Obuli špicaste cipele pa ne znaju hodati...

Kao što sam onomad rekao da su mi automobili hobi, to stoji i dan-danas. Najnormalnije je to dječačko zanimanje, san o malom momačkom autu. I dok je sreća lepa samo kad se čeka - jednog dana ću kupiti mali momački auto - u međuvremenu čitam o istim, na stranicama štampanih časopisa ali i internetu (eto vidiš).

Tako se zadesih na portalu Auto Moto Svijet, po tom nekom (razonodnom i hobističkom) pitanju, a zatim uočih jedan tekst koji komotno može ovdje na blog pa ću isti u cjelosti i prenijeti:

KRŠENJE ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA BIH

Ovako se nabavlja Audi za novac poreskih obaveznika. Služba za zajedničke poslove organa i tijela FBiH je raspisala javnu nabavku otvorenim postupkom za nabavljanje automobila vrijednosti do 110.000 KM (bez poreza) broj 155-1-1-1-47/13. Ništa čudno rekli bismo, postupak, auto, uhodana stvar. Nije, da Zakon o javnim nabavkama ne kaže sljedeće u svojem članu 14:

"(1) Tehničke specifikacije bit će nediskriminatorne prema dobavljačima i osiguravat će pravičnu i aktivnu konkurenciju."
E, sada, gledajući gornju sliku, i to da se traži radna zapremina motora u kubik precizno, i snaga motora u kW precizno, proizlazi da ovdje nema konkurentosti. Ovakav motor ima VW koncern, a očito je da Audi zadovoljava ove norme. Ne treba nam ostatak priloga tenderske dokumentacije da bismo vidjeli, da se radi najvjerovatnije o modelu Audija.

Opet idemo na Zakon:
"(5) Pozivanje na robe određene izrade ili izvora snabdijevanja, ili na određeni proces, ili na robne marke, patente, tipove ili određeno porijeklo, ili proizvodnju, radi favoriziranja ili eliminacije odreñenih dobavljača, proizvoda ili metoda je zabranjeno, osim kada je ugovorni organ u nemogućnosti da korištenjem objektivnih tehničkih specifikacija navede opis predmeta ugovora koji je dovoljno precizan i u potpunosti razumljiv. U takvom slučaju ugovorni organ obavezan je navesti da će prihvatiti proizvode, usluge ili metode koji su ekvivalentni u pogledu njihovih osobina dodavanjem izraza "ili ekvivalent".

Ovdje je očito da se favorizira jedan proizvođač. Navesti najveću snagu u zavisnoti od mase je u redu, ali navesti i zapreminu do kubnog centimetra potpuno je diskriminirajuće. Diskriminirajuće je navesti zapreminu i snagu u istoj dokumentaciji. Ovdje se očito preferira jedan motor i jedan brend. Nikakvo logično objašnjenje ne može braniti to da se traži motor radne zapremine 2.967 cm kubnih. Ovim se krši Član 14 ZJN BiH. A pravo na uvoz Audija ima samo jedna bh firma. Opet kršenje. Nigdje niti jedan opis kako je neko došao do zaključka da je baš ovakav automobil potreban za svakodnevno obavljanje posla. S obzirom kako rade svoj posao i Dacie su previše!
 
A najjadnije od svega je da se niko od drugih brendova decenijama ne žali Uredu za žalbu i samom naručiocu, jer ima osnova za to. Izgurati jednu žalbu do kraja znači fer tržišnu utakmicu, manje političara u najskupljim automobilima, i kvalitetnije trošenje novca poreskih obaveznika. Nedavno sam bio svjedok kako je kroz sam grad Jablanicu prohujao Audi sa crvenim i plavim upaljenim svjetlima, BEZ policijkse pratnje (kažnjivo) najmanje 110 km/h (što je dovođenje u životnu opasnost ljudi u tom gradu). 
Zakon o javnim nabavkama se može naći klikom ovdje, a objavljen je u „Službenom glasniku BiH", br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09 i 60/10!

Hajde, ostali brendovi, žalite se, srušite ovaj kriminal!

Izvor: http://www.automotosvijet.com/index.php/vijesti/iz-bih/ostale-vijesti-iz-bih/6825-krsenje-zakona-o-javnim-nabavkama-bih-vlada-fbih

Sve u svemu, kao da sam ja pisao (kao da sam ja neki pisac). Naravno da se svi konkursi/javne nabavke štimaju, favorizuju jedni a uništavaju drugi, ali ovdje je posebno zanimljivo, kao što je to autor sa Auto Moto Svijet portala naveo, što je precizirano u kubik. To je ipak znatno preciznije nego kad Arhiv RS traži radnika sa završenom kožarskom školom ili kojekakva ministarstva traže pripravnike sa filozofskim fakultetom... Imena, kolega, imena!

Izborni komentar I

Bili izbori, došli, prošli. Računi su uglavnom svedeni, sem gdje se još svode. Računaju se odbornička mjesta u opštinama, ali načelnici su uglavnom poznati. Što se tiče Republike Srpske, Srbi u njoj se još uvijek veoma uspješno dijele na dva i po tabora. Jedan je pobijedio na ovim izborima, drugi je pobijedio na prošlim a ni sad nije loše prošao pa se ne može reći da je izgubio. Ko je izgubio? Pa, naravno, narod. On će ostati gladan i nezaposlen. Političari to nikad nisu (bili). Nego, nije ni uvod što je nekad (bio), pa da skratim. Ako bih morao reći samo jednu rečenicu kao komentar ovih izbora, ista bi glasila:

MENI JE SAMO FOČE ŽAO

I, vala, lijepo je što su prošli izbori, jerbo je više mučno bilo gledati lica sa plakata okačenih na svim vrstama nelegalnih mjesta za kačenje plakata i iz njihovih nijemih usta slušati rečenice koje počinju sa "Ja, drugovi, mislim...", uh, pardon, previše sam se zagledao u sliku Druga Tita na zidu, elem, rečenice koje počinju sa "Mi ćemo...". Tako su to obećavale (i obećavaće i ubuduće) i pozicija i opozicija. Groteskno. Obećanja i centimetri asfalta, i dužinom i debljinom. Mučno je to, nadasve, zato što je činjenica da ovdje nemamo političkog Aliju Sirotanovića koji će "prebaciti"... svi isključivo podbacuju, uglavnom sebi na vikendice.

Elem, dva spomenuta tabora su SDS i SNSD, originalna srpska stranka koja je sačuvala Srbe u ratu (tako kažu) i neoriginalna srpska stranka koja čuva Srbe u posljednjih desetak godina (tako kažu). Dakle, SNSD je pozicija, a SDS opozicija (tako kažu). SNSD, trenutno jači, u trku je ušao opušteno, sa rukama u džepovima i svinjskim butom u ustima, a SDS je u trku ušao mašući praznim rukama i sa SNSD-om u ustima. I, uspjelo im je. SDS je, uglavnom uz pomoć manjih opozicionih stranaka, od SNSD-a preuzeo ili ljepše reći, preoteo nekolicinu načelničkih mjesta. Milorad Džoni Dodik Štulić trenutno najcrvenije stranke ("SNSD, to sam ja!") to nije dobro podnio. Kiselinu u njegovom osmijehu ne ublažava ni činjenica da su se, poprilično ubjedljivo, izborili za najveći grad RS, Banjaluku. "Šta će meni Banjaluka, kad mi Gradiška i Srbac nož zabiše u leđa..." Daklem, kad se sagleda čitava karta veoma nepravilno oblikovanog entiteta, stanje na terenu je da se SDS vraća na staze stare slave, navaljuje sa strana, tradicionalno sa istoka. U nekolicini mjesta su načelničke opštine zauzeli kandidati nekih drugih stranaka, ali su to uglavnom izuzeci koji potvrđuju pravilo... 

ŠTA SU TO PRAVILA?

'Bem li ga, ni svemoćni internet mi ne daje direktan školski odgovor na ovo pitanje. Šta su to zapravo pravila i šta su ona dobro napravila? Teško je reći. Valja krenuti od etimologije. Pravila su, valjda, pravilna i ona nam govore šta je pravo (nije krivo), ko je u pravu i pravedan. Pravila uglavnom vuku korijen iz nekih prirodnih veza i zakona. Pravilo bi bilo da se mačka i pas ne vole (iako ima primjera na fejzbuku koji govore suprotno). Pravilo bi bilo da se pozicija i opozicija ne vole (iako ima primjera na ovim izborima koji govore suprotno). Naravno, postoje i izuzeci od pravila. Postojali.

FOČA

Iliti Srbinje, opština u RS sa najvećim turističkim potencijalom u istoj je bila izuzetak od nejasno definisanih a najčešće potpuno zaobiđenih političkih pravila. Fočom je proteklih osam godina načelovao Zdravko Krsmanović, onomad socijalista (član SP) pri dolasku na poziciju a zatim novi socijalista pri odlasku (član NSP). Oteo se bio čovjek i radio svoj posao, svi bili živi i zdravi, samo što je nekima bilo krivo. Tako se u "Glasu Srpske" uglavnom moglo pročitati "Maloljetnici se opijaju" (u Foči), "Ubio ženu sjekirom" (u Foči), "Nema grijanja" (u Foči), "Crno je dole" (u Foči). Jedno vrijeme sam sakupljao te članke pa odustao, dosadilo mi. Šta je god loše bilo, bilo je u Foči. A u Foči je samo bio Krsmanović, odnosno poglavica Onaj koji nije u šemi (sa nama odnosno njima). Iskren da budem, i ne znam previše o Foči i Krsmanoviću. Znam samo da se protivi koncesijama i sličnim šemama. Pored Foče sam prošao jednom, lijepo mi je izgledao grad. Bili u toku "Dani borovnica". Bio na Sutjesci, bilo mi je mnogo milo stati pored spomenika. Valjda ću se uspenjati i na Maglić, kad se pruži prilika. Rafting me ne zanima, ali opet... Mislim da još uvijek negdje imam brošuru o turističkim potencijalima te opštine. Brošura nosi naziv Fočaravajuće odnosno, za strano tržište, Focharming... Zadovoljan sam, i ponudom a, kao profesor jezika, i izborom riječi.

Nego, bila je Foča izuzetak, ali više nije. Na ovim lokalnim izborima ujediniše se SNSD i SDS da zbace Krsmanovića. I, na žalost, uspjeli su. Trula koalicija uze 53% glasova a Krsmanović (NSP) 45%.  Teška je to borba bila, ali eto. Meni žao. Nekako me Foča podsjeća na Libiju. Iako je teško da je Krsmanović idealan političar, kratko ošišani Isus sa gustim obrvama na poziciji načelnika opštine, kao izuzetak od pravila je svakako nešto što podržavam. Lokalni fenomen, toliko jak da su se dvije velike srpske stranke morale da udruže da ga zbace. (Pomoćni točkovi objašnjenja u vidu digresije: Stranke = političari = interes. Zajednički interes političara je bogaćenje.) Opština Foča nije bila rasprodala i u privatne džepove razdijelila sve što ima. Sad će. I zato mi je žao. A razlika je samo u par procenata, da li se moglo motivisati još neopredijeljenih da izađu, ŠBBKBB. Ruku na srce, kao što rekoh, ne znam previše o Foči. Možda stanje i nije bilo tako idealno, pa da je Krsmanović sa pravom smijenjen. Možda će biti bolje. Mislim, možda je onima u Libiji bolje bez Gadafija... Možda pretjerujem. Vrijeme će sve reći, i to veoma brzo. Samo je jasno da stara srpska "Dva loša ubiše Miloša" radi posao i kad se Miloš ne zove Miloš nego Zdravko... Ali i Dragan.

O banjalučkom udruživanju SDS i SNSD na lokalnim izborima u narednom nastavku. O nezavisnoj političkoj dijagonali Republike Srpske između Banjaluke i Trebinja u nastavku poslije tog nastavka. Dotad, svako dobro, i čuvajte se posne hrane.