Ukidanje suda i tužilaštva? Pođimo od sebe.

Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! Referendum! 

Suština propagande je da obesmisli smisao. Tako i režimska propaganda koja, da upotrijebimo "klasični novinarski riječnik", djeluje kao megafon aktuelne vlasti, vjerno i redovno plasira u naslove riječ referendum iako, i da se sve kockice sklope, isti ne može baš biti održan u skorije vrijeme. "Srbuj, makar slamu jeo" princip. Činjenica jeste da sud i tužilaštvo BiH, na koje se odnosi taj referendum, ne rade svoj posao pošteno nema puno uticaja, ti isti sud i tužilaštvo su napravljeni kako su napravljeni, RS im je kumovala, "poslije jebanja nema kajanja" i toliko o tome za ovu priliku.

Nego, nakon posljednje epizode repa epiloga priče o Picinom parku, sklon sam mišljenju da pravosuđe Republike Srpske treba ukinuti. Pravosuđe je nesposobno, tromo, neekonomično i nadasve... neuticajno.

Elem, neimar zgrade koja se gradi u pokojnom Picinom parku, Mile Radišić, aktuelan, opet. Mi smo onomad kao bijeda go seljak omladina studenti prljavi hipiji David Štrbac išli kroz grad i vikali da je lopov, a pravosuđe Republike Srpske govorilo da nije. Pa se pravosuđe predomislilo i reklo da jeste i osudilo ga na tri godine zatvora. Pa Mile mic po mic odgađao odlazak u zatvor da bi na kraju, kad je vidio da je drugi Mile "odnio šalu", jednostavno sjeo u auto i pobjegao daleko... u Beograd, gdje sad živi teško.

I ako nije dovoljan taj apsurd, da pravosnažno osuđen kriminalac pobjegne iz zemlje par sati prije hapšenja i skloni se u susjednu državu sa kojom imamo "specijalne i paralelne veze", na par sati vožnje, onda treba apsurd malo pojačati.

Tako procuri prije koji dan nekakav audio snimak Mileta Radišića gdje on priča o prljavim poslovima režima, gdje se tu malo šta razaznaje i shvata (tek upućenima je zanimljivo), snimak odstupnica se pusti u javnost a prenese ga nerežimska RTV BN. Obzirom na kvalitet snimka, očigledno je svima - sem nekima koji su zaposleni u MUP RS - da se ne radi o prisluškivanju, već da je snimak planski napravljen od strane čovjeka koji je (bio?) blizak Miletu Radišiću i koji ga je usmjeravao pitanjima...

I nije ni to "najopasnija tačka u cirkusu večeras", već što se taj isti Mile Radišić u rekordnom roku javlja javnom servisu RTRS da "demantuje" snimak koji RTRS nije ni objavila ni spomenula (tu možda griješim obzirom da ne pratim RTRS ali sumnjam, obzirom na njihov selektivan sluh, prim. aut.), odnosno da kaže kako nije dao nikakvu izjavu već da se radi o montaži.

I to je momenat za koji ne treba više nikakvo objašnjavanje već samo prijedlog da se ukine pravosuđe Republike Srpske. Može i bez referenduma.

Usput, ostavih komentar na vezanom članku RTRS internet portalu. Naravno da nisu odobrili taj komentar. Napisao sam da se "praktično može vidjeti pištolj uperen u čelo Mileta Radišića dok daje izjavu za RTRS". Valjda se RTRS plaši da se ne vidi samo pištolj, već i ko ga drži... oni su uvijek korak ispred.

Presuđen sam!!!

Ja se izvinjavam, ali bih ovim putem javno da pitam: ima li neko viška 1455,00 KM da mi posudi? Ne treba mi za drogu, brza kola, još brže žene ili pak gelove za kosu i minđuše (bar ne dok se zaposlim u Pravobranilaštvu RS), nego da platim što sam dužan po danas dostavljenoj presudi koju je Dragomirka Stanojević sročila, kako stoji, 22. novembra tekuće godine, a kojom se u brk nasmijala zdravom razumu i zakonskom roku za donošenje presude...

Zapravo, dovoljno bi mi bilo 750,00 KM, toliko sam dužan Republici Srpskoj. Ovo ostalo sam dužan drugotuženoj, ali njeni troškovi su troškovi skupog advokata kojeg je angažovala, a ko ima za skupe advokate... nije moj drug. Sa druge strane, Republici Srpskoj ne bih da budem dužan, jer znam da ona nema i da je siromašna. Krade je ko stigne, a ja nikad nisam želio da budem kao drugi.

Radi se, u ovom slučaju, o tužbi protiv Republike Srpske (i Sande Desnice) odnosno Ministarstva nauke i tehnologije RS:
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2012/05/konkursi-konkursi-iv.html
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/10/bojan-vlajic-protiv-republike-srpske-i.html
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/11/trzaj-borbe-protiv-mnt.html

Šalu na stranu, a teško je ostati ozbiljan u ovim trenucima, stigla je prva presuda od "ovih mojih", gdje se ja žalim i sudim i tako to. Izgubio sam i dužan sam. U presudi je u potpunosti ignorisano sve što sam priložio kao dokaz - ni na jednom mjestu se ne komentariše nijedan navod (svi redom paušalni), sam opis slučaja je kriv i nejasan - na nekoliko mjesta apsolutno netačan (npr. stavka da sam naveo da se Ministarstvo nije obratilo ZZZ: istina je obrnuta, naveo sam da se Ministarstvo obratilo ZZZ ali nekoliko dana nakon što je primilo Sandu Desnicu na "privremeni rad"), te je generalno presuda - generalno sličnost sa radom našeg pravosuđa - zamuljana i zakukuljena.

Možda najveći atak na inteligenciju u presudi jeste navod sudije da je "diskreciono pravo" komisije izbor kandidata, a komisija veoma indiskretno izdvaja Sandu Desnicu po kriterijumu "upoznatosti sa načinom na koji se obavljaju poslovi odnosa sa javnošću unutar institucija RS", gdje je ona bez konkursa primljena dva mjeseca prije ostalih kandidata da se upozna sa tim načinom, a zatim primljena jer se "upoznala"...

"Zdravo, ja sam Odnosi s javnošću, hoćeš da se upoznamo?"

Možda djeluje obeshrabrujuće za nekoga ko pokuša istjerati pravdu i dokazati očiglednu nepravilnost i kriminal, a onda još vidi da je dužan, međutim, nije kraj svijeta, ni blizu. Naravno da neću platiti ni marke, a ni tucati kamenje, već je naredna stanica Okružni sud... pa makar završio kod Voje na Mocartu.

Zaključno, ono što mi se iz čitanja presude nameće kao bitno je činjenica da sve treba opisivati veoma detaljno iz razloga što se pri čitanju sudskog opisa procesa i bitnih stavki apsolutno ništa ne može zaključiti. Gdje sam ja spomenuo da mi je predsjednik komisije u prvom minutu razgovora naveo, kao da zajedno čuvamo ovce, "jebi ga, tako ti je to", u sudskom opisu ne stoji ništa. Jebi ga, nije to tako.

Bilo kako bilo, evo presude - prosudite sami:

Protest sindikata

I moje mišljenje o istom:

http://www.istinito.com/index.php/teme/item/4491-protest-sindikata-mjerenje-licemjerja.html