Vukan Bosićev savjetnik?!

Tekst koji slijedi apsolutno nije aktuelan. U pitanju je, da to tako kažem, stari dug.

Nebojša Vukanović, slobodno se može reći narodni heroj u politici Republike Srpske, profesor, novinar i borac je, nakon neuspjeha da sa svojom nezavisnom listom uđe u parlament na prošlim opštim izborima u BiH, prihvatio ponudu da bude savjetnik Mladena Bosića, lidera SDS, najveće - još uvijek - opozicione stranke u RS.

Bilo je to poprilično iznenađenje u trenutku kad se desilo, a ima od toga nekih osam mjeseci; sam Nebojša je to obrazložio na više mjesta, a opet, reakcije su veoma različite ali, moram da priznam - koliko je to stiglo do mene, relativno negativne... osvrnuću se na to kasnije.

Moje mišljenje kao kandidata sa te iste liste - onomad sam bio upitan: zanimljiva situacija iz niza uglova. Prvi o kojem sam razmišljao jeste čupanje kose mladih SDS poltrona, jer je ovaj Bosićev potez bio popriličan "civilizacijski iskorak". Druga stvar, činjenično, jeste "zvaničan" Vukanov ulazak u politiku. Na mala vrata. Na žalost, ne na način na koji je to planirano, ali ipak ulazak.

E, sad, Bosić - SDS - "opozicija", Vukan - Nezavisna lista - "opozicija i poziciji i opoziciji". Iako je bilo režimskih "spinova" prije izbora kako je Vukan opozicioni igrač, podmetnutih laži o trgovini sa SDS-om i slično, nakon izbora i postignutog rezultata režimska propagandna mašinerija je mogla da odahne tako da nije naročitom žestinom propraćen ovaj Vukanov potez u smislu "Jesmo vam rekli".

U toku izbora je to bio mač sa dvije oštrice. Moralo se protiv pozicije (SNSD + sateliti) ali i protiv mlitave opozicije koja je saučesnik u zatiranju naroda za svo vrijeme vladavine SNSD-a. Realno, prihvatajući igru po pravilima Stranke međuzavisnih socijal-debila, gdje svaki zakon može biti prekrojen po mjeri glavatog gospodina koji je na redu da se obogati, nesposobnost opozicije je ekstremno štetna.

SDS je ta opozicija. Mladen Bosić je predsjednik te stranke. Činjenica da su svojom nesposobnošću izgubili izbore ne obećava. Nemušti pokušaji sa uzaludnim predsjedničkim kandidatom i nesposobnost organizacije ozbiljne napadačke igre duž čitavog fronta... ne obećava nam. A to je Mladen Bosić.

E, sad, komentari koji su povodom ovog slučaja dolazili do mene su većinom bili negativni u smislu "Vukan se prodao". Djelimično, jeste. Međutim, mora se uzeti u obzir realan život: Vukanov put je dosad bio građen na čistim idealima, a onda kad su stigli izborni rezultati i "nož u leđa" od strane Hercegovine, nije bilo lijepo, ni meni koji sam u Banjaluci, a kamoli njemu koji je bio u Trebinju, gdje je sad samo vikendom...

To radno mjesto je punopravan ulazak u politiku, jedno novo iskustvo. Da li će Vukan uspjeti da malo ojača Bosića, izoštri, pokrene, opameti? Iskreno sumnjam. Bosić je, kao i čitava opozicija, zaposlen, a zatim i zadovoljan svojom pozicijom. Ipak, ako ništa, ovo je za Vukana prilika da prouči neke stvari iznutra, dodatno se poveže sa drugim ljudima, razmotri mogućnost narednog napada...

Kako će i šta biti dalje, ne znam, planovi za naredne izbore i to. Vukanova pozicija je nezgodna, a opet, narod je glup, tako da je sve moguće. I upravo to mislim o tome, ni manje, ni više.

TIŠINA, PRECJEDNIK GOVORI!

Skupili se, van radnog vremena, Milorad Dodik, Mladen Bosić, Marko Pavić i Petar Đokić, a da povod nije bio roštilj/svadba/krštenje... Zapravo, kad malo bolje razmislim, za političare i ne postoji pojam „van radnog vremena“. Elem, dotični su se družili pred kamerama RTRS u emisiji Presing. Posljednje je to bilo izdanje pred ljetnu pauzu, a tema je bila „Lideri - aktuelno u RS?!“...

Ljeto je došlo, a sa ljetom i vrućina. Vrijeme je godišnjih odmora, pa su se rasuli kojekuda oni koji imaju koječim. Nikome se ništa ne radi, pa ni nezaposlenima. Možda je usljed te mentalne hibernacije spomenuta emisija prošla bez naročitih komentara... A možda zato što niko više ni ne obraća pažnju šta pričaju političari... A možda niko nije ni gledao tu emisiju... Nisam je ni ja ispratio u originalnom terminu (u originalnom terminu na RTRS gledam samo Sportski pregled kad isti vodi Zvjezdana Marčeta, op. a.), već je naknadno preuzeo sa internet stranice „javnog servisa“ pa s debelim zakašnjenjem pogledao...

Nego, predstavljena četvorka lidera je poprilično kompaktna, više za roštilj nego za emisiju, budući da se poprilično koaliraju. Bosić malo odstupa budući da SNSD i SDS sarađuju na nivou BiH i oko kandidata za gradonačelnika Banjaluke, ali je u emisiji djelovao opoziciono, čak je i uložio prigovor na sastav učesnika odnosno neravnopravnost pozicije/opozicije. Sa druge strane su bili Marko Pavić i Petar Đokić, koji samo gledaju da upravljaju svojim dijelom kolača (ćute i mute). Sa treće strane učesnika emisije, ali i razuma i logike, je bio precjednik RS, koji je malo opuštenije nastupao, ne kao precjednik RS nego kao predsjednik stranke svoje. Neke od njegovih izjava zaslužuju da se, zlonamjerno izvađene iz konteksta, makar još jednom ponove...

NEZAPOSLENA BAGRO!

Upitan o prioritetima odnosno problemima koje treba rješavati, Pavić kaže da su isti veoma jasno ocrtani i poredani: 1) ekonomija, 2) zapošljavanje, 3) borba protiv kriminala i korupcije i 4) infrastruktura. On nastavlja dalje kako vlast treba na tome da radi, jer i građani osjećaju da treba raditi... Precjednik svakako nije građanin pa replicira metodom upadanja u riječ: „To je neko pored'o prije. A to je, Marko, neko pored'o u statistikama, oni Amerikanci iz nevladinog sektora... On napravi istraživanje i kaže to je to, a mi trčimo da to...“          

Nakon što je Dodik prekinuo prekidanje Pavića, voditeljka iznosi podatak koji kaže da je stopa nezaposlenosti približno 40%, da imamo 152.300 nezaposlenih... Precjednik ni tu ne čeka kraj rečenice već uzima riječ: „Mogli ste naći onaj drugi metod koji kaže da je 23%. Po metodima Evropske unije je 23%, al' vama odgovara više 40% jer je to malo [gestikulacija]...“

Na to ministar Đokić ispravlja prisutne aktuelnim podacima. U maju mjesecu je bilo 152.300 nezaposlenih, a za jun mjesec je broj 151.367... vrijedno se radi na tome.

JA BIH VOZIO VOZ, JA BIH VOZIO BILO ŠTA

Željeznice RS su gorući problem u džepu države, sa nekoliko izraženih simptoma. Veliko državno preduzeće koje je prepunjeno nepotrebnim administrativnim kadrom odnosno glasačima, ne može da privređuje u sadašnjem obliku. Aktuelni direktor je u ruke dobio vruć krompir, urađeni su neki planovi i predviđena kresanja, međutim, teško je krenuti u otpuštanje glasača u lokal-izbornoj godini. Ipak, problemi u Željeznicama su toliki da ih ni državni mediji nisu mogli ignorisati, međutim, ima ko može. Na Bosićev komentar kako su javna preduzeća poput Željeznica RS u dubiozi i stvaraju gubitke, te kako se ne mogu ljudi zapošljavati po stranačkoj liniji precjednik lakonski replicira: „Ma gdje je to bilo?“

Vrijedi podsjetiti da je u Željeznicama RS prvobitno bilo predviđeno da se otpusti preko 1000 ljudi...

VISOKE PEĆI NE POTPALJUJEM JA

I za kraj, najjači udarac. Nadovezujući se na priču o tome kako u naredne tri godine padaju najveći anuiteti za dugove do '91. godine, precjednik je upitan da li će ovakva privreda moći izdržati te tri godine. Evo odgovora: „Koja privreda?(?!) Budžet se neće povećavati. Budžet duguje (?), privreda je stimulisana... Naravno, imamo problem... Mora da razumijete da ne možete da napravite fabriku ako nemate kome da prodate. (...) Pogledajte velike markete, otiđite i vidite šta je naša domaća produkcija. Ko od vas ode tamo i kaže: „Neću da kupim ovo iz Hrvatske sad, hoću da kupujem ja samo iz Republike Srpske“, da bi povećao potražnju. (...) Ako nemamo kredibilan proizvod, kako ćete zaposliti ljude? Izvinite, molim vas, na što, šta da oni proizvode, gdje da prodaju?“

Tu vidimo razloge zanemarivanja ulaganja u proizvodnju. Zašto da se u Republici Srpskoj nešto pravi kad nema ko da to kupuje? Usput, očigledno da precjednik ne računa na budale poput mene koje vjeruju u slogane poput „Naše je bolje.“...

Nakon svih ovih izrečenica, meni samo pada na pamet da uzmem onu Andrićevu i malo je prepravim: „Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, a precjednik progovori...“ Doduše, ljetni je odmor, i za Presing i za političare, tako da i ta parafraza može na led do septembra a dotad možemo uživati u muku glavate gospode i zvucima narodnjaka i talasa sa Akvane...

Sve je rek'o, ništa rek'o nije...

BEZ RIJEČI.