Jedna vrlo tužna prosvjetna priča...

Pali smo jako nisko u svim sferama društva ali me posebno boli prosvjeta čiji sam dopisni član... Lažem, ne boli me uopšte ali danas jedna kratka ilustracija propasti te oblasti...

Prije dvije godine je bila aktuelna afera oko tjeranja omiljene učiteljice jer nije bila stranački podobna. [U prethodnu rečenicu nasumično rasporediti navodne znake, op. a.] Konkretno, radi se o osnovnoj školi "Branko Radičević" u Banjaluci i učiteljici Nadi Vasiljević. Sve detalje tužne priče možete pročitati na portalu Capital, veza:

https://capital.ba/kako-je-ujedinjena-srpska-zrtvovala-najmladju-uciteljicu-u-srpskoj/

Vezano za uvodne riječi, prosvjetu zapravo izbjegavam da komentarišem jer je uzaludna priča nakon svih ovih godina i posebno nakon mojih pokušaja da ukažem na nezakonitosti pri zapošljavanju. Nikoga to nije zanimalo ni u jednom trenutku postojanja Republike Srpske pa tako ni sad. Shodno tome, Nadin slučaj sam komentarisao uglavnom u krugu porodice da nije problem što je ona bila drug član nego što nije bila dobar drug član ("Kockao... Vadio."). Dakle, 0 bodova za Nadu i njenu larmu koje ne bi bilo samo da je skupila dovoljno glasova.

Bilo, prošlo.

Uočim nedavno ime Nada Vasiljević na spisku PDP kandidata za odbornike. Jadno ali i dalje nije najgora stvar na svijetu. Nije značajno gore od Ujedinjene Srpske, makar po meni. Vozi dalje.

A onda uzmem da pogledam fotografije novog parka na fejzbuk profilu kod gradonačelnika, pošto znam da će tu fotografije izgledati fenomenalno (da će biti trava i tamo gdje nije izrasla), usput "bacim oko" na komentare...

Da ne bi bilo da tek tako (po adresi profila) zaključujem da je to ta Nada Vasiljević, zađem malo na profil...

I sad nešto razmišljam, šta mi je najgore u vezi ove tužne prosvjetne priče? To što se Nada svela na nivo bota, gdje se nekako čini da bi ona mogla biti nešto više? To što na svaku Nadu dolazi deset potpuno nepismenih osoba zaposlenih u učionicama? Ili to što nema nikakve naznake da će se u dogledno vrijeme nešto promijeniti po pitanju zapošljavanja (ne samo u prosvjeti) pa će se broj Nada i botova eksponencijalno uvećavati?

A prosvjeta... Nezgodna djelatnost. Postoje odgovornost (prema tom poslu koji uključuje uticaj na osobe u razvoju) i podaništvo (prema onima iznad u lancu ishrane) a najčešće samo jedno od to dvoje trpi.

Najgori izbor dosad... makar do sljedećih izbora (Lokalni izbori 2024, Banjaluka)

Svi protiv svih protiv naroda... opet.

Mislim, nije da je taj princip nešto novo, političari su uvijek radili za sebe gdje je analogno da je to protiv naroda, a nije ni da taj narod radi nešto za sebe glasajući za te iste političare ali trenutni izbor ponuđenih kandidata za gradonačelnika Banjaluke je, nominalno, svi protiv svih, dok je tu realno troje malih drugara i Davor Dragičević... Krenimo redom.

Aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković je osvojio poziciju kao član opozicione partije i međuvremenu uspio da raskomada tu partiju i okrene protiv sebe većinu prethodnih glasača jer se izgubio u krađi i saradnji sa SNSD i srodnim tajkunima. Momak neobrazovan i bez stila, potpuno odvojen od realnosti, i od dobrih ideja je napravio s*anje. Krađu narodnog novca je nastavio na najprimitivniji način, projektima koji se svode na redanje mobilijara i zafarbavanje: od parkova je pravio parkove (sa više betona), od igrališta je pravio igrališta ofarbana bojom za beton sa kojih voda nikad da ode, od plaža je pravio plaže... Značajni gradski mostovi koji su u planu (Dolac i Česma) su ostali mrtvo slovo na papiru, gradnja mosta u Dervišima preko potoka širokog metar je gotovo godinu dana preusmjeravala saobraćaj, "saobraćajna revolucija" je najveća moguća glupost koja je mogla biti napravljena gdje je smanjen kapacitet saobraćajnica a ljudi su natjerani da se voze duže kruženjem, grad je izgubio skoro sve parkinge u centru grada (stara autobuska, "Kraš", Palas...) ali može da se parkira plaćanjem Mladenu Milovanoviću Kaji na nekim od tih i bliskih lokacija, u tzv. Rupi se gradi punom parom a nikad nije objavljeno šta itd. Kruna kriminala je svakako "kabriolet dvorana" ali tužilaštvo spava, dok ga Mile ne probudi. Sam Miletov odnos prema Drašku je toplo-hladno, posljednji hladan Miletov "vjetar" je navlačenje Draška na tanak led sa karticama za popuste, gdje se ispostavilo da tri velike firme spomenute u reklami za popuste uopšte neće priznati te kartice. Market "Zoki komerc", lanac benzinskih pumpi Nešković i fabrika obuće "Bema", svi "bliski" SNSD, svi se valjaju od smijeha koliko je Draško glup... Dobri projekti poput staze uz Vrbas su dopola pečeni - ulaz prilagođen invalidima samo na jednom kraju staze, vidikovac na Šehitlucima je, uz problematiku oko toga što nije ispoštovan originalni projekat, jedno od najgorih rješenja itd. Sve u svemu, Draškov mandat može da u udžbenicima zamijeni pojam Pirove pobjede... Draško će imati glasova onoliko koliko ih kupi, pa vidjećemo već.

Kandidat najveće partije u RS je dr Nikola Šobot, suštinski, kapric dr Vlade Đajića kojeg je Mile ponizio ne dajući mu da se lično kandiduje, iako je dr Vlado vaskrsnuo SNSD u Banjaluci nakon havarije sa Igorom Radojičićem. Šobot je lik koji, iako dr medicine, nije bio u politici prethodno, što je raritet i po većini operativnih podataka, sasvim dobar lik. Međutim, SNSD je SNSD, stranka koja najpredanije radi na uništavanju srpskog naroda sa ove strane Drine i na tome bih stao. Na žalost, alternativa ovim režimskim kandidatima je...

Jelena Trivić, kandidat opozicije, donedavno član PDP koja se "pokoškala" sa Draškom i onda odvojila kad je predsjednik PDP stao na Draškovu stranu. Jelena je osnovala svoju stranku navrat-nanos i tuđim novcem, kupila par preletača u Parlamentu RS i kotira kao opozicija. Opet, do juče je "duvala u istu tikvu sa Draškom", svojevremeno je morala iskazati odanost Vučiću na mitingu, neke od njenih programskih ideja za grad su apsurdne (npr. oko fasada na stambenih zgradama) i veoma je upitno da li će tu biti ikakvog revanšizma u slučaju njene pobjede... U suštini, najproblematičniji je pristup olakog finansiranja tuđim novcem odnosno direktno i indirektno od Vučića koji je poremećeni grobar i to stvarno ne može značiti ništa dobro.

Tu je i Davor Dragičević kao nezavisni kandidat i autsajder gdje on bez mašinerije nema neke šanse. Lično ne zamjeram ništa čovjeku, ni to što bi neko zamjerio da "on otima glasove opoziciji" jer u ovom slučaju opozicija je... Čovjek ima pravo da se kandiduje i ko god želi da glasa za njega, što da ne. Isto kao što svako ima pravo da poništi listić ili da ne izađe na izbore... Davor je čovjek koji je prošao kroz užasnu tragediju i bori se sa tim kako zna i umije... Ako mu se ovo učinilo kao dobra ideja, bujrum.

Na žalost, ono što je moglo biti prava opozicija i alternativa nije sazrelo za ove izbore: planirao sam nekad u aprilu ili maju mjesecu da napišem članak kako kandidat opozicije za gradonačelnika treba da bude Saša Lazić - Medo, vođa pokreta Banjaluka Zove, međutim, Medo je tad nekad već potpisao podršku Jeleni... Kaže da će se kandidovati za gradonačelnika na narednim izborima pa vidjećemo već, potrudiću se da ga podsjetim na to.

Isto tako, Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića je odlučila da podrži Jelenu unatoč prethodnim sukobima sa njom, politički odigrano, što bi se reklo, svjesni su da još nisu dozreli da imaju svog kandidata na ovom terenu...

Banjaluka Zove i Lista za pravdu i red imaju svoje liste za odbornike tako da se na tom planu ima za koga glasati, a za gradonačelnika je tako kako je... poraz je skoro siguran. Bilo kako bilo, samo da prođe taj cirkus, da se "bijeda" uplusa 50-100 KM za glas i napije mlakog piva i najede pečenja pa da nastavimo život bez plakata i dernjave kandidata.

Doktor postavio dijagnozu, vodite pacijenta...

 

I šta mi tu imamo dalje pričati...

Na žalost, pored svega navedenog, Draško je naprosto jedan ciklon glupih ideja od kojih je posljednja u nizu osvjetljavanje Kastela "koji konačno sija nakon 18 vijekova"... I dalje ne vjerujem šta sam pročitao...

Naravno, sljedeća epizoda jeste uništavanje ove rasvjete od strane ljudi koji mokre po zidinama Kastela, zatim apeli protivU vandalizma pa novi tender za obnavljanje rasvjete.

Ruku na srce, zanimljivo to izgleda za noćne fotografije ali davati pare u trenutku kad dobar dio Banjaluke nema stalno vodosnabdijevanje (a fontana na kružnom toku kod Delte kvalitetno rashlađuje nikoga), roditelji djece uzrasta za vrtić već mjesecima protestuju oko mizerne situacije izjednačavanja troškova privatnih i državnih ustanova (i pri tom se od strane GU grubo napada jedna jedna privatna ustanova), gdje je započet niz drugih projekata i stoje raskopani već mjesecima ("parkovi" kod pozorišta i na bulevaru, kružni tokovi na istočnom tranzitu), i da ne ponavljam druge promašaje GU koje sam pominjao u prošlim tekstovima... Šta drugo reći sem: "Uzmite pare, Stanivukovići, kad ih toliko volite..."

Izborni komentar 2016-1

Počeo bih pitanjem: "Koji referendum?" Periodično ću se u narednom periodu pitati to pitanje, što savjetujem i Vama. Čisto zbog vježbanja pamćenja.

Elem, izbori - ovoga puta lokalni, događaj bez kojeg ne bi bilo napretka u nas. Ne bi bilo svečanih otvaranja parkinga, asfaltiranja saobraćajnica, kamena temeljaca i sl. Kako sam autor i domaćin ovog benignog i nebitnog političkog bloga, tako sam se ponio prema ovim izborima. Objavio sam jedan kratki tekst, s nadom. Nade više nema.

Moj drugar Vladimir Kovačević je na svom blogu napisao jedan jako dobar i jezgrovit tekst o rezultatima izbora te ću ovdje da kopiram isti, a onda da dodam par opaski...

Izbori i slanje na političku deponiju

Savez za promjene doživio je katastrofu na završenim lokalnim izborima u Republici Srpskoj. SNSD sa satelitima DNS-om i Socijalističkom partijom oduvao ih je kao topao vjetar snijeg pred proljeće. Iznenađujuće ubjedljivo.

Nakon lokalnih izbora Savez za promjene u obliku u kojem postoji i na način na koji postoji definitivno postaje politička istorija. Svi izgovori postali su besmisleni.

U SNSD-u se očigledno, za razliku od svojih političkih protivnika, ozbiljno bave politikom. Klasičan primjer je Banjaluka (o najvećem gradu, kampanji i rezultatima u narednim tekstovima) gdje je Igor Radojičić ubjedljivo pobijedio kandidata Saveza za promjene. I pored nekoliko velikih afera koje su Banjaluku prodrmale u prethodnim mandatima SNSD-ovih gradonačelnika, Igor Radojičić je djelujući sa distance prema politici svoje stranke, uspio da ubijedi građane da on ustvari donosi promjene umjesto kontinuiteta. To je uspjeh izbornog štaba SNSD-a.

Apsolutni neuspjeh Saveza za promjene i stranaka koje ga predvode je gubitak izbora u Banjaluci i pored toga što su imali jedinstvenog kandidata. Uticaj ostalih kandidata bio je zanemarljiv. Nije velik bio ni uticaj Nenada Stevandića koji je riješio prošle lokalne izbore u Banjaluci.

Savez za promjene nije iskoristio činjenicu da je stanje u Banjaluci veoma loše i da grad srlja u finansijsku propast iz godine u godinu. Savez za promjene na nivou čitave Republike nije iskoristio ni referendum (slaba izlaznost građana) ni popis (glasanje poslanika SNSD-a za Metodologiju i Zakon o popisu kojima su ugroženi vitalni interesi Srpske) u Bosni i Hercegovini. Prihvatanje uloge izdajnika koštalo ih je definitivnog slanja na političku deponiju. 

Pobjeda Igora Radojičića u Banjaluci vjerovatno znači još najmanje dva mandata SNSD-a na čelu grada jer je Igor Radojičić, koji nije mlad ali nije ni star, projektovan da bude spona između dvije generacije političara SNSD-a čija politička akademija izbacuje kadrove koji jedva čekaju da stupe na scenu. Pobjeda Radojičića širom im otvara vrata te scene.

Savez za promjene u aktuelnom kapacitetu neće imati snage da pobijedi ni na sljedećim lokalnim izborima u Banjaluci. Pojedine stranke ukoliko žele fizički da opstanu uopšte u Banjaluci moraju da izvrše korjenite promjene, i kadrovske i političke. Prvenstveno tu mislim na SDS koji u Banja Luci gotovo i da ne postoji. Vrh te stranke, ukoliko misli da nastavi ozbiljan politički život SDS-a mora da u potpunosti promijeni stav prema Banjaluci i da prizna, koliko god to pojedincima bilo teško, da je glavna politička priča u Republici Srpskoj Banjaluka a ne Bijeljina, Doboj, Brčko ili Trebinje.

U svakom slučaju, Banjaluci slijede četiri godine sa Igorom Radojičićem na čelu. Prvo pitanje koje traži odgovor jeste da li će Radojičić biti više gradonačelnik od svojih prethodnika ili će se gradom nastaviti upravljati iz Palate.

Prije svega moj grad, ono o čemu s punim pravom smijem pisati. Radojičić je pobijedio, ubjedljivo, po trenutnim brojevima koji nisu konačni ima prednost od oko 15.000 glasova (49.000 > 34.000). Prije četiri godine, Gavranović je imao 34.000 glasova a dvojica opozicionih kandidata (Čavić i trojanac Stevandić) imali 47.000 (izvor: tekst o prošlim izborima), te je još 4.000 glasova završilo na listićima autsajdera u prošloj lokal-izbornoj trci (Aco Prelić, Milutin Pejić). Dakle, koliko god u ovom trenutku hrabro mogao reći da je "Piskavica rekla svoje" (trenutno nema podataka o preciznim rezultatima po dijelovima Banjaluke), jer se po selima poput Piskavice glasovi kvalitetno kupuju na vreće (za razliku od gradskog jezgra), toliko je opet činjenica ovo što je napisao Vladimir da je Radojičić uspio da se predstavi kao neko ko nije puki eksponent politike Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila. A njegov program se svodio na "pejzažnog arhitektu" (kojeg ću u potpunosti podržati da od hrpe zgrada između Borčevog stadiona, dvorane "Borik" i velikog "Konzuma" napravi naselje) i neke priče "Banjaluka 2025." (ko živ, ko mrtav, ko na baušteli). Dakle, Crnogorac se kvalitetno prodao i ljudima koji nisu dobili nikakve pare, što smatram dodatno žalosnim, jer je to čovjek koji je udarao čekićem u skupštini dok su donošeni zakoni na osnovu kojih se legalizuje pljačka stotina miliona maraka banjalučkog novca u vidu gradskog zemljišta. Upravo je prije par dana Mišković vraćen iz mrtvih, i njegov projekat izgradnje velikog tržnog centra na banjalučkom polju... Sve u svemu, nije dobro, hvala, doviđenja.

Drugi veliki fakat ovih izbora je kupovina istoka Republike Srpske. Izlaznost u pojedinim mjestima od blizu 70% nam govori da imamo minimalno 15% ljudi koji su spremni da svoj glas prodaju bilo kome, a to se zove čojstvo, junaštvo hercegovačko (i ino). Sve procjene o novcu koji će biti upotrijebljen za kupovinu glasova i načinima kupovine glasova su bile pogrešne, jer ovi brojevi govore da je to učinjeno na epski način. Da to nije kriminal, kao što jeste, SMSD bi trebao da štampa udžbenike o ovom sportu i da se to prevodi kao Na drini ćuprija.

Vezano za gornji paragraf, međufakat, za primjer ću uzeti Trebinje i Slavka Vučurevića. Kandidat Saveza za promjene je ličnost koja, neka me slobodno demantuju oni koji znaju bolje, ne bi uopšte djelovala čudno u SMSD. Jedan bahat i osion Hercegovac koji teško da je bilo šta progresivno uradio u protekle četiri godine. Ogradiću se još jednom, nisam toliko upućen, ali se plašim da je princip potpuno isti te da je to, u kombinaciji sa činjenicom da Hercegovci nisu svjesni svoje nesvijesti (odnosa količine novca koji stvaraju u elektroenergetskom sektoru i koji odlazi iz Hercegovine i "priznanja" koja im se vraćaju tom prilikom), kumovalo porazu. Savez za promjene bi se ovoga puta izborio sa SMSD da je prije četiri godine gradonačelnik postao Nebojša Vukanović, da su ga podržali kao što su trebali. Ovako su tada utopili njega, a sada sebe.

Treći opšti fakat, SDS nije dovoljno radio i nije dovoljno agilan. Lično, za SDS ne planiram glasati nikada jer su sa Stevandićem prije četiri godine upropastili stvar za Banjaluku (što mi je sasvim dovoljno u ovom trenutku obrazlaganja), ali je to najveća opoziciona stranka, činjenično. Od SDS-a koji je u vlasti na državnom nivou - od kojeg se nešto očekuje, jedini koji pliva na površini odnosno nešto radi i trudi se je Dragan Mektić koji, ma kako ponekad smiješno i nespretno djelovao, jeste jedan stručan i pošten čovjek. Ostalo je sve puka priča i prodaja magle. I zato pad. Bosićeva pristojnost i neumiješanost u kriminal nisu dovoljno za političku borbu. SDS, kao i ostale stranke opozicije, mora da stvar ljudima predstavi kao što jeste, da je ovo borba protiv jedne kriminalne grupacije koja sistematski radi na uništavanju srpskog naroda sa ove strane Drine, a ne sport skupljanja glasova, te da i oni snose odgovornost za sve nas, našu bijednu sadašnjost i budućnost u vreći u gepeku.

Uticaj referenduma? Koji referendum?

Sve u svemu, ove izbore su pratile loše i nemaštovite kampanje, isprani kandidati, te uobičajena kupovina glasova u povećanoj mjeri... nije politika za Srbe. Ukratko.

P.S. Tekst je označen sa "1" zbog ostavljanja mogućnosti da bacim još koji komentar, mada sumnjam da će se to desiti.

Izborni komentar II

Već je bolje poslije izbora: prestali su da lijepe plakate sa nijemim licima koja obećavaju. Samo, potrajaće dok se poskidaju postojeći, posebno ovi sa bandera, ali zna se ko plaća električare. Dvadeset dana nakon 7. oktobra još je par sitnica ostalo pa da se spusti zavjesa na bijednu predstavu: da se obrade krivične prijave onih koji tvrde da su pokradeni (sretno im), ponegdje ima ponovnog prebrojavanja, a novinari "čudesno" otkrivaju primjere izbornog inženjeringa... Međutim, ništa (se) to ne mijenja. Suština je, oni koji su bili gore ostaju gore, a donji... U slučaju najvećeg grada RS, to je više nego istina.

SVE PROTIV BANJALUKE

Na pomenutim izborima bilo je par nezavisnih kandidata za odbornike u Skupštini grada okupljenih pod imenom Svi za Banjaluku. PDP se "naslonio" na njihov slogan pa se reklamirao kao Sve za Banjaluku. Da li je bio problem u imenu, teško je reći, ali nezavisni nisu prešli cenzus, a PDP je pao sa pet na tri odbornička mjesta, izgubivši status najjače opozicione partije u gradu. Možda bi imali više sreće da su se reklamirali kao Sve protiv Banjaluke. Tako je to SNSD odradio. Oni će formirati stabilnu skupštinsku većinu uz pomoć starih jajara, pardon, koalicionih drugara DNS i SP tako da je poraz opozicije potpun. Ipak, u odnosu na prošle lokalne izbore, SNSD je dobio manje glasova i uz veću izlaznost glasača. Reklo bi se da taj brod tone što znači da će neki drugi brodići da prevezu više putnika. Čista logika.

Elem, iako smatram da su svi političari dobitnici na ovim izborima a narod gubitnik, valja biti i malo faktualan, o prethodno spomenutim brodićima: SDS je osvojila četiri odbornička mjesta u Skupštini grada a DP tri, glasove koji su u prošlosti "pripadali" nekim drugim (strankama). I sad, DP je te glasove zaradila ponajviše zahvaljujući kandidaturi Dragana Čavića za gradonačelnika Banjaluke ispred nekoliko opozicionih partija, a SDS je te glasove zaradio zato što je to SDS, što imaju kredit kao "oni koji su vladali nekad" pa ih se narod romansirano prisjetio da su oni manje krali. Nešto kao povratak u naručje bivšoj djevojci: misliš da će biti super iako od toga vjerovatno neće biti ništa, nema onog početnog foliranja (ma koliko ono bilo zanimljivo), odmah se prelazi na jebačinu. E, sad, osnovna razlika između povratka bivšoj djevojci i bivšoj vladajućoj stranci jeste što ćeš tu bivšu djevojku opet jebati, a bivša vladajuća stranka će tebe opet jebati, glagol trpni. (Izvinjavam se što sam ekplicitan, nekorektan i politički nekorektan, op. a.) Nego, SDS je te glasove zaradila i zahvaljujući kandidaturi Nenada Stevandića za gradonačelnika Banjaluke, vjerovatno bi neznatno lošije prošli da se Stevandić nije kandidovao, ali svi zajedno bismo mnogo bolje prošli...

ŠTA BI BILO KAD BI BILO

Ljuta se borba vodila oko gradonačelništva Banjaluke. Poziciju je još od maja mjeseca drmala otvorena rana u centru grada, slučaj nelegalne gradnje na lokaciji poznatoj kao Picin park, gdje je javno izložena sva bahatost aktuelne vlasti, i lokalne i državne. "Sve je po zakonu, samo nećemo da vam pokažemo papire." Elem, to je otvorilo Pandorinu kutiju za koju se mislilo da će veliki nered da napravi. Nije. Nije uspjela. Nije se efektivno realizovalo na izborima. Opozicija nije uspjela. Ko je opozicija?

Najjače opozicione stranke u Banjaluci su PDP i SDS. SDS je, spomenuto u prošlom nastavku, originalna srpska stranka nastala u nedoba kraja XX vijeka, sačuvala Srbe od nestanka na ovim prostorima. Činjenica. Isto tako, SDS je stranka za čije vrijeme su carevali drumski razbojnici, kriminalci na "seljački" način: pored standardnih djelatnosti, kao najunosnije iz tog perioda valja navesti benzinske pumpe koje su nikle od Bijeljine prema Banjaluci, kao i to da su neki privatnici imali po čitave flote šlepera - ko je radio, taj je zaradio. Sa druge strane, PDP je poprilično drugačija stranka (iako su političari bazično isti). PDP je stranka velikog nindža učitelja ekonomije, Mladena Ivanića, čovjeka koji je sa 25 godina postao doktor nauka. PDP odnosno Ivanić će ostati upamćeni i po tome što je za nj. premijerskog mandata i ekspertske vlade bilo mnoštvo ekonomskih inovacija tipa "banka za marku", i oni su uveli potpuno drugačiji obrazac bogaćenja onih na poziciji, bez nafte i šlepera, direkt iz fotelje - upravni i nadzorni odbori...

Mnogo prije lokalnih izbora se pričalo o zajedničkom kandidatu opozicije za gradonačelnika. Pominjana su razna imena a novinari su preznojavali građane smetovima gluposti o hipotetičkim vanstranačkim kandidatima opozicije. Međutim, ti dogovori odnosno pregovori opozicije su bili jadni, sve se odvijalo javno i glupo, kao što se djeca dogovaraju oko podjele na ekipe za fudbal na livadi, samo što se na kraju SDS i PDP ne dogovoriše. SDS je istakao kandidaturu Nenada Stevandića, čovjeka koji je prethodno u BL osvojio 300 glasova, a PDP i još par stranaka se odlučiše da podrže Dragana Čavića za gradonačelnika. Bitno je primjetiti, nekadašnji predsjednik RS se kandiduje za gradonačelnika, ispred svoje male partije (DP) a podržava ga veća partija (PDP). To znači nešto.

Tokom čitave predizborne kampanje, a ona je trajala od maja mjeseca, kad je SNSD "zaledio" Dragoljuba Davidovića i slao Gavranovića kao hostesu na otvaranje svih puteva, fabrika, mostova i bombonjera, trajao je protest povodom Picinog parka, ali i još hrpa nalik. U jednom trenutku su, kao na pokretnoj traci, protestovali radnici dnevnog lista "Fokus", udruženja malih akcionara, nekoliko RVI u parku "Mladen Stojanović", čak su protestovali i učenici Medicinske škole koji su prevareni na ekskurziji. (Samo nisu protestovali zaposleni u administraciji grada i države, njima je sve potaman, op. a.) To je sve bitno spomenuti jer je to bila neuobičajeno velika količina nezadovoljstva naroda, naroda koji je tragično glup i pokoran i ne zna da protestuje, a opozicija nije kanalisala i upotrijebila to nezadovoljstvo. (Da, brutalno sam iskren pa sam napisao upotrijebila, op. a.) Za sve to vrijeme, opozicije nije bilo na ulici. Naravno, izdavali su oni brutalno precizna saopštenja u kojima su navodili šta sve ne valja u gradu i državi (nikog nije ljepše slušati nego političara u opoziciji), ali konkretnog terenskog rada nije bilo. E, sad, možemo mi uzeti u obzir da je zvanična kampanja samo onih mjesec dana prije izbora, pa da su ovi igrali pošteno dok je Gavranović zalijevao centimetre i centimetre puteva, međutim, makar da znaju za drugi put da tako neće proći.

I sad, prije izbora je bila ta atmosfera u duhu narodno-oslobodilačke borbe, borbe protiv bande, rušenja režima, a rezultati su to i pokazali: Banjalučani su se borili protiv režima ali nisu uspjeli, jer nije bilo jasno za koga tačno oni to glasaju protiv (SNSD). Postoje mišljenja kako opozicija ne bi uzela gradonačelničko mjesto i da je imala samo jednog kandidata, jer neki koji su glasali za Stevandića ne bi nikad glasali za Čavića, i obratno. Protiv te gluposti ću u pomoć pozvati divnu nauku matematiku i neke njene najosnovnije operacije, sabiranje i oduzimanje:

Gavranović 34.000 glasova; zaleđina (skupština): SNSD 25.000, DNS 8.500, SP 8.000
Čavić 27.500 glasova; zaleđina PDP 8.000, DP 7.000
Stevandić 19.500 glasova; zaleđina SDS 8.500
(Vrijedi dodati da u Skupštinu grada ulazi još i NDS sa dva mandata na osnovu 4.500 glasova, te da su autsajderi Milutin Pejić i Aco Prelić osvojili ukupno 4.000 glasova.)

Bez direktnog sabiranja glasova, pitanja: odakle Stevandiću 11.000 glasova, koji nisu SDS-ovi, a nisu, vala, ni ni SNSD-ovi? Odakle Čaviću onih 12.500 glasovi koji ni nisu PDP-ovi a ni DP-ovi? Na stranu hipoteza da bi izlaznost na izbore bila još veća da je opozicija bila ujedinjena (da citiram jedno N.N. lice: "Šta imam glasati kad ti majmuni [opozicija, op. a.] ne mogu da se dogovore..."), da ne spominjem podatke kako je zapravo Piskavica ("Banjaluko i ta tvoja sela...") iščupala SNSD, te bez ikakve polemike o pitanju da li je trebao odustati Čavić ili Stevandić... Naravno, Stevandić. Da je opozicija imala jednog kandidata, on bi pobijedio. A da se to desilo, počelo bi bježanje miševa sa SNSD broda po principu "spašavaj se ko može". Šta bi tad sve isplivalo...

SVI PROTIV BANJALUKE

SNSD vlada Banjalukom već niz godina i vladaće još, jer se opozicija nije dogovorila. Za to vrijeme SNSD veoma kvalitetno radi protiv GRADA Banjaluke: stambene zgrade se grade bez ikakvog smisla i reda - stanovi zjape prazni a nema parking mjesta; kao vrhunac arhitekture su se nametnule pasarele; javni radovi su postali veoma javno skretanje novca u privatne džepove; definitivno postojanje građevinske mafije - to je napisao Glas Srpske što znači da je istina; rekonstrucije nekih prepoznatljivih gradskih lokacija i uništavanje istih; organizacija grada u smislu da ne postoji mjesto da se zalijepi plakat za svirku gdje se može smotati džoint ali se zato sa bilborda na zgradama reklamiraju kokainski noćni klubovi; ograničeno vrijeme lokala - efektivno policijski čas - sem onih koji zasluže zlatnu kašiku; itd. Ako nekom odgovara palanka, odlično, ali ja bih, neskromno, grad. Prije ove gradske vlasti je bio SDS i koliko se sjećam, a sjećam se nekako, bilo je ljepše i bolje. Manje su krali, šta jes' - jes'. Nakon dugo vremena, SDS je opet krenuo gore. Samo, ako se vrate skroz gore, pitanje je hoće li opet znati manje krasti, kao nekad?

P.S. S obzirom na navedene podatke kako je za vrijeme SDS kriminal bio primitivan, "seljački", a u vrijeme Ivanićeve ekspertske vlade je dignut na viši nivo, neko bi mogao pomisliti kako je SNSD bolji i od jednih i od drugih. Svakako ne. SNSD je preuzeo obrasce ekonomskog kriminala i obrađuje ih na "seljački" način. U njihovim očima, najbolje od ta dva svijeta, a za narod najgore. Da citiram Nikolu Pejakovića Kolju: "Ou, mamu im jebem..."

Izborni komentar I

Bili izbori, došli, prošli. Računi su uglavnom svedeni, sem gdje se još svode. Računaju se odbornička mjesta u opštinama, ali načelnici su uglavnom poznati. Što se tiče Republike Srpske, Srbi u njoj se još uvijek veoma uspješno dijele na dva i po tabora. Jedan je pobijedio na ovim izborima, drugi je pobijedio na prošlim a ni sad nije loše prošao pa se ne može reći da je izgubio. Ko je izgubio? Pa, naravno, narod. On će ostati gladan i nezaposlen. Političari to nikad nisu (bili). Nego, nije ni uvod što je nekad (bio), pa da skratim. Ako bih morao reći samo jednu rečenicu kao komentar ovih izbora, ista bi glasila:

MENI JE SAMO FOČE ŽAO

I, vala, lijepo je što su prošli izbori, jerbo je više mučno bilo gledati lica sa plakata okačenih na svim vrstama nelegalnih mjesta za kačenje plakata i iz njihovih nijemih usta slušati rečenice koje počinju sa "Ja, drugovi, mislim...", uh, pardon, previše sam se zagledao u sliku Druga Tita na zidu, elem, rečenice koje počinju sa "Mi ćemo...". Tako su to obećavale (i obećavaće i ubuduće) i pozicija i opozicija. Groteskno. Obećanja i centimetri asfalta, i dužinom i debljinom. Mučno je to, nadasve, zato što je činjenica da ovdje nemamo političkog Aliju Sirotanovića koji će "prebaciti"... svi isključivo podbacuju, uglavnom sebi na vikendice.

Elem, dva spomenuta tabora su SDS i SNSD, originalna srpska stranka koja je sačuvala Srbe u ratu (tako kažu) i neoriginalna srpska stranka koja čuva Srbe u posljednjih desetak godina (tako kažu). Dakle, SNSD je pozicija, a SDS opozicija (tako kažu). SNSD, trenutno jači, u trku je ušao opušteno, sa rukama u džepovima i svinjskim butom u ustima, a SDS je u trku ušao mašući praznim rukama i sa SNSD-om u ustima. I, uspjelo im je. SDS je, uglavnom uz pomoć manjih opozicionih stranaka, od SNSD-a preuzeo ili ljepše reći, preoteo nekolicinu načelničkih mjesta. Milorad Džoni Dodik Štulić trenutno najcrvenije stranke ("SNSD, to sam ja!") to nije dobro podnio. Kiselinu u njegovom osmijehu ne ublažava ni činjenica da su se, poprilično ubjedljivo, izborili za najveći grad RS, Banjaluku. "Šta će meni Banjaluka, kad mi Gradiška i Srbac nož zabiše u leđa..." Daklem, kad se sagleda čitava karta veoma nepravilno oblikovanog entiteta, stanje na terenu je da se SDS vraća na staze stare slave, navaljuje sa strana, tradicionalno sa istoka. U nekolicini mjesta su načelničke opštine zauzeli kandidati nekih drugih stranaka, ali su to uglavnom izuzeci koji potvrđuju pravilo... 

ŠTA SU TO PRAVILA?

'Bem li ga, ni svemoćni internet mi ne daje direktan školski odgovor na ovo pitanje. Šta su to zapravo pravila i šta su ona dobro napravila? Teško je reći. Valja krenuti od etimologije. Pravila su, valjda, pravilna i ona nam govore šta je pravo (nije krivo), ko je u pravu i pravedan. Pravila uglavnom vuku korijen iz nekih prirodnih veza i zakona. Pravilo bi bilo da se mačka i pas ne vole (iako ima primjera na fejzbuku koji govore suprotno). Pravilo bi bilo da se pozicija i opozicija ne vole (iako ima primjera na ovim izborima koji govore suprotno). Naravno, postoje i izuzeci od pravila. Postojali.

FOČA

Iliti Srbinje, opština u RS sa najvećim turističkim potencijalom u istoj je bila izuzetak od nejasno definisanih a najčešće potpuno zaobiđenih političkih pravila. Fočom je proteklih osam godina načelovao Zdravko Krsmanović, onomad socijalista (član SP) pri dolasku na poziciju a zatim novi socijalista pri odlasku (član NSP). Oteo se bio čovjek i radio svoj posao, svi bili živi i zdravi, samo što je nekima bilo krivo. Tako se u "Glasu Srpske" uglavnom moglo pročitati "Maloljetnici se opijaju" (u Foči), "Ubio ženu sjekirom" (u Foči), "Nema grijanja" (u Foči), "Crno je dole" (u Foči). Jedno vrijeme sam sakupljao te članke pa odustao, dosadilo mi. Šta je god loše bilo, bilo je u Foči. A u Foči je samo bio Krsmanović, odnosno poglavica Onaj koji nije u šemi (sa nama odnosno njima). Iskren da budem, i ne znam previše o Foči i Krsmanoviću. Znam samo da se protivi koncesijama i sličnim šemama. Pored Foče sam prošao jednom, lijepo mi je izgledao grad. Bili u toku "Dani borovnica". Bio na Sutjesci, bilo mi je mnogo milo stati pored spomenika. Valjda ću se uspenjati i na Maglić, kad se pruži prilika. Rafting me ne zanima, ali opet... Mislim da još uvijek negdje imam brošuru o turističkim potencijalima te opštine. Brošura nosi naziv Fočaravajuće odnosno, za strano tržište, Focharming... Zadovoljan sam, i ponudom a, kao profesor jezika, i izborom riječi.

Nego, bila je Foča izuzetak, ali više nije. Na ovim lokalnim izborima ujediniše se SNSD i SDS da zbace Krsmanovića. I, na žalost, uspjeli su. Trula koalicija uze 53% glasova a Krsmanović (NSP) 45%.  Teška je to borba bila, ali eto. Meni žao. Nekako me Foča podsjeća na Libiju. Iako je teško da je Krsmanović idealan političar, kratko ošišani Isus sa gustim obrvama na poziciji načelnika opštine, kao izuzetak od pravila je svakako nešto što podržavam. Lokalni fenomen, toliko jak da su se dvije velike srpske stranke morale da udruže da ga zbace. (Pomoćni točkovi objašnjenja u vidu digresije: Stranke = političari = interes. Zajednički interes političara je bogaćenje.) Opština Foča nije bila rasprodala i u privatne džepove razdijelila sve što ima. Sad će. I zato mi je žao. A razlika je samo u par procenata, da li se moglo motivisati još neopredijeljenih da izađu, ŠBBKBB. Ruku na srce, kao što rekoh, ne znam previše o Foči. Možda stanje i nije bilo tako idealno, pa da je Krsmanović sa pravom smijenjen. Možda će biti bolje. Mislim, možda je onima u Libiji bolje bez Gadafija... Možda pretjerujem. Vrijeme će sve reći, i to veoma brzo. Samo je jasno da stara srpska "Dva loša ubiše Miloša" radi posao i kad se Miloš ne zove Miloš nego Zdravko... Ali i Dragan.

O banjalučkom udruživanju SDS i SNSD na lokalnim izborima u narednom nastavku. O nezavisnoj političkoj dijagonali Republike Srpske između Banjaluke i Trebinja u nastavku poslije tog nastavka. Dotad, svako dobro, i čuvajte se posne hrane.

Nezavisna politička dijagonala Republike Srpske

Sutra je ispit.
U Trebinju, nezavisni kandidat za gradonačelnika Nebojša Vukanović.
http://www.nebojsavukanovic.info/
U Banjaluci, nezavisna lista za odbornike Svi za Banjaluku.
http://svizabanjaluku.com/

Nadam se da će položiti sa najvišim ocjenama jer smatram da su oni početak jedne suštinske promjene.

Rajko Vasić Bend

S obzirom da je u toku predizborna kampanja, jeftinija nego ikad (jer para nema) a kandidati svih stranaka su dodatno očajniji i izlizaniji, sasvim je logično da se više ide na negativnu kampanju (ponešto o negativnoj kampanji u članku Čiča Tomina država) nego na brutalno isticanje brutalnih obećanja o brutalno dobroj budućnosti. Ipak, negativna kampanja ne smije biti brutalno javna. Ona ide u pola glasa, iz mraka, krišom. Neko iz mase viče kandidatu "nabijem te", svi se okrenu a ono ne zna se ko je vikao. A zna se. Al' eto, k'o fol se ne zna. E, sad, evo kako to izgleda u kombinaciji sa modernim tehnološkim dostignućima, fejzbukom odnosno produžetkom fejzbuka, internetom...

U Banjaluci su tri glavna kandidata za gradonačelnika: Slobodrevan Gavranović, kandidat trenutno vladajuće stranke SNSD, Nenad Stevandić, kandidat SDS i Dragan Čavić, kandidat koalicije Zajedno za Banjaluku. Tu su još u drugom redu i Milutin Pejić ispred SDP RS i Aco Prelić iz Stranke socijalne sigurnosti srpskih boraca. Budući da će se trka voditi između prvopomenute trojice, a pozicija želi da sačuva svoju poziciju, negativna kampanja režimskih medijskih struktura i formacija bi trebalo da je usmjerena na Stevandića i Čavića... Zar ne?
Dosadašnje ankete sprovedene na internetu (ej, na internetu!) pokazuju kako od njih trojice najmanje šanse ima Čavić, a između ove dvojice tu i tamo ima frikcije u procentima, što Stevandića čini ozbiljnijom prijetnjom za vlasnike vlasti. Ipak, negativne kampanje protiv Stevandića još uvijek nema. A nije da je doktor cvijeće i livade. Štaviše, svaki put kad odem u teretanu čujem neku ne-tako-lijepu zanimljivost o njemu. A nije da u teretani nema SNSD-a (vidio sam ih, čak nose i demaskirajuće majice). Ipak, svi napadi su usmjereni isključivo na Čavića sa raznih strana i iz raznih oružja i oruđa. U domenu interneta, to su različiti portali/stranice/forumi gdje je moguće anonimno ili manje anonimno komentarisati. Kao pečurke poslije kiše, u jeku kampanje se pojavljuju "neki tamo" koji u detalje znaju svaki grijeh bivšeg predsjednika RS, i to faktualno ističu. Doduše, neki od tih anonimusa nisu novi, samo nisu imali posla dvije godine... od prošlih izbora.

E, sad, pored tih pješaka i lovaca, SNSD ima i kraljicu - generalnog sekretara Rajka Vasića, odmilja zvanog Gebels. On ima svoj blog (koji nije za one sa slabim srcem). Kad se filtrira sadržaj njegovog bloga dobije se usmjerenje medijskog predstavljanja dotične stranke jer je Rajko ona solidna greda koja se rotira oko svoje ose, a ostali oko njegove. Kao visoki poglavnik borbe perom (je oštrije od mača), morao je on i javno da ga zada po Čaviću. Na svom blogu. Elem, zadao je on:

A suština je ovdje Republika Srpska. Zato Esenesde ima slogane koji ne spadaju u političke pizdarije. Imamo filozofiju. Naprijed Srpska. Srpska prije svega. Moja kuća, Srpska. Srpska, kuća do kuće. To je razumljiv jezik koji govori o našem programu koji ide za tim da Republika bude jedinstvena, kompaktna, složna, neprekinuta. Ali nije to isključiva filozofija. Svaka i svačija kuća do kuće je dobrodošla. Učite se. Jeste bolno, ali je nadobudno.  

Nije suština Genocid u Srebrenici.

Evo i čitav tekst, ne naročit dug i smislen:
http://vasicrajko.blogspot.com/2012/09/1771.html

I tu je zapravo suština. SNSD-u nije više ostalo ni lažnih obećanja. Ostao im je samo lažni patriotizam/nacionalizam, King-Kong udaranje po grudima uz uzvike "SRBIJA!" uz miris piva i pečenja i pogled na dvojicu koji povraćaju iza šatora. Kad se uzme u obzir ratni staž Milorada Dodika (proveden u švercovanju), to stvarno dođe bljutavo. I da nije glupo, dođe bljutavo. Pored toga, u ovom trenutku sve više postaje jasno da je Čavić jedini ozbiljan protivkandidat SNSD sili osovine, i zato je meta. Doktor i njegova bubamara koju mu je nacrtao njegov jebeni izborni savjetnik iz jebene Slovenije nemaju čega da se plaše...

Usput, kad smo kod "genocida", Čavić prilikom svog priznavanja nije rekao ništa što i Dodik nije rekao:

A kad se uzme ta priča u obzir ostaje pitanje, kako u budućnost kada se uvijek priča o prošlosti (nisibilabogznašta)? Kako? Kako sa retardiranom nacionalnom retorikom dalje? Gdje dalje? Oni se natakare na nas, mi na njih i šta? Doći će do opštenja, ali neseksualnog...

Elem, da šuma šumarum šumiramo, lokalni izbori. Opozicija, širom Republike Srpske, nije bogznašta. Jedini pravi protiv su nezavisni kandidati (kao npr. Nebojša Vukanović koji će biti adekvatno spomenut na blogu) i male stranke koje nemaju razgranatu strukturu prijatelja, braće i kumova. Ovo što se uopšteno naziva opozicijom je poprilično... već rekoh, nije bogznašta. Međutim, prvi korak ka suštinskim promjenama su i kozmetičke promjene. Ljudima u RS koji planiraju da žive u RS su potrebne suštinske promjene. Banjaluka nema kandidata za gradonačelnika koji će donijeti suštinsku promjenu, ali to nije razlog da se makar kozmetička promjena ne desi. Ostaviti SNSD da vlada Banjalukom je najveća greška koju građani ovog grada mogu sebi dopustiti...

P.S. Ako već u Banjaluci nema nezavisnog kandidata za gradonačelnika, tu su nezavisni kandidati za odbornike, lista "Svi za Banjaluku", Draško Mikanović - BLOK... na njih treba obratiti pažnju.