Izbori 2026: Uvijek ima neki mačak u vreći...

A mačak u vreći je predsjednički kandidat Branko Blanuša.

Perspektiva je čudo a nekad nije loše ćutati. Onomad sam, kad je Stanivuković postao gradonačelnik objavio tekst o tome, slaveći tu pobjedu a vrijeme nam je pokazalo da je to bio poraz. Na vanrednim izborima za predsjednika RS, u jednom trenutku sam planirao da napišem tekst za Blanušu "kandidat kakvog nismo zaslužili" u smislu da je predobar, no od toga me odgovorila jednim dijelom ljenost i drugim dijelom neka njegova izjava gdje je čovjek pokazao da je poprilično odrođen od života u RS. Ne sjećam se tačno o čemu je bila riječ ali je izjava bila blaga do granice idiotizma, gdje reče da se protiv ovog mafijaškog režima, koji nas uništava na svaki način, treba boriti otprilike sa uvažavanjem različitosti. Uglavnom, glupo je bilo i to me podsjetilo na prvi znak da Draško nije pobjeda nego poraz, njegovu izjavu o sabornosti, koju sam izdvojio na blogu kao prekursor "simbioze".

Dakle, "opozicija" koja već 20 godina dopušta propast RS, ugodno smještena na pobjedničkom podijumu sa srebrom oko vrata, ovaj put nudi kandidata "koji niti smrdi niti miriše" a zapravo je klasičan "spavač". Sama ta "opozicija" je pocijepana kao nikad dosad, PDP je, samo u skorije vrijeme, izrodio Narodni front, zatim Pokret Stanivukovićevih Sranja a na kraju i PDP RS a SDS je na okupu samo imenom, jasna je linija između Milana Miličevića i Ljubiše Petrovića i Božovića/Babalja i ostatka ćaci ekipe (da ne spominjemo Stevandića i Čavića koji su ranije iz SDS stvorili svoje stranke, pa onda pradavno Biljanu Plavšić)...

Taman u trenutku kad se uvođenjem skenera smanjuje mogućnost izborne krađe, javlja se ta otežavajuća okolnost za pozitivne promjene u ovoj državi/entitetu na način da se izlazak na izbore čini najbesmislenijim dosad: svi su, sem JEDNOG* u Vučićevom džepu, Kurta/Murta ringišpil.

Već je na ovom blogu pominjana šizofrenija, prije svega na primjeru Jelene Trivić, da nema smisla biti protiv Dodika a za Vučića ali šizofrenija ispada sasvim normalna stvar. A Vučić je, da se podsjetimo, apsolutno bolestan čovjek, njemačka instalacija koja uništava Srbiju, od iste stvara parking prljavih tehnologija, legalizuje bezakonje po UAE/Dubai modelu a o prodaji Kosova da ne govorimo. Bolesni narcis naspram kojeg je kleptomančina Dodik "lekovit k'o vitamin" i koji je vrlo plodno tlo za fingiranje opozicije našao u Drašku Stanivukoviću koji je potpuno neopterećen realnošću, nedonoščetu bez ikakvih ljudskih osobina, gdje je tragedija da se Draško i PSS još uvijek pokušavaju prodati jednom dijelu naroda kao da su Dodikovi protivnici...

Dakle, s obe strane Drine je slična problematika, bolesnik na vlasti i njegovi saučesnici u "opoziciji". I ovaj put za Srbiju ima rješenje: STUDENTI. Za Republiku Srpsku, tu je Lista Nebojše Vukanovića.

Samo nestranačka budućnost može zaustaviti stranačko zapošljavanje. Samo tako možemo doći do meritokratije. Nije realno da se taj scenario odigra brzo, ako ikako, jer je to sistem kakav je od početka političkog života na ovim prostorima ali usavršen u bivšoj državi - zna se šta je značila partijska knjižica. Mora se raditi na tome jer ima zdravog tkiva. Matica Srbija i studentski pokret pokazuju da nije sve skroz propalo. Ranjeni smo i na štakama ali nismo mrtvi.

Dakle, nebulozna situacija u nezgodnom trenutku (a izbori su svaki put nezgodan trenutak): predsjednički kandidat koji nije ispred SNSD (pa samim tim im predstavlja protivnika) je apsolutno nepouzdana osoba, bez političkog iskustva, bez životnog lukavstva i bez ikakvih jasnih odrednica da je protiv kriminalnog režima. Poprilično nevidljiv u kampanji, djeluje kao statista koji uopšte ne pretenduje da postane glumac a kamoli glavna uloga...

I to je tako.

I ko god šta uradi sa tim listićem za predsjednika, ne može pogriješiti, pa makar nacrtao Betmena.

Što se tiče drugih izbornih listića, stvar je jasna, samo Lista Nebojše Vukanovića. Poštenijeg i srčanijeg nemamo. 

Izbori 2018... realno.

Od svih šaljivih slika na temu izbora, ova me jedina iskreno oduševila... ali mi je nekako nedostajao rakun, pa sam ga ubacio. Ne znam ko je originalni autor montaže, ali, svaka čast.

Elem, izbori...

Samo SNSD može da pobijedi SNSD. To znači da SNSD može da izgubi. Što bi se lako moglo i desiti, jer je SNSD gori nego ikad: Mile kao kandidat za funkciju "veze s vezom" i njegov omraženi trabant Željka kao kandidat za predsjednika RS. On nije za to, a ona baš nije za to. Špirić, možda i najveći retoričar i demagog, čovjek koji bi preživio i atomski rat (i, naravno, ostao na funkciji), jedini stariji lik u ekipi koji je "istaknut", u kampanji "koristi" američke sankcije tako što je na njih naslonio slogan "Svaki metar moje republike veći je od Amerike.", i kakav je ovdje retardiran narod, proći će mu taj kursadžijski polit-humor... realno.

DNS kao bazen za prelijevanje SNSD kadra, koji svaki put pred izbore glumi opoziciju je poprilično opasan. Na njihovoj strani je vjekovna mudrost. Na plakatu Pavić, Čubrilović i treći - zaboravih koji - dedica, uz poruku "Odgovorno prema mladima"... prema praunucima, slutim, koji imaju isto godina kao i njihova vanbračna djeca... realno.

Socijalisti... realno.

Opozicija je još uvijek poprilično bezidejna, uplašena lopate kojom će biti potrebno čistiti govna iza Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila, ali opet nešto bolja nego prošlih puta. Više nema višekratnog gubitnika Ognjena Tadića, tu je Govedarica koji je istupio kao predsjednik stranke na izborno bojište, svjež momak - skoro nov, kojem je jedina mrlja to što nakon završene srednje škole nije otišao u VRS (a mogao je, kao moj rođeni brat koji je isto godište i koji je u jesen 1995. otišao na Manjaču a onda se relativno brzo i spustio sa nje... i ima ratnog staža u vojnoj knjižici, prim. aut.). Željka je pokušala da odigra tu kartu, pa joj se vratilo kao bumerang ("ustaška unuka"), s tim da je jako zanimljivo da nikad nije detaljno istraženo porijeklo našeg vrlog pre'cjednika. Dodig srpsko prezime nikad bilo nije, ali se to nije zagrebalo dosad... Ivanić u kampanji ističe neku umjerenu konstantu nerada i nekrađe i realan je primjer "manjeg zla": sve je to neka šuplja priča, ali čovjek makar nije drumski razbojnik kao ovi iz crvene sekte... realno.

Kampanja je poprilično dosadna, obe strane zabijaju puno više autogolova nego pogodaka u tuđu mrežu, arčenje državnih resursa u stranačke svrhe je na vrhuncu (službeni auti se ne gase, a ni helikopteri Helikopterskog servisa RS), velika je vjerovatnoća da će psihopata Lukač pokušati da izrežira neki incident do nedjelje i tako zacementirati činjenicu da je on najneprimjereniji ministar u RS ikada... realno.

Izlaznost će biti nekih 4-5% veća nego uobičajeno (meni je nekako broj 57% u glavi, prim. aut.), svakako nije zanemariv uticaj pokreta "Pravda za Davida", međutim, da će se desiti suštinska promjena - i da se desi promjena vlasti - neće. Matrica političke nezrelosti se maltene primila u genom naroda ovdje i politika u nekom normalnom smislu te riječi ne postoji. Postoji samo "danas" i "meni", i tako će zasigurno biti još 20-30 godina, dok ne umru i posljednji volovi koji su politiku učili u SFRJ klupama (npr. bljutavi Igor Radojičić, za kojeg imam još jednu vinjetu, valja mi se natjerati da to naškrabam, prim. aut.). Dakle, to što neće, ne znači da ne treba i zato u nedjelju ponijeti olovkicu i na glasačko mjesto, protiv crvene sekte, pa makar se popišati na listić, jer i to je izražavanje volje birača... realno.

Srećno nam...

Izborni komentar 2016-1

Počeo bih pitanjem: "Koji referendum?" Periodično ću se u narednom periodu pitati to pitanje, što savjetujem i Vama. Čisto zbog vježbanja pamćenja.

Elem, izbori - ovoga puta lokalni, događaj bez kojeg ne bi bilo napretka u nas. Ne bi bilo svečanih otvaranja parkinga, asfaltiranja saobraćajnica, kamena temeljaca i sl. Kako sam autor i domaćin ovog benignog i nebitnog političkog bloga, tako sam se ponio prema ovim izborima. Objavio sam jedan kratki tekst, s nadom. Nade više nema.

Moj drugar Vladimir Kovačević je na svom blogu napisao jedan jako dobar i jezgrovit tekst o rezultatima izbora te ću ovdje da kopiram isti, a onda da dodam par opaski...

Izbori i slanje na političku deponiju

Savez za promjene doživio je katastrofu na završenim lokalnim izborima u Republici Srpskoj. SNSD sa satelitima DNS-om i Socijalističkom partijom oduvao ih je kao topao vjetar snijeg pred proljeće. Iznenađujuće ubjedljivo.

Nakon lokalnih izbora Savez za promjene u obliku u kojem postoji i na način na koji postoji definitivno postaje politička istorija. Svi izgovori postali su besmisleni.

U SNSD-u se očigledno, za razliku od svojih političkih protivnika, ozbiljno bave politikom. Klasičan primjer je Banjaluka (o najvećem gradu, kampanji i rezultatima u narednim tekstovima) gdje je Igor Radojičić ubjedljivo pobijedio kandidata Saveza za promjene. I pored nekoliko velikih afera koje su Banjaluku prodrmale u prethodnim mandatima SNSD-ovih gradonačelnika, Igor Radojičić je djelujući sa distance prema politici svoje stranke, uspio da ubijedi građane da on ustvari donosi promjene umjesto kontinuiteta. To je uspjeh izbornog štaba SNSD-a.

Apsolutni neuspjeh Saveza za promjene i stranaka koje ga predvode je gubitak izbora u Banjaluci i pored toga što su imali jedinstvenog kandidata. Uticaj ostalih kandidata bio je zanemarljiv. Nije velik bio ni uticaj Nenada Stevandića koji je riješio prošle lokalne izbore u Banjaluci.

Savez za promjene nije iskoristio činjenicu da je stanje u Banjaluci veoma loše i da grad srlja u finansijsku propast iz godine u godinu. Savez za promjene na nivou čitave Republike nije iskoristio ni referendum (slaba izlaznost građana) ni popis (glasanje poslanika SNSD-a za Metodologiju i Zakon o popisu kojima su ugroženi vitalni interesi Srpske) u Bosni i Hercegovini. Prihvatanje uloge izdajnika koštalo ih je definitivnog slanja na političku deponiju. 

Pobjeda Igora Radojičića u Banjaluci vjerovatno znači još najmanje dva mandata SNSD-a na čelu grada jer je Igor Radojičić, koji nije mlad ali nije ni star, projektovan da bude spona između dvije generacije političara SNSD-a čija politička akademija izbacuje kadrove koji jedva čekaju da stupe na scenu. Pobjeda Radojičića širom im otvara vrata te scene.

Savez za promjene u aktuelnom kapacitetu neće imati snage da pobijedi ni na sljedećim lokalnim izborima u Banjaluci. Pojedine stranke ukoliko žele fizički da opstanu uopšte u Banjaluci moraju da izvrše korjenite promjene, i kadrovske i političke. Prvenstveno tu mislim na SDS koji u Banja Luci gotovo i da ne postoji. Vrh te stranke, ukoliko misli da nastavi ozbiljan politički život SDS-a mora da u potpunosti promijeni stav prema Banjaluci i da prizna, koliko god to pojedincima bilo teško, da je glavna politička priča u Republici Srpskoj Banjaluka a ne Bijeljina, Doboj, Brčko ili Trebinje.

U svakom slučaju, Banjaluci slijede četiri godine sa Igorom Radojičićem na čelu. Prvo pitanje koje traži odgovor jeste da li će Radojičić biti više gradonačelnik od svojih prethodnika ili će se gradom nastaviti upravljati iz Palate.

Prije svega moj grad, ono o čemu s punim pravom smijem pisati. Radojičić je pobijedio, ubjedljivo, po trenutnim brojevima koji nisu konačni ima prednost od oko 15.000 glasova (49.000 > 34.000). Prije četiri godine, Gavranović je imao 34.000 glasova a dvojica opozicionih kandidata (Čavić i trojanac Stevandić) imali 47.000 (izvor: tekst o prošlim izborima), te je još 4.000 glasova završilo na listićima autsajdera u prošloj lokal-izbornoj trci (Aco Prelić, Milutin Pejić). Dakle, koliko god u ovom trenutku hrabro mogao reći da je "Piskavica rekla svoje" (trenutno nema podataka o preciznim rezultatima po dijelovima Banjaluke), jer se po selima poput Piskavice glasovi kvalitetno kupuju na vreće (za razliku od gradskog jezgra), toliko je opet činjenica ovo što je napisao Vladimir da je Radojičić uspio da se predstavi kao neko ko nije puki eksponent politike Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila. A njegov program se svodio na "pejzažnog arhitektu" (kojeg ću u potpunosti podržati da od hrpe zgrada između Borčevog stadiona, dvorane "Borik" i velikog "Konzuma" napravi naselje) i neke priče "Banjaluka 2025." (ko živ, ko mrtav, ko na baušteli). Dakle, Crnogorac se kvalitetno prodao i ljudima koji nisu dobili nikakve pare, što smatram dodatno žalosnim, jer je to čovjek koji je udarao čekićem u skupštini dok su donošeni zakoni na osnovu kojih se legalizuje pljačka stotina miliona maraka banjalučkog novca u vidu gradskog zemljišta. Upravo je prije par dana Mišković vraćen iz mrtvih, i njegov projekat izgradnje velikog tržnog centra na banjalučkom polju... Sve u svemu, nije dobro, hvala, doviđenja.

Drugi veliki fakat ovih izbora je kupovina istoka Republike Srpske. Izlaznost u pojedinim mjestima od blizu 70% nam govori da imamo minimalno 15% ljudi koji su spremni da svoj glas prodaju bilo kome, a to se zove čojstvo, junaštvo hercegovačko (i ino). Sve procjene o novcu koji će biti upotrijebljen za kupovinu glasova i načinima kupovine glasova su bile pogrešne, jer ovi brojevi govore da je to učinjeno na epski način. Da to nije kriminal, kao što jeste, SMSD bi trebao da štampa udžbenike o ovom sportu i da se to prevodi kao Na drini ćuprija.

Vezano za gornji paragraf, međufakat, za primjer ću uzeti Trebinje i Slavka Vučurevića. Kandidat Saveza za promjene je ličnost koja, neka me slobodno demantuju oni koji znaju bolje, ne bi uopšte djelovala čudno u SMSD. Jedan bahat i osion Hercegovac koji teško da je bilo šta progresivno uradio u protekle četiri godine. Ogradiću se još jednom, nisam toliko upućen, ali se plašim da je princip potpuno isti te da je to, u kombinaciji sa činjenicom da Hercegovci nisu svjesni svoje nesvijesti (odnosa količine novca koji stvaraju u elektroenergetskom sektoru i koji odlazi iz Hercegovine i "priznanja" koja im se vraćaju tom prilikom), kumovalo porazu. Savez za promjene bi se ovoga puta izborio sa SMSD da je prije četiri godine gradonačelnik postao Nebojša Vukanović, da su ga podržali kao što su trebali. Ovako su tada utopili njega, a sada sebe.

Treći opšti fakat, SDS nije dovoljno radio i nije dovoljno agilan. Lično, za SDS ne planiram glasati nikada jer su sa Stevandićem prije četiri godine upropastili stvar za Banjaluku (što mi je sasvim dovoljno u ovom trenutku obrazlaganja), ali je to najveća opoziciona stranka, činjenično. Od SDS-a koji je u vlasti na državnom nivou - od kojeg se nešto očekuje, jedini koji pliva na površini odnosno nešto radi i trudi se je Dragan Mektić koji, ma kako ponekad smiješno i nespretno djelovao, jeste jedan stručan i pošten čovjek. Ostalo je sve puka priča i prodaja magle. I zato pad. Bosićeva pristojnost i neumiješanost u kriminal nisu dovoljno za političku borbu. SDS, kao i ostale stranke opozicije, mora da stvar ljudima predstavi kao što jeste, da je ovo borba protiv jedne kriminalne grupacije koja sistematski radi na uništavanju srpskog naroda sa ove strane Drine, a ne sport skupljanja glasova, te da i oni snose odgovornost za sve nas, našu bijednu sadašnjost i budućnost u vreći u gepeku.

Uticaj referenduma? Koji referendum?

Sve u svemu, ove izbore su pratile loše i nemaštovite kampanje, isprani kandidati, te uobičajena kupovina glasova u povećanoj mjeri... nije politika za Srbe. Ukratko.

P.S. Tekst je označen sa "1" zbog ostavljanja mogućnosti da bacim još koji komentar, mada sumnjam da će se to desiti.

Ukidanje pravosuđa RS - dio drugi

Dodatak na prethodni tekst:
http://apsurdsrpski.blogspot.ba/2015/10/ukidanje-suda-i-tuzilastva-poimo-od-sebe.html

Dok je vrhunski apsurd da pravosnažno osuđen kriminalac Mile Radišić koji je pobjegao u drugu zemlju može putem javnog servisa Republike Srpske da "demantuje" izjavu koju RTRS nije ni objavio, opet treba "stati na loptu" i zapitati se šta, kako, zašto. A 24 sata "stajanja na lopti" donosi još dijelova slagalice...

Pojavljuju se istovremeno dvije priče na koje valja obratiti pažnju:
http://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=171108
http://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=171110

Prije svega, ono što je zanimljivo ovdje jeste da su oba članka praktično neobrađena (ono prevod i obrada), sklepana na brzinu, ili je to pak krajnji domet režimske pismenosti. Dakle, prvo se pojavljuje vijest da je taj neki Goran Suvara plaćen od strane SDS-a da snimi Radišića a zatim se javlja POTPUNI DEBIL Predrag Ćeranić (inače Dodikov savjetnik, očigledno da je ovo POTPUNI DEBIL preduslov) da ga "stručno" potpišu ispod rečenica koje završavaju uzvičnikom a ništa ne znače.

Goran Suvara je, kao što vidimo, statusa kao i sam Radišić: presuđeni kriminalac trenutno u bjekstvu, a inače je Dodikova druga linija - kao i solidna količina ovdašnjih kriminalaca. Dio je masturbatorske ekipe za zavlačenje "1389 - Izbor je naš" koja je pred prošle izbore radila punom parom za SNSD, sam Suvara je bio veoma aktivan prijeteći komentator na portalu Nezavisnih novina. Klasična cirkuska ličnost.

Dakle, Mile Radišić je snimljen od strane nekoga ko mu je blizak, kao što sam naveo prethodno. Snimak koji se pojavio je autentičan, a obzirom na konzistentan tok razgovora (pitanje - odgovor) jedina montaža koja je tu mogla biti jeste da su neki detalji isječeni (možda nepotrebni, možda neka bitna imena?), ali pored toga teško da je bilo drugo režirano.

Snimak je definitivno plasiran, sam Mile Radišić se osjeća izdanim od strane Dodika - a onomad je na slavi kod kuma imao počasno mjesto blizu samog Patrijarha Srbskog! - tako da je u pitanju klasično "političko" oruđe, ucjena, prethodno spomenuta odstupnica. U snimku se nigdje ne čuje Dodikovo ime niti ima bilo kakve naznake priče u tom smjeru... dakle, tu je ostavljen prostor za ucjenu Mileta D. od strane Mileta R. i ostalih zlikovaca, a to je i razlog za "reagovanje" POTPUNOG DEBILA Predraga Ćeranića.

Tu slijedi drugi vezani RTRS članak u kojem POTPUNI DEBIL Predrag Ćeranić najavljuje da će Specijalno tužilaštvo (u)raditi nešto - još veći apsurd i očajnički potez prevencije i sanacije novonastale situacije. Ćeranić "melje prazan mlin" u okviru svoje "struke": "specijalni rat protiv Republike Srpske", "prisluškivanje", "strani plaćenici", "psihološke operacije", što ne bi bio toliki problem da on kao postavku svoje priče ne uzima izjavu presuđenog kriminalca koji je u bjekstvu, koji nikakav problem nema da se javi javnom servisu Republike Srpske (čisto da se ne zaboravi taj inicijalni apsurd).

Uz sve to, članak završava brutalno prijetećim tonom kako je riječ o nezakonitom prisluškivanju i kako će Sud i Tužilaštvo imati posla, što je netačno i komično na više nivoa: zna se izvor snimka, isti nije nikakav "dokazni materijal" već zabava za široke narodne mase a Sud i Tužilaštvo su se već dokazali u slučaju ispitivanja "Afere Papak"...

Sve u svemu, pravosuđe (kompletan sistem) u RS treba ukinuti. Presude su pogrešne (Mile Radišić), kasne (Mile Radišić), neobavezujuće su (Mile Radišić). Šta ti ljudi zapravo rade?

P.S. Ostaje samo pitanje, zašto sad ovo, obzirom da je snimak star nekoliko mjeseci? Petokolonaši unutar SDS-a bivaju instruisani da, zarad prethodno spremljenog "spinovanja", aktiviraju snimak kao način odvlačenja pažnje od "kile zlata" odnosno vezane priče povodom sudskog slučaja Dodik protiv Bosića? Prirodna glupost SDS-a da ne kapitalizuje "kilu zlata" već da otvara još jedan front? Teško je reći.

Izborni komentar II

Već je bolje poslije izbora: prestali su da lijepe plakate sa nijemim licima koja obećavaju. Samo, potrajaće dok se poskidaju postojeći, posebno ovi sa bandera, ali zna se ko plaća električare. Dvadeset dana nakon 7. oktobra još je par sitnica ostalo pa da se spusti zavjesa na bijednu predstavu: da se obrade krivične prijave onih koji tvrde da su pokradeni (sretno im), ponegdje ima ponovnog prebrojavanja, a novinari "čudesno" otkrivaju primjere izbornog inženjeringa... Međutim, ništa (se) to ne mijenja. Suština je, oni koji su bili gore ostaju gore, a donji... U slučaju najvećeg grada RS, to je više nego istina.

SVE PROTIV BANJALUKE

Na pomenutim izborima bilo je par nezavisnih kandidata za odbornike u Skupštini grada okupljenih pod imenom Svi za Banjaluku. PDP se "naslonio" na njihov slogan pa se reklamirao kao Sve za Banjaluku. Da li je bio problem u imenu, teško je reći, ali nezavisni nisu prešli cenzus, a PDP je pao sa pet na tri odbornička mjesta, izgubivši status najjače opozicione partije u gradu. Možda bi imali više sreće da su se reklamirali kao Sve protiv Banjaluke. Tako je to SNSD odradio. Oni će formirati stabilnu skupštinsku većinu uz pomoć starih jajara, pardon, koalicionih drugara DNS i SP tako da je poraz opozicije potpun. Ipak, u odnosu na prošle lokalne izbore, SNSD je dobio manje glasova i uz veću izlaznost glasača. Reklo bi se da taj brod tone što znači da će neki drugi brodići da prevezu više putnika. Čista logika.

Elem, iako smatram da su svi političari dobitnici na ovim izborima a narod gubitnik, valja biti i malo faktualan, o prethodno spomenutim brodićima: SDS je osvojila četiri odbornička mjesta u Skupštini grada a DP tri, glasove koji su u prošlosti "pripadali" nekim drugim (strankama). I sad, DP je te glasove zaradila ponajviše zahvaljujući kandidaturi Dragana Čavića za gradonačelnika Banjaluke ispred nekoliko opozicionih partija, a SDS je te glasove zaradio zato što je to SDS, što imaju kredit kao "oni koji su vladali nekad" pa ih se narod romansirano prisjetio da su oni manje krali. Nešto kao povratak u naručje bivšoj djevojci: misliš da će biti super iako od toga vjerovatno neće biti ništa, nema onog početnog foliranja (ma koliko ono bilo zanimljivo), odmah se prelazi na jebačinu. E, sad, osnovna razlika između povratka bivšoj djevojci i bivšoj vladajućoj stranci jeste što ćeš tu bivšu djevojku opet jebati, a bivša vladajuća stranka će tebe opet jebati, glagol trpni. (Izvinjavam se što sam ekplicitan, nekorektan i politički nekorektan, op. a.) Nego, SDS je te glasove zaradila i zahvaljujući kandidaturi Nenada Stevandića za gradonačelnika Banjaluke, vjerovatno bi neznatno lošije prošli da se Stevandić nije kandidovao, ali svi zajedno bismo mnogo bolje prošli...

ŠTA BI BILO KAD BI BILO

Ljuta se borba vodila oko gradonačelništva Banjaluke. Poziciju je još od maja mjeseca drmala otvorena rana u centru grada, slučaj nelegalne gradnje na lokaciji poznatoj kao Picin park, gdje je javno izložena sva bahatost aktuelne vlasti, i lokalne i državne. "Sve je po zakonu, samo nećemo da vam pokažemo papire." Elem, to je otvorilo Pandorinu kutiju za koju se mislilo da će veliki nered da napravi. Nije. Nije uspjela. Nije se efektivno realizovalo na izborima. Opozicija nije uspjela. Ko je opozicija?

Najjače opozicione stranke u Banjaluci su PDP i SDS. SDS je, spomenuto u prošlom nastavku, originalna srpska stranka nastala u nedoba kraja XX vijeka, sačuvala Srbe od nestanka na ovim prostorima. Činjenica. Isto tako, SDS je stranka za čije vrijeme su carevali drumski razbojnici, kriminalci na "seljački" način: pored standardnih djelatnosti, kao najunosnije iz tog perioda valja navesti benzinske pumpe koje su nikle od Bijeljine prema Banjaluci, kao i to da su neki privatnici imali po čitave flote šlepera - ko je radio, taj je zaradio. Sa druge strane, PDP je poprilično drugačija stranka (iako su političari bazično isti). PDP je stranka velikog nindža učitelja ekonomije, Mladena Ivanića, čovjeka koji je sa 25 godina postao doktor nauka. PDP odnosno Ivanić će ostati upamćeni i po tome što je za nj. premijerskog mandata i ekspertske vlade bilo mnoštvo ekonomskih inovacija tipa "banka za marku", i oni su uveli potpuno drugačiji obrazac bogaćenja onih na poziciji, bez nafte i šlepera, direkt iz fotelje - upravni i nadzorni odbori...

Mnogo prije lokalnih izbora se pričalo o zajedničkom kandidatu opozicije za gradonačelnika. Pominjana su razna imena a novinari su preznojavali građane smetovima gluposti o hipotetičkim vanstranačkim kandidatima opozicije. Međutim, ti dogovori odnosno pregovori opozicije su bili jadni, sve se odvijalo javno i glupo, kao što se djeca dogovaraju oko podjele na ekipe za fudbal na livadi, samo što se na kraju SDS i PDP ne dogovoriše. SDS je istakao kandidaturu Nenada Stevandića, čovjeka koji je prethodno u BL osvojio 300 glasova, a PDP i još par stranaka se odlučiše da podrže Dragana Čavića za gradonačelnika. Bitno je primjetiti, nekadašnji predsjednik RS se kandiduje za gradonačelnika, ispred svoje male partije (DP) a podržava ga veća partija (PDP). To znači nešto.

Tokom čitave predizborne kampanje, a ona je trajala od maja mjeseca, kad je SNSD "zaledio" Dragoljuba Davidovića i slao Gavranovića kao hostesu na otvaranje svih puteva, fabrika, mostova i bombonjera, trajao je protest povodom Picinog parka, ali i još hrpa nalik. U jednom trenutku su, kao na pokretnoj traci, protestovali radnici dnevnog lista "Fokus", udruženja malih akcionara, nekoliko RVI u parku "Mladen Stojanović", čak su protestovali i učenici Medicinske škole koji su prevareni na ekskurziji. (Samo nisu protestovali zaposleni u administraciji grada i države, njima je sve potaman, op. a.) To je sve bitno spomenuti jer je to bila neuobičajeno velika količina nezadovoljstva naroda, naroda koji je tragično glup i pokoran i ne zna da protestuje, a opozicija nije kanalisala i upotrijebila to nezadovoljstvo. (Da, brutalno sam iskren pa sam napisao upotrijebila, op. a.) Za sve to vrijeme, opozicije nije bilo na ulici. Naravno, izdavali su oni brutalno precizna saopštenja u kojima su navodili šta sve ne valja u gradu i državi (nikog nije ljepše slušati nego političara u opoziciji), ali konkretnog terenskog rada nije bilo. E, sad, možemo mi uzeti u obzir da je zvanična kampanja samo onih mjesec dana prije izbora, pa da su ovi igrali pošteno dok je Gavranović zalijevao centimetre i centimetre puteva, međutim, makar da znaju za drugi put da tako neće proći.

I sad, prije izbora je bila ta atmosfera u duhu narodno-oslobodilačke borbe, borbe protiv bande, rušenja režima, a rezultati su to i pokazali: Banjalučani su se borili protiv režima ali nisu uspjeli, jer nije bilo jasno za koga tačno oni to glasaju protiv (SNSD). Postoje mišljenja kako opozicija ne bi uzela gradonačelničko mjesto i da je imala samo jednog kandidata, jer neki koji su glasali za Stevandića ne bi nikad glasali za Čavića, i obratno. Protiv te gluposti ću u pomoć pozvati divnu nauku matematiku i neke njene najosnovnije operacije, sabiranje i oduzimanje:

Gavranović 34.000 glasova; zaleđina (skupština): SNSD 25.000, DNS 8.500, SP 8.000
Čavić 27.500 glasova; zaleđina PDP 8.000, DP 7.000
Stevandić 19.500 glasova; zaleđina SDS 8.500
(Vrijedi dodati da u Skupštinu grada ulazi još i NDS sa dva mandata na osnovu 4.500 glasova, te da su autsajderi Milutin Pejić i Aco Prelić osvojili ukupno 4.000 glasova.)

Bez direktnog sabiranja glasova, pitanja: odakle Stevandiću 11.000 glasova, koji nisu SDS-ovi, a nisu, vala, ni ni SNSD-ovi? Odakle Čaviću onih 12.500 glasovi koji ni nisu PDP-ovi a ni DP-ovi? Na stranu hipoteza da bi izlaznost na izbore bila još veća da je opozicija bila ujedinjena (da citiram jedno N.N. lice: "Šta imam glasati kad ti majmuni [opozicija, op. a.] ne mogu da se dogovore..."), da ne spominjem podatke kako je zapravo Piskavica ("Banjaluko i ta tvoja sela...") iščupala SNSD, te bez ikakve polemike o pitanju da li je trebao odustati Čavić ili Stevandić... Naravno, Stevandić. Da je opozicija imala jednog kandidata, on bi pobijedio. A da se to desilo, počelo bi bježanje miševa sa SNSD broda po principu "spašavaj se ko može". Šta bi tad sve isplivalo...

SVI PROTIV BANJALUKE

SNSD vlada Banjalukom već niz godina i vladaće još, jer se opozicija nije dogovorila. Za to vrijeme SNSD veoma kvalitetno radi protiv GRADA Banjaluke: stambene zgrade se grade bez ikakvog smisla i reda - stanovi zjape prazni a nema parking mjesta; kao vrhunac arhitekture su se nametnule pasarele; javni radovi su postali veoma javno skretanje novca u privatne džepove; definitivno postojanje građevinske mafije - to je napisao Glas Srpske što znači da je istina; rekonstrucije nekih prepoznatljivih gradskih lokacija i uništavanje istih; organizacija grada u smislu da ne postoji mjesto da se zalijepi plakat za svirku gdje se može smotati džoint ali se zato sa bilborda na zgradama reklamiraju kokainski noćni klubovi; ograničeno vrijeme lokala - efektivno policijski čas - sem onih koji zasluže zlatnu kašiku; itd. Ako nekom odgovara palanka, odlično, ali ja bih, neskromno, grad. Prije ove gradske vlasti je bio SDS i koliko se sjećam, a sjećam se nekako, bilo je ljepše i bolje. Manje su krali, šta jes' - jes'. Nakon dugo vremena, SDS je opet krenuo gore. Samo, ako se vrate skroz gore, pitanje je hoće li opet znati manje krasti, kao nekad?

P.S. S obzirom na navedene podatke kako je za vrijeme SDS kriminal bio primitivan, "seljački", a u vrijeme Ivanićeve ekspertske vlade je dignut na viši nivo, neko bi mogao pomisliti kako je SNSD bolji i od jednih i od drugih. Svakako ne. SNSD je preuzeo obrasce ekonomskog kriminala i obrađuje ih na "seljački" način. U njihovim očima, najbolje od ta dva svijeta, a za narod najgore. Da citiram Nikolu Pejakovića Kolju: "Ou, mamu im jebem..."

Izborni komentar I

Bili izbori, došli, prošli. Računi su uglavnom svedeni, sem gdje se još svode. Računaju se odbornička mjesta u opštinama, ali načelnici su uglavnom poznati. Što se tiče Republike Srpske, Srbi u njoj se još uvijek veoma uspješno dijele na dva i po tabora. Jedan je pobijedio na ovim izborima, drugi je pobijedio na prošlim a ni sad nije loše prošao pa se ne može reći da je izgubio. Ko je izgubio? Pa, naravno, narod. On će ostati gladan i nezaposlen. Političari to nikad nisu (bili). Nego, nije ni uvod što je nekad (bio), pa da skratim. Ako bih morao reći samo jednu rečenicu kao komentar ovih izbora, ista bi glasila:

MENI JE SAMO FOČE ŽAO

I, vala, lijepo je što su prošli izbori, jerbo je više mučno bilo gledati lica sa plakata okačenih na svim vrstama nelegalnih mjesta za kačenje plakata i iz njihovih nijemih usta slušati rečenice koje počinju sa "Ja, drugovi, mislim...", uh, pardon, previše sam se zagledao u sliku Druga Tita na zidu, elem, rečenice koje počinju sa "Mi ćemo...". Tako su to obećavale (i obećavaće i ubuduće) i pozicija i opozicija. Groteskno. Obećanja i centimetri asfalta, i dužinom i debljinom. Mučno je to, nadasve, zato što je činjenica da ovdje nemamo političkog Aliju Sirotanovića koji će "prebaciti"... svi isključivo podbacuju, uglavnom sebi na vikendice.

Elem, dva spomenuta tabora su SDS i SNSD, originalna srpska stranka koja je sačuvala Srbe u ratu (tako kažu) i neoriginalna srpska stranka koja čuva Srbe u posljednjih desetak godina (tako kažu). Dakle, SNSD je pozicija, a SDS opozicija (tako kažu). SNSD, trenutno jači, u trku je ušao opušteno, sa rukama u džepovima i svinjskim butom u ustima, a SDS je u trku ušao mašući praznim rukama i sa SNSD-om u ustima. I, uspjelo im je. SDS je, uglavnom uz pomoć manjih opozicionih stranaka, od SNSD-a preuzeo ili ljepše reći, preoteo nekolicinu načelničkih mjesta. Milorad Džoni Dodik Štulić trenutno najcrvenije stranke ("SNSD, to sam ja!") to nije dobro podnio. Kiselinu u njegovom osmijehu ne ublažava ni činjenica da su se, poprilično ubjedljivo, izborili za najveći grad RS, Banjaluku. "Šta će meni Banjaluka, kad mi Gradiška i Srbac nož zabiše u leđa..." Daklem, kad se sagleda čitava karta veoma nepravilno oblikovanog entiteta, stanje na terenu je da se SDS vraća na staze stare slave, navaljuje sa strana, tradicionalno sa istoka. U nekolicini mjesta su načelničke opštine zauzeli kandidati nekih drugih stranaka, ali su to uglavnom izuzeci koji potvrđuju pravilo... 

ŠTA SU TO PRAVILA?

'Bem li ga, ni svemoćni internet mi ne daje direktan školski odgovor na ovo pitanje. Šta su to zapravo pravila i šta su ona dobro napravila? Teško je reći. Valja krenuti od etimologije. Pravila su, valjda, pravilna i ona nam govore šta je pravo (nije krivo), ko je u pravu i pravedan. Pravila uglavnom vuku korijen iz nekih prirodnih veza i zakona. Pravilo bi bilo da se mačka i pas ne vole (iako ima primjera na fejzbuku koji govore suprotno). Pravilo bi bilo da se pozicija i opozicija ne vole (iako ima primjera na ovim izborima koji govore suprotno). Naravno, postoje i izuzeci od pravila. Postojali.

FOČA

Iliti Srbinje, opština u RS sa najvećim turističkim potencijalom u istoj je bila izuzetak od nejasno definisanih a najčešće potpuno zaobiđenih političkih pravila. Fočom je proteklih osam godina načelovao Zdravko Krsmanović, onomad socijalista (član SP) pri dolasku na poziciju a zatim novi socijalista pri odlasku (član NSP). Oteo se bio čovjek i radio svoj posao, svi bili živi i zdravi, samo što je nekima bilo krivo. Tako se u "Glasu Srpske" uglavnom moglo pročitati "Maloljetnici se opijaju" (u Foči), "Ubio ženu sjekirom" (u Foči), "Nema grijanja" (u Foči), "Crno je dole" (u Foči). Jedno vrijeme sam sakupljao te članke pa odustao, dosadilo mi. Šta je god loše bilo, bilo je u Foči. A u Foči je samo bio Krsmanović, odnosno poglavica Onaj koji nije u šemi (sa nama odnosno njima). Iskren da budem, i ne znam previše o Foči i Krsmanoviću. Znam samo da se protivi koncesijama i sličnim šemama. Pored Foče sam prošao jednom, lijepo mi je izgledao grad. Bili u toku "Dani borovnica". Bio na Sutjesci, bilo mi je mnogo milo stati pored spomenika. Valjda ću se uspenjati i na Maglić, kad se pruži prilika. Rafting me ne zanima, ali opet... Mislim da još uvijek negdje imam brošuru o turističkim potencijalima te opštine. Brošura nosi naziv Fočaravajuće odnosno, za strano tržište, Focharming... Zadovoljan sam, i ponudom a, kao profesor jezika, i izborom riječi.

Nego, bila je Foča izuzetak, ali više nije. Na ovim lokalnim izborima ujediniše se SNSD i SDS da zbace Krsmanovića. I, na žalost, uspjeli su. Trula koalicija uze 53% glasova a Krsmanović (NSP) 45%.  Teška je to borba bila, ali eto. Meni žao. Nekako me Foča podsjeća na Libiju. Iako je teško da je Krsmanović idealan političar, kratko ošišani Isus sa gustim obrvama na poziciji načelnika opštine, kao izuzetak od pravila je svakako nešto što podržavam. Lokalni fenomen, toliko jak da su se dvije velike srpske stranke morale da udruže da ga zbace. (Pomoćni točkovi objašnjenja u vidu digresije: Stranke = političari = interes. Zajednički interes političara je bogaćenje.) Opština Foča nije bila rasprodala i u privatne džepove razdijelila sve što ima. Sad će. I zato mi je žao. A razlika je samo u par procenata, da li se moglo motivisati još neopredijeljenih da izađu, ŠBBKBB. Ruku na srce, kao što rekoh, ne znam previše o Foči. Možda stanje i nije bilo tako idealno, pa da je Krsmanović sa pravom smijenjen. Možda će biti bolje. Mislim, možda je onima u Libiji bolje bez Gadafija... Možda pretjerujem. Vrijeme će sve reći, i to veoma brzo. Samo je jasno da stara srpska "Dva loša ubiše Miloša" radi posao i kad se Miloš ne zove Miloš nego Zdravko... Ali i Dragan.

O banjalučkom udruživanju SDS i SNSD na lokalnim izborima u narednom nastavku. O nezavisnoj političkoj dijagonali Republike Srpske između Banjaluke i Trebinja u nastavku poslije tog nastavka. Dotad, svako dobro, i čuvajte se posne hrane.

Rajko Vasić Bend

S obzirom da je u toku predizborna kampanja, jeftinija nego ikad (jer para nema) a kandidati svih stranaka su dodatno očajniji i izlizaniji, sasvim je logično da se više ide na negativnu kampanju (ponešto o negativnoj kampanji u članku Čiča Tomina država) nego na brutalno isticanje brutalnih obećanja o brutalno dobroj budućnosti. Ipak, negativna kampanja ne smije biti brutalno javna. Ona ide u pola glasa, iz mraka, krišom. Neko iz mase viče kandidatu "nabijem te", svi se okrenu a ono ne zna se ko je vikao. A zna se. Al' eto, k'o fol se ne zna. E, sad, evo kako to izgleda u kombinaciji sa modernim tehnološkim dostignućima, fejzbukom odnosno produžetkom fejzbuka, internetom...

U Banjaluci su tri glavna kandidata za gradonačelnika: Slobodrevan Gavranović, kandidat trenutno vladajuće stranke SNSD, Nenad Stevandić, kandidat SDS i Dragan Čavić, kandidat koalicije Zajedno za Banjaluku. Tu su još u drugom redu i Milutin Pejić ispred SDP RS i Aco Prelić iz Stranke socijalne sigurnosti srpskih boraca. Budući da će se trka voditi između prvopomenute trojice, a pozicija želi da sačuva svoju poziciju, negativna kampanja režimskih medijskih struktura i formacija bi trebalo da je usmjerena na Stevandića i Čavića... Zar ne?
Dosadašnje ankete sprovedene na internetu (ej, na internetu!) pokazuju kako od njih trojice najmanje šanse ima Čavić, a između ove dvojice tu i tamo ima frikcije u procentima, što Stevandića čini ozbiljnijom prijetnjom za vlasnike vlasti. Ipak, negativne kampanje protiv Stevandića još uvijek nema. A nije da je doktor cvijeće i livade. Štaviše, svaki put kad odem u teretanu čujem neku ne-tako-lijepu zanimljivost o njemu. A nije da u teretani nema SNSD-a (vidio sam ih, čak nose i demaskirajuće majice). Ipak, svi napadi su usmjereni isključivo na Čavića sa raznih strana i iz raznih oružja i oruđa. U domenu interneta, to su različiti portali/stranice/forumi gdje je moguće anonimno ili manje anonimno komentarisati. Kao pečurke poslije kiše, u jeku kampanje se pojavljuju "neki tamo" koji u detalje znaju svaki grijeh bivšeg predsjednika RS, i to faktualno ističu. Doduše, neki od tih anonimusa nisu novi, samo nisu imali posla dvije godine... od prošlih izbora.

E, sad, pored tih pješaka i lovaca, SNSD ima i kraljicu - generalnog sekretara Rajka Vasića, odmilja zvanog Gebels. On ima svoj blog (koji nije za one sa slabim srcem). Kad se filtrira sadržaj njegovog bloga dobije se usmjerenje medijskog predstavljanja dotične stranke jer je Rajko ona solidna greda koja se rotira oko svoje ose, a ostali oko njegove. Kao visoki poglavnik borbe perom (je oštrije od mača), morao je on i javno da ga zada po Čaviću. Na svom blogu. Elem, zadao je on:

A suština je ovdje Republika Srpska. Zato Esenesde ima slogane koji ne spadaju u političke pizdarije. Imamo filozofiju. Naprijed Srpska. Srpska prije svega. Moja kuća, Srpska. Srpska, kuća do kuće. To je razumljiv jezik koji govori o našem programu koji ide za tim da Republika bude jedinstvena, kompaktna, složna, neprekinuta. Ali nije to isključiva filozofija. Svaka i svačija kuća do kuće je dobrodošla. Učite se. Jeste bolno, ali je nadobudno.  

Nije suština Genocid u Srebrenici.

Evo i čitav tekst, ne naročit dug i smislen:
http://vasicrajko.blogspot.com/2012/09/1771.html

I tu je zapravo suština. SNSD-u nije više ostalo ni lažnih obećanja. Ostao im je samo lažni patriotizam/nacionalizam, King-Kong udaranje po grudima uz uzvike "SRBIJA!" uz miris piva i pečenja i pogled na dvojicu koji povraćaju iza šatora. Kad se uzme u obzir ratni staž Milorada Dodika (proveden u švercovanju), to stvarno dođe bljutavo. I da nije glupo, dođe bljutavo. Pored toga, u ovom trenutku sve više postaje jasno da je Čavić jedini ozbiljan protivkandidat SNSD sili osovine, i zato je meta. Doktor i njegova bubamara koju mu je nacrtao njegov jebeni izborni savjetnik iz jebene Slovenije nemaju čega da se plaše...

Usput, kad smo kod "genocida", Čavić prilikom svog priznavanja nije rekao ništa što i Dodik nije rekao:

A kad se uzme ta priča u obzir ostaje pitanje, kako u budućnost kada se uvijek priča o prošlosti (nisibilabogznašta)? Kako? Kako sa retardiranom nacionalnom retorikom dalje? Gdje dalje? Oni se natakare na nas, mi na njih i šta? Doći će do opštenja, ali neseksualnog...

Elem, da šuma šumarum šumiramo, lokalni izbori. Opozicija, širom Republike Srpske, nije bogznašta. Jedini pravi protiv su nezavisni kandidati (kao npr. Nebojša Vukanović koji će biti adekvatno spomenut na blogu) i male stranke koje nemaju razgranatu strukturu prijatelja, braće i kumova. Ovo što se uopšteno naziva opozicijom je poprilično... već rekoh, nije bogznašta. Međutim, prvi korak ka suštinskim promjenama su i kozmetičke promjene. Ljudima u RS koji planiraju da žive u RS su potrebne suštinske promjene. Banjaluka nema kandidata za gradonačelnika koji će donijeti suštinsku promjenu, ali to nije razlog da se makar kozmetička promjena ne desi. Ostaviti SNSD da vlada Banjalukom je najveća greška koju građani ovog grada mogu sebi dopustiti...

P.S. Ako već u Banjaluci nema nezavisnog kandidata za gradonačelnika, tu su nezavisni kandidati za odbornike, lista "Svi za Banjaluku", Draško Mikanović - BLOK... na njih treba obratiti pažnju.

Sve je rek'o, ništa rek'o nije...

BEZ RIJEČI.