Predizborna kampanja u Republici Srpskoj je počela godinu dana prije izbora, međutim, zna se desiti neki spor dan pa se tako propagandni redovi popunjavaju drugorazrednim materijalom. Tako je na stranicama dnevnog lista Press RS osvanuo promo Rajka Vasića. Rajko Vasić - drugorazredni materijal? Nije namjerno. Rajko je bivši Gebels izvršni sekretar trenutno vladajuće stranke SNSD, koji se časno ostavio te pozicije nakon što je studente (koji pale žito) nazvao kopiladima te nije ustuknuo. Inače, Rajko je i jedan od najpoznatijih blogera ovdje, koji svojim šokantnim stilom šokira žene preko 50 godina. Šokirao je on i one neke mlađe od 50 godina, al' se malo izlizao. Elem, njegov blog je nešto što valja vidjeti. Makar jednom. Jer, Rajko zna da piše, bez ikakve sumnje. Ima rukopis, čežnju, stil itd. Blog je odnedavno ćiriličan i "srpski" što mu je unekoliko oduzelo na vrijednosti, ali opet. I, da, kao što svi gledaju Bera Grilsa da vide šta će pojesti sljedeće, tako mnogi prate Rajka da budu ukorak sa inovacijama na polju vulgarizama (a on je izuzetan inovator na tom polju). Međutim, blog je blog, pa do mog, svako može pisati na blogu, i nepismeni mogu. Međutim, treba imati malo obzira. Malo. Iako počesto nikakvih obzira nema. E, sad, kao što je Rajko Vasić poluga (pajser?) SNSD-a, isto je i Dragan Jerinić, koji je tamo-neka-stvar u "Nezavisnim novinama" i "Udruženju novinara RS". Taj isti drugooptuženi drugospomenuti već neko vrijeme traži zakon o medijima koji bi pokrivao i blogove... E, sad, zakona još nema, hvala Rajku, a da ima, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi prošao... Press RS. Dakle, na stranu sve, i blog i bložja mater, ali tekst u Pressu RS, i pored naslova koji se lako može pomiješati sa nekom izjavom neke turbo folk pjevačice, bio je normalan... sve do "Jebem ti svetu ned(j)elju!" Na stranu multi-kulti-etničnost i sve, ali, da li je ikako moglo bez te nedjelje?
Činjenica, to je nepatvoreni Rajko Vasić - ne onaj kojem je Suzana Rađen-Todorić prošle godine u TV programu uživo zavezala mošnice u čvor - to je njegova misao, oštra, britka, lucidna, slobodna, ali, treba li baš blato sa opanaka bez zadrške preseliti u dnevnu štampu? Doduše, nema sumnje da je Rajkov karate učitelj iz Šipova ponosan na svog pulena. Ne znate taj vic? Drugi put.
P.S. Ruku na srce, ne mogu pretjerano da zamjeram: recentno sam lično imao vulgaristički ispad na blogu, u vidu teksta Bezvlašće u službi vlasti, koji je uvod u moje mišljenje o narednim izborima i posebno "trećem bloku". Nakon uvoda obično slijedi još... uskoro.
S obzirom da je u toku predizborna kampanja, jeftinija nego ikad (jer para nema)
a kandidati svih stranaka su dodatno očajniji i izlizaniji, sasvim je
logično da se više ide na negativnu kampanju (ponešto o negativnoj
kampanji u članku Čiča Tomina država)
nego na brutalno isticanje brutalnih obećanja o brutalno dobroj
budućnosti. Ipak, negativna kampanja ne smije biti brutalno javna. Ona
ide u pola glasa, iz mraka, krišom. Neko iz mase viče kandidatu "nabijem
te", svi se okrenu a ono ne zna se ko je vikao. A zna se. Al' eto, k'o
fol se ne zna. E, sad, evo kako to izgleda u kombinaciji sa modernim
tehnološkim dostignućima, fejzbukom odnosno produžetkom fejzbuka,
internetom... U
Banjaluci su tri glavna kandidata za gradonačelnika: Slobodrevan
Gavranović, kandidat trenutno vladajuće stranke SNSD, Nenad Stevandić,
kandidat SDS i Dragan Čavić, kandidat koalicije Zajedno za Banjaluku. Tu
su još u drugom redu i Milutin Pejić ispred SDP RS i Aco Prelić iz
Stranke socijalne sigurnosti srpskih boraca. Budući da će se trka voditi
između prvopomenute trojice, a pozicija želi da sačuva svoju poziciju,
negativna kampanja režimskih medijskih struktura i formacija bi trebalo
da je usmjerena na Stevandića i Čavića... Zar ne? Dosadašnje
ankete sprovedene na internetu (ej, na internetu!) pokazuju kako od
njih trojice najmanje šanse ima Čavić, a između ove dvojice tu i tamo
ima frikcije u procentima, što Stevandića čini ozbiljnijom prijetnjom za
vlasnike vlasti. Ipak, negativne kampanje protiv Stevandića još uvijek
nema. A nije da je doktor cvijeće i livade. Štaviše, svaki put kad odem u
teretanu čujem neku ne-tako-lijepu zanimljivost o njemu. A nije da u
teretani nema SNSD-a (vidio sam ih, čak nose i demaskirajuće majice).
Ipak, svi napadi su usmjereni isključivo na Čavića sa raznih strana i iz
raznih oružja i oruđa. U domenu interneta, to su različiti
portali/stranice/forumi gdje je moguće anonimno ili manje anonimno
komentarisati. Kao pečurke poslije kiše, u jeku kampanje se pojavljuju
"neki tamo" koji u detalje znaju svaki grijeh bivšeg predsjednika RS, i
to faktualno ističu. Doduše, neki od tih anonimusa nisu novi, samo nisu
imali posla dvije godine... od prošlih izbora. E,
sad, pored tih pješaka i lovaca, SNSD ima i kraljicu - generalnog
sekretara Rajka Vasića, odmilja zvanog Gebels. On ima svoj blog (koji
nije za one sa slabim srcem). Kad se filtrira sadržaj njegovog bloga
dobije se usmjerenje medijskog predstavljanja dotične stranke jer je Rajko ona solidna greda koja se rotira oko svoje ose, a ostali oko njegove. Kao visoki poglavnik borbe perom (je oštrije od mača), morao je on i javno da ga zada po Čaviću. Na svom blogu. Elem, zadao je on:
A suština je ovdje Republika
Srpska. Zato Esenesde ima slogane koji ne spadaju u političke pizdarije. Imamo filozofiju.
Naprijed Srpska. Srpska prije svega. Moja kuća, Srpska. Srpska, kuća do kuće. To
je razumljiv jezik koji govori o našem programu koji ide za tim da Republika
bude jedinstvena, kompaktna, složna, neprekinuta. Ali nije to isključiva
filozofija. Svaka i svačija kuća do kuće je dobrodošla. Učite se. Jeste bolno,
ali je nadobudno.
I
tu je zapravo suština. SNSD-u nije više ostalo ni lažnih obećanja.
Ostao im je samo lažni patriotizam/nacionalizam, King-Kong udaranje po
grudima uz uzvike "SRBIJA!" uz miris piva i pečenja i pogled na dvojicu
koji povraćaju iza šatora.
Kad se uzme u obzir ratni staž Milorada Dodika (proveden u
švercovanju), to stvarno dođe bljutavo. I da nije glupo, dođe bljutavo.
Pored toga, u ovom trenutku sve više postaje jasno da je Čavić jedini
ozbiljan protivkandidat SNSD sili osovine, i zato je meta. Doktor i njegova bubamara koju mu je nacrtao njegov jebeni izborni savjetnik iz jebene Slovenije nemaju čega da se plaše... Usput, kad smo kod "genocida", Čavić prilikom svog priznavanja nije rekao ništa što i Dodik nije rekao:
A
kad se uzme ta priča u obzir ostaje pitanje, kako u budućnost kada se
uvijek priča o prošlosti (nisibilabogznašta)? Kako? Kako sa retardiranom
nacionalnom retorikom dalje? Gdje dalje? Oni se natakare na nas, mi na
njih i šta? Doći će do opštenja, ali neseksualnog... Elem, da šuma šumarum šumiramo, lokalni izbori. Opozicija, širom Republike Srpske,
nije bogznašta. Jedini pravi protiv su nezavisni kandidati (kao npr.
Nebojša Vukanović koji će biti adekvatno spomenut na blogu) i male
stranke koje nemaju razgranatu strukturu prijatelja, braće i kumova. Ovo što se uopšteno naziva
opozicijom je poprilično... već rekoh, nije bogznašta. Međutim, prvi
korak ka suštinskim promjenama su i kozmetičke promjene. Ljudima u RS
koji planiraju da žive u RS su potrebne suštinske promjene. Banjaluka
nema kandidata za gradonačelnika koji će donijeti suštinsku promjenu,
ali to nije razlog da se makar kozmetička promjena ne desi. Ostaviti
SNSD da vlada Banjalukom je najveća greška koju građani ovog grada mogu
sebi dopustiti... P.S.
Ako već u Banjaluci nema nezavisnog kandidata za gradonačelnika, tu su
nezavisni kandidati za odbornike, lista "Svi za Banjaluku", Draško
Mikanović - BLOK... na njih treba obratiti pažnju.
