok 90 radnih dana", u prosjeku svaki peti dan bio radni); potpuno ista stvar sa Zelenim (tirkiznim) mostom, rok za igradnju bio pet mjeseci, okvirno decembar (VEZA NA ČLANAK) a građani dočekali most sredinom naredne godine (sredina juna, VEZA NA ČLANAK), naravno, i u tom slučaju je ostalo bilo radova nakon otvaranja mosta, na desnoj obali Vrbasa blato i razvaline od kamionske trase a na lijevoj klizište...

- u direktnoj vezi sa prethodnom stavkom je broj loše tempiranih sanacija saobraćajnica/izgradnje kružnih tokova: jedan od najgorih primjera je bio tokom izgradnje spojnice istočnog tranzita kad je u isto vrijeme rađen kružni tok kod Rebrovačke crkve: pitajte građane Starčevice (najmnogoljudnije banjalučko naselje) kako im je bilo tih dana u saobraćaju, od kuće do posla i nazad; trenutno se gradi kružni tok kod "Lesnine" gdje je zadan poprilično opušten rok od oko pola godine, za neko tradicionalno septembarsko predizborno otvaranje, samo što je upitnik kad će biti izbori.

- Eko toplana u XXI vijeku, grijanje na drvni sortiment kojeg uopšte nemamo u dovoljnoj količini da se na njega možemo grijati, a za to vrijeme Gradska toplana pretvorena u ljušturu, najozbiljniji direktan finansijski kriminal aktuelne gradske vlasti.

- I, na kraju, Pravda za Davida: gradonačelnik očigledno smatra uspjehom što se u njegovom gradu "mladosti, sporta i kulture" svakodnevno gotovo devet mjeseci na glavnom gradskom trgu u "udarnom terminu" održavao surogat parastosa za mladića koji je nastradao na krajnje misteriozan način ("bezbjednosna situacija na visokom nivou"); prvo obraćanje gradonačelnika po ovom pitanju je bilo kad je pokušao da optuži grupu Pravda za Davida za propast već propalog novogodišnjeg koncerta... a nije zgoreg spomenuti što je sve dosad protiv navedene grupe (pro)palo na sudu.


Sve u svemu, Igor Radojičić je uspio da sebe i svoju diplomu Elektrotehničkog fakulteta dovede na nivo Željke Cvijanović: ćutanje je zlato. Zato, Igore, ćuti, bolje ti je. ZAČEPI.

Igor KREMBIL Radojičić

Bajata crtica o aktuelnom gradonačelniku (lijen sam)...
https://www.nezavisne.com/novosti/banjaluka/Banjaluka-dobija-ulicu-Marijana-Benesa/495950

Radojičić je u obraćanju na današnjoj sjednici Skupštine grada, koja je počela minutom ćutanja za preminulog Beneša, naglasio da su stečeni uslovi da jedna od ulica bude nazvana po Marijanu Benešu i najavio da bi to uskoro moglo biti i urađeno.
On je pojasnio da, prema ustaljenoj proceduri, inicijativa mora biti zvanično upućena gradskoj komisiji za nazive ulica, koju čine istoričari i stručnjaci raznih profila u čijoj je nadležnosti da odlučuju o tom pitanju i da o tome obavijeste Skupštinu grada.
"Nakon što se dobije stav komisije, konačnu odluku donosi gradska Skupština. Lično, smatram da su stvoreni uslovi za to i da to treba uraditi", rekao je Radojičić.

Na stranu to što sam ja u nekom tekstiću iz 2015. napisao da bi Marijan još za života trebao da dobije ulicu, da mu se ovaj grad makar na taj način oduži, na stranu sama procedura koja je pomenuta u citatu, ovo ljudsko smeće koje pokušava da glumi gradonačelnika nekako uspjeva da dostigne nove vrhove dna u svojoj beskonačnoj praznini: čovjek je umro, stvoreni su uslovi. Dakle, ponoviću još jednom njegovo shvatanje ispunjavanja "radnih planova": čovjek je umro, stvoreni su uslovi. Bešćutnost bezgranična.

Razumijem da je Igor plitak, imao sam prilike da razgovaram sa nekim ljudima koji su sa njim išli u srednju školu koji su mi rekli da je on oduvijek bio "mladi političar - predsjednik razreda" tip, ali za konkretne stvari TANAK (jasno vidljivo iz njegovog političkog života, posebno načelnikovanja), međutim, da će se to njegovo socijalističko političko obrazovanje (čija je suština totalno šuplja) kristalizovati ovako precizno, stvarno nisam očekivao. Latentni narcis kojem je osnovna djelatnost organizovanje sastanaka za organizovanje sastanaka, da ono malo riječi kojima nas počasti ovako uobliči i time dokaže da je totalan KREMBIL, stvarno nisam očekivao.

Dodatak: Igor PIZDA Radojičić (svježa crtica)...
https://www.nezavisne.com/novosti/banjaluka/Radojicic-poziva-na-mir-i-udrzanost/515164

"Nesumnjivo je da svi mi u gradu imamo vrlo različita mišljenja, pa i o ovome što se sada dešava. Nemojte, molim vas, da se u gradu naprave nepremostive razlike i razdori i da iza toga ostanu posljedice koje će trajati mnogo duže i da uđemo u onu narodnu „dok se dvoje svađaju treći se koristi“. Nemojte da dođemo u situaciju da neko treći sa strane arbitrira između nas samih u gradu. Dušebrižnika sa strane je već mnogo", rekao je Radojičić.

Uspješno je rekao NIŠTA, ali se barem oglasio. NAPOKON.
Dakle, devet mjeseci se na glavnom trgu u Banjaluci svakodnevno održava surogat parastosa za jednog mladića koji je nastradao pod sumnjivim okolnostima. Devet mjeseci ljudi imaju priliku da na glavnom gradskom trgu gledaju oca tog mladića kako mu se duša cijepa, a vlast koja prikriva ubice samo dosipa so na ranu i, pored odugovlačenja, pokušava stvari da odvede u pogrešnom smjeru...
Sve se to dešava u Banjaluci, a gradonačelnik ćuti kao PIZDA. Čovjek koji nema svoje mišljenje o tome, a upitno je ima li mišljenje o bilo čemu, dok ne stekne pravo na mišljenje. Sve do...
Nimalo slučajno izabran datum, katolički božić, nasilno uklanjanje malog oltara koji je bio izuzetno uredno održavan, nekoliko glupljih policajaca nasrće na ljude tom prilikom, privođenje oca i majke poginulog mladića, cjelodnevni protest koji na ulice izvodi oko 1.200 ljudi i 300 policajaca (od kojih oko 150 u opremi za razbijanje demonstracija)... izgleda da nije moglo drugačije da Igi progovori. Riječ - dukat.

E, sad, ovo što je rekao je zanimljivo, iako nema precizne veze sa temom: stranka kojoj pripada je više nego bilo šta podijelila ljude u RS. To je najveća tragedija političkog života Republike Srpske koja se, između ostalog, manifestuje i kroz ovu nesreću. Prijetnje otkazima ljudima koji su na budžetu države zbog podrške porodici nastradalog mladića, kao i drugi oblici mobinga... To si ti, Igore. Ti i tvoji drugari za koje si čekićao godinama.

Samo uklanjanje spomen obilježja, vjerovatno dio ideje da se to makne pred Novu godinu zbog [sarkazam]mnogobrojnih turista koji nam prosto hitaju naručje[/sarkazam], je smišljeno i odrađeno bijedno, a kako bi i moglo drugačije kad je već odavno "majmun ušao u tenak". To je sve davno još trebalo biti maknuto sa trga, ali na drugi način - rješavanjem slučaja. Ovako, nebitno je da li će Mile i Igor živjeti srećno do kraja života i vladati ovdje ili pak pobjeći na Bahame sa plodovima ove drumske pljačke koja se u BiH zove politika, nakon ovoga ostaje samo još jedna crtica da se tu radi o NELJUDIMA. Samo što Mile laje što mu došapnu njegovi retardo savjetnici a Igor ćuti kao PIZDA.

Izbori 2018... realno.

Od svih šaljivih slika na temu izbora, ova me jedina iskreno oduševila... ali mi je nekako nedostajao rakun, pa sam ga ubacio. Ne znam ko je originalni autor montaže, ali, svaka čast.

Elem, izbori...

Samo SNSD može da pobijedi SNSD. To znači da SNSD može da izgubi. Što bi se lako moglo i desiti, jer je SNSD gori nego ikad: Mile kao kandidat za funkciju "veze s vezom" i njegov omraženi trabant Željka kao kandidat za predsjednika RS. On nije za to, a ona baš nije za to. Špirić, možda i najveći retoričar i demagog, čovjek koji bi preživio i atomski rat (i, naravno, ostao na funkciji), jedini stariji lik u ekipi koji je "istaknut", u kampanji "koristi" američke sankcije tako što je na njih naslonio slogan "Svaki metar moje republike veći je od Amerike.", i kakav je ovdje retardiran narod, proći će mu taj kursadžijski polit-humor... realno.

DNS kao bazen za prelijevanje SNSD kadra, koji svaki put pred izbore glumi opoziciju je poprilično opasan. Na njihovoj strani je vjekovna mudrost. Na plakatu Pavić, Čubrilović i treći - zaboravih koji - dedica, uz poruku "Odgovorno prema mladima"... prema praunucima, slutim, koji imaju isto godina kao i njihova vanbračna djeca... realno.

Socijalisti... realno.

Opozicija je još uvijek poprilično bezidejna, uplašena lopate kojom će biti potrebno čistiti govna iza Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila, ali opet nešto bolja nego prošlih puta. Više nema višekratnog gubitnika Ognjena Tadića, tu je Govedarica koji je istupio kao predsjednik stranke na izborno bojište, svjež momak - skoro nov, kojem je jedina mrlja to što nakon završene srednje škole nije otišao u VRS (a mogao je, kao moj rođeni brat koji je isto godište i koji je u jesen 1995. otišao na Manjaču a onda se relativno brzo i spustio sa nje... i ima ratnog staža u vojnoj knjižici, prim. aut.). Željka je pokušala da odigra tu kartu, pa joj se vratilo kao bumerang ("ustaška unuka"), s tim da je jako zanimljivo da nikad nije detaljno istraženo porijeklo našeg vrlog pre'cjednika. Dodig srpsko prezime nikad bilo nije, ali se to nije zagrebalo dosad... Ivanić u kampanji ističe neku umjerenu konstantu nerada i nekrađe i realan je primjer "manjeg zla": sve je to neka šuplja priča, ali čovjek makar nije drumski razbojnik kao ovi iz crvene sekte... realno.

Kampanja je poprilično dosadna, obe strane zabijaju puno više autogolova nego pogodaka u tuđu mrežu, arčenje državnih resursa u stranačke svrhe je na vrhuncu (službeni auti se ne gase, a ni helikopteri Helikopterskog servisa RS), velika je vjerovatnoća da će psihopata Lukač pokušati da izrežira neki incident do nedjelje i tako zacementirati činjenicu da je on najneprimjereniji ministar u RS ikada... realno.

Izlaznost će biti nekih 4-5% veća nego uobičajeno (meni je nekako broj 57% u glavi, prim. aut.), svakako nije zanemariv uticaj pokreta "Pravda za Davida", međutim, da će se desiti suštinska promjena - i da se desi promjena vlasti - neće. Matrica političke nezrelosti se maltene primila u genom naroda ovdje i politika u nekom normalnom smislu te riječi ne postoji. Postoji samo "danas" i "meni", i tako će zasigurno biti još 20-30 godina, dok ne umru i posljednji volovi koji su politiku učili u SFRJ klupama (npr. bljutavi Igor Radojičić, za kojeg imam još jednu vinjetu, valja mi se natjerati da to naškrabam, prim. aut.). Dakle, to što neće, ne znači da ne treba i zato u nedjelju ponijeti olovkicu i na glasačko mjesto, protiv crvene sekte, pa makar se popišati na listić, jer i to je izražavanje volje birača... realno.

Srećno nam...

Pokušaji sterilizacije "Pravde za Davida" i kako ih izbjeći

Već mjesec dana Banjaluka se mršti zbog potresne smrti jednog mladića čija se istraga izuzetno traljavo pokušava preusmjeriti i obesmisliti. Policijski trulež smrdi do neba, a skupilo se tu jada i čemera zbog ko zna koliko neriješenih ubistava dosad, u Banjaluci, u RS, u BiH... Ipak, kao nikad dosad, proključalo je.

Davidu Dragičeviću sam predavao engleski jezik 2010. godine u O.Š. "Jovan Cvijić", veoma kratko - oko dva mjeseca - koliko sam tamo radio kao zamjena. Da sam ga se sjećao kad je inicijalno objavljena vijest o njegovom nestanku, nisam, tek nakon nekih naknadnih detalja (godište, adresa...). To što ga se nisam sjećao nije uopšte loše, to znači da nije bio loš učenik koji je smetao drugima: u sistemu kako je postavljen danas, takvi imaju prioritet. Na žalost, bilo bi mi puno draže da nisam morao uopšte da ga se sjetim, u ovom kontekstu...

David je nestao 18. marta, da bi njegov leš bio pronađen par dana kasnije na ušću Crkvene u Vrbas. Kako se atmosfera već bila ugrijala tokom potrage, odmah po pronalasku tijela su policijski zvaničnici (uključujući i samog ministra Lukača) baražom kojekakvih pres konferencija i izjava "riješili slučaj". Apsolutno nevjerovatna priča koje se Lukač još uvijek drži jeste da je David kobne večeri učestvovao u masovnoj tuči, nakon toga opljačkao kuću na Laušu a zatim upao u Crkvenu i tu se udavio. Ipak, vrijedi navesti da patolog Željko Karan, poprilično nedosljedan u svojim izvještajima koji su, pod pritiskom onih koji prikrivaju ubice, prepravljani, ipak bilježi izjavu na jednoj pres konferenciji kako se apsolutno ne radi o "zadesnoj smrti" - dakle, nije utapanje.

Takvom pričom prepunom "rupa", Davidovi roditelji nisu zadovoljni, te se pokreću mirni protesti pod nazivom "Pravda za Davida", svakoga dana u 18:00 na Trgu Krajine u Banjaluci, gdje je glavna pokretačka snaga Davidov otac Davor. Mirna okupljanja građana uz paljenje svijeća gdje se, usljed poprilične medijske blokade slučaja (od strane "režimskih" medija, prije svega RTRS), svakodnevno iznose novi podaci i detalji istrage i traži istina. To što fejzbuk grupa "Pravda za Davida" broji 90.000 članova, realno, ne znači puno, ali to što je 21. aprila - zanimljivo, uoči dana grada Banjaluke - na trgu bilo nekih 8.000 ljudi (lična "potcjena" autora), to već govori nešto...

E, sad, o slučaju redovno izvještava jedino novinar bloger Slobodan Vasković (i RTV BN, koja uglavnom preuzima Vaskovićeve materijale), inače izuzetan kritičar režima, poznavalac stvari, ali i izuzetan dramaturg, te se u njegovim tekstovima gdje ne iznosi nove informacije provlači previše bombastičnih fraza i hiperbola koje imaju efekat šok terapije - nakon nekog vremena izazivaju otupljivanje čula. Takođe, policijski inspektor i bloger Borislav Radovanović je objavio nekoliko tekstova vezanih za slučaj gdje su objašnjeni detalji vezani za primjenu nekih policijskih metoda u cijeloj priči, i sve to treba i vrijedi pročitati, ali ostaje još prostor za sljedeće... mišljenje.

David je imao 21 godinu. Reklo bi se, dječak. Međutim, neki su sa toliko godina imali ratni staž, neki zatvorski, neki su već bili roditelji... no dobro. David je bio pripadnik subkulture, specifičnog izgleda (dreadlocks frizura), i kao takav poprilično različit od većine, shodno tome, jasnije na meti onih koji misle drugačije. Šta je jedan 21-godišnjak mogao/morao tako da uradi da bude ubijen? Ništa naročito, samo da se ne slaže sa nekim bijesnim 21-godišnjakom koji ima malo mozga i "jaka leđa".

Dakle, pomenuta je masovna tuča kobne noći. Masovna tuča - što znači da nije bilo "njih dvojica a babo i ja sami" nego čitava nekolicina aktera - iz koje je David izašao sa povredama po cijelom tijelu (jer obala Crkvene ne može biti tako nemilosrdna), a da policija ne može naći nikoga, a kamoli sve učesnike te tuče i detaljno ih ispitati. Isto tako, pomenuto je da je David opljačkao kuću na Laušu, gdje se zadržao skoro sat vremena u kući, dok su i stanari kuće bili u istoj (!), te na snimku sa sigurnosne kamere iz kuće izašao hramajući... Politikin zabavnik, rubrika "Vjerovali ili ne"; apsurd do apsurda i još jedan od dokaza zašto se smišljaju vicevi o policajcima.

Različite su teorije izložene od strane već pomenutih autora, te je činjenično utvrđeno da vrijeme smrti nije kobna noć (18. mart) već kasnije, što uz već pomenutu priču prepunu rupa navodi na sljedeće: David je pretučen skoro do smrti, sklonjen na neku lokaciju, a nakon što je izdahnuo, bačen na obalu Crkvene. E, sad, ovdje nastupa lično mišljenje: nisu ga pretukli policajci, već neki njegovi vršnjaci i to zbog gluposti i razlika u mišljenjima/pogledima na svijet, "siti i besni" bolidi koji nemaju ni sekunde štiha i ne kontaju da se čovjek na zemlji ne šutira nogama sat vremena već mu se, nakon što je jasno ko je jači, pruža ruka i odlazi na piće. Navedeni bolidi su izmrcvarili Davida, pa kad su stali i vidjeli šta su uradili, uslijedio je poziv: "Tata, tata, šta sad da radimo?"; uslijedila je asanacija, te u tih par dana dok David nije izbačen na obalu, nastanak kompletne (zvanične) priče koju nije mogao smisliti niko sem "trusta policijskih polumozgova". Da ga je policija tukla, teško, jer kao prvo, oni to rade suptilnije i kvalitetnije, te kao drugo, mnogo bitnije, od toga nemaju nikakve koristi.

Realno, građani Republike Srpske su glupi. Da nisu, ne bi Republika Srpska bila ovakva kakva jeste, ne bi Mile bio predsjednik a Lukač ministar policije. Međutim, ta glupost nije svugdje ista. Sad se uočava da Banjaluka, i pored sve svoje letargije, pokazuje zašto je nekad bila na putu da postane grad sa velikim "g". Za to vrijeme, fejzbuk gradonačelnik (kojem sam želio da pružim šansu jer sam smatrao da je najmanje loše rješenje iz SNSD, a sad vidim da je kompletan idiot, prim. aut.) niže promašaj za promašajem i ignoriše što mu se na glavnom gradskom trgu svakoga dana pale svijeće, nakon nekog već po redu krajnje sumnjivog ubistva u gradu čije su ulice maltene preplavljene policijom koja efektivno ništa ne radi...

Režimski mediji ne mogu u potpunosti ignorisati slučaj, te se nezvanično (iz "lijevih" izvora, sekundarnih/nepotpisanih) ovi mirni protesti pokušavaju politizovati standardnom pričom o upletenošću opozicije i stranih plaćenika, a zvanično se mjeri svaka riječ te se pokušavaju iz konteksta izvući detalji koji bi išli u prilog institucijama, međutim, institucije već odavno zaudaraju od gnojiva Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila i taj će apsurd morati biti razbijen.

Naime, "ko se ne bavi politikom, politika će se baviti njime" - nivo osnovne škole, što bi trebalo da su svi dosad savladali. Davidove ubice prikriva aktuelna politika, politika Stranke Međuzavisnih Socijal-Debila. Ta politika je i stvorila ovakve ubice, bijesnu djecu koja uopšte nisu svjesna života, bolide pune mržnje, jer je to modus operandi aktuelne vlasti, samo sila, i to sila bez stila. Ista ta politika je još 1998. ubila Bobana Blagojevića kojim je, ako se ne varam, počeo niz...

Dakle, ako ovi koji sada traže pravdu - posebno Davidova generacija koja ima pravo glasa - ne shvate da je jedan od najbitnijih dijelova njihove borbe da u oktobru na izborima kažu "NE" aktuelnoj politici, onda sve ovo neće imati smisla.

I na kraju, paradoks kompletnog slučaja, ako se uvaži ugao iznešen u tekstu: naročitog motiva za ubistvo Davida Dragičevića nije bilo. Ubistvo nije političko niti ideološko. David se našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, nije bio svjestan odnosa snaga i bolidi su ga pretukli do smrti. Tek na to se veže politički momenat da vrh policije direktno radi protiv istine i pravde "pokrivajući" ubice. Sudeći po dosadašnjim dešavanjima, ovaj žalosni događaj u čijem korijenu zapravo nema politike će biti okidač za dosad vjerovatno najveću erupciju nezadovoljstva politikom koja je ogrezla u kriminal u kojem se, "bez pardona", gube životi.

Više podataka:
http://slobodanvaskovic.blogspot.ba/
http://borislavradovanovic.blogspot.ba/