Doktorat iz političkih nauka - dajte i meni!

Praznično je vrijeme, doba darivanja... Uh, čekaj, pogrešan blog.

Srećniji sam kad nemam šta da pišem/komentarišem ovdje, al' šta da se radi. U jeku burnih dešavanja na ulicama moga grada, malo pomnije pratim medijsku ofanzivu na narod koju provodi RTRS, laži koje sami plasiraju (ne stide ih se potpisati) kao i gnjusne laži koje se serviraju tako da im se zametne trag kroz šemu portal Info Srpska (tzv. portaloid, bez impresuma, služi uglavnom za blaćenje protivnika režima najgorim izmišljotinama) > SRNA > RTRS...
Ipak, te gnjusne laži najčešće nemaju domet kakvu ima obična glupost. Tako RTRS na svom portalu prenosi dijelove razgovora sa Dušanom Prorokovićem, doktorom političkih i bezbjednosnih nauka:
https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=321813

Profesor beogradskog Fakulteta za diplomatiju i bezbjednost Dušan Proroković ocijenio je da Republika Srpska unutar BiH zauzima najbolju poziciju još od Dejtona, zbog čega očekuje da će u narednim mjesecima biti pokušaja destabilizacije i potkopavanja njenih institucija na način kako je to činjeno prethodnih 20 godina.

Na prvi pogled, uobičajena šuplja priča, međutim, kad se čovjek malo zamisli vidi da je ovo vrhunac besmisla. Republika Srpska je izgubila grb, himnu, zastavu, pasoš, vojsku, ČETVRTINU STANOVNIŠTVA (...) i to je nekako najbolja pozicija još od Dejtona? Hmm... Pa onda "u narednim mjesecima potkopavanje njenih institucija na način kako je to činjeno prethodnih 20 godina"? Hmm... Institucije su potkopane iznutra, sve što je moglo biti prenešeno na nivo BiH je otišlo, i od ove i od one vlasti, u posljednjih 20 godina, nakon smjene Poplašena svi su se njihali kako vjetar duva, a posebno SMSD koji sa tim i nastavlja. Posljednji dokaz za to su akcize, jedan divan gratis za Bosnu i Hercegovinu oko kojeg se Sekta ekstremno potrudila.

Poenta je, da je RS stvarno "u najboljoj poziciji", što bi značilo u dobrom položaju, stabilna ekonomski, socijalno, politički, niko joj ne bi mogao ništa. Ovako, RS ima Vladu kontinuiteta koja nas tjera u robovlasništvo gdje je svaki segment društva nezadovoljan svojim bivstvovanjem, sem budžetskih pijavica. Na kraju, ne bi bio problem ni da svi budemo budžetske pijavice, da svi budemo Sekta, samo i tu bi se morao znati neki red, nije svaki član Sekte isti i ne može biti... ali to je već neka druga tema.

Ostatak Prorokovićevih riječi koje prenosi RTRS je uopštena politička priča otprilike na nivou konstatacije "voda je mokra i ne da se držati rukama" i tu se nema šta puno dodati ni oduzeti, nego ono što je zanimljivo, kad se krene pretraživati ko je zapravo Dušan Proroković jeste što se dobije kao video rezultat njegov intervju na YouTube kanalu Balkan Info: Dušan Proroković - Režimu se od straha priviđaju obojene revolucije! (11.05.2016). Šta reći a ostati dosljedan, kad upravo RTRS odnosno Sekta siluje narod pričom o obojenim revolucijama a pokušava nahraniti punom šakom srbovanja...

O referendumu

"Referendum? Referendumom se izjašnjava da li ste za DA, ili ste za NE..." - bezimeni student podstanar porodice Popušlić

Svima u Republici Srpskoj se (posebno intenzivno, izvještavanjem o svakom detalju procesa) pod grlo posljednjih nekoliko mjeseci - od odluke Ustavnog suda BiH - gura referendum. Možda će se i provesti. Od svih najavljivanih referenduma dosad, možda će se i provesti, ovaj NAJGLUPLJI, o Danu RS.

Dosad je Dodik mnogo puta potezao referendum (mnogo smo bitni, mi Srbi, da se pitamo nešto), o otcjepljenju, pa o (ne)radu Suda i Tužilaštva BiH, a evo sad ovo... Sa druge strane stižu reakcije (kontra oko Srebrenice, da se izdvoji iz RS) a sa treće upozorenja (ambasadori NATO zemalja upozoravaju kako referendum nije pametna ideja). Realno, ovi sa druge strane kontriraju radi kontriranja, isto kao i "mi" njima; treća strana je faktor destabilizacije jer od toga zavise mnoge plate za nerad - i oni su državna služba: da su htjeli da naprave nešto dobro ovdje, davno bi to uradili.

Međutim, do ovoga uopšte nije trebalo doći. Glupani Srbi, prije svega ovi na vlasti, a i oni u opoziciji. Problem sa datumom Dana republike kao pravoslavnom slavom prije svega nije u skladu sa svim Srbima, jer nisu svi Srbi pravoslavni hrišćani. Dakle, to ne može biti ugrožavanje vitalnog nacionalnog interesa nijednog naroda u BiH jer isti nisu neraskidivo vezani za religiju, kako Srbi tako ni ostali. Tehnički-pravno gledano, to je tako, a ako neko kaže suprotno, lično ugrožava mene i moja osnovna prava i slobode, ustavom definisane stvari.

Dalje, to se desilo tog dana i ni jednog drugog, Skupština je 9. januara 1992. proglasila taj optimizam koji neke od nas drži i dan-danas. To što je u pravoslavnom kalendaru to krsna slava Sv. Stevan ne znači puno, jer su svi dani u crkvenom kalendaru rezervisani.

Međutim, Ustavni sud BiH O KOJEM SE NISMO STIGLI ODLUČITI REFERENDUMOM (iako bi tu rezultat bio još odlučniji nego na ovom eventualnom sad referendumu), iako je Dodik o tome drobio i drobio, taj isti Ustavni sud BiH čije su odluke konačne i obavezujuće je stigao da odlučuje o tome i zakomplikuje stvar. Nije to puko poništavanje Dana RS, promjena datuma ili nešto, to je odluka koja vezuje za sobom niz promjena u pravnim aktima. A do toga nije trebalo doći obrazlaganjem odnosno korištenjem već navedenih jednostavnih razloga, ali, glupani Srbi.

I eto, sad se organizuje taj referendum o tome, unatoč svemu. Milion i po maraka - kojih se ima na bacanje - će koštati taj referendum u kojem će se ljudi pitati toliko očigledno pitanje da je na granici uvredljivog. I kad se održi taj referendum (ako se održi), kad ljudi kažu da 9. januar treba ostati Dan RS (kao što to misle), šta onda? Ništa kao i dosad, milion i po maraka kraći budžet, sa pravne strane sve ostaje isto jer su sve procedure dosad provedene i zavedene, mi kao narod pravimo još materijala sa kojima nas naši "protektori" u ovom protektoratu mogu kinjiti; bogati će postati još malo bogatiji od para koje će maznuti iz tog budžeta za referendum dok će siromašni ostati siromašni.

P.S. Kao što je vidljivo iz tekstića, nije upotrijebljena nijedna psovka. Nije bilo lako tako pisati.

Totalna Moralna Pirova Pobjeda

Šušlja je bio svojina neke babe Vaskrsije, jedne dobrodušne i razgovorne žene, koja je svoga konjička hranila i pazila bolje nego samu sebe. Nedjeljom bi ga čak i uštipcima častila, a nudila ga je i mladim lukom čudeći se zašto on od njega glavu okreće.
- E, moja budalo, kad bi ti znao kakva je poslastica mlad luk, više ti ne bi bio konj, nego čovjek, i ja bih ti dala ime Marinko - korila ga je baba.

(Posvećeno Dragomirki Stanojević sa željom da i ona jednog dana postane Marinko.)

Inače, stigla mi je presuda od Okružnog suda u slučaju protiv Republike Srpske/Ministarstva nauke i tehnologije (prethodno: http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/12/presuen-sam.html), konačni rezultat je 2 : 1 za Bojana Vlajića protiv Republike Srpske (iako je Bojan Vlajić zapravo igrao za Republiku Srpsku); detaljniji opis za par dana u analitičkom tekstu o čitavom slučaju.

Rajko Vasić Bend

S obzirom da je u toku predizborna kampanja, jeftinija nego ikad (jer para nema) a kandidati svih stranaka su dodatno očajniji i izlizaniji, sasvim je logično da se više ide na negativnu kampanju (ponešto o negativnoj kampanji u članku Čiča Tomina država) nego na brutalno isticanje brutalnih obećanja o brutalno dobroj budućnosti. Ipak, negativna kampanja ne smije biti brutalno javna. Ona ide u pola glasa, iz mraka, krišom. Neko iz mase viče kandidatu "nabijem te", svi se okrenu a ono ne zna se ko je vikao. A zna se. Al' eto, k'o fol se ne zna. E, sad, evo kako to izgleda u kombinaciji sa modernim tehnološkim dostignućima, fejzbukom odnosno produžetkom fejzbuka, internetom...

U Banjaluci su tri glavna kandidata za gradonačelnika: Slobodrevan Gavranović, kandidat trenutno vladajuće stranke SNSD, Nenad Stevandić, kandidat SDS i Dragan Čavić, kandidat koalicije Zajedno za Banjaluku. Tu su još u drugom redu i Milutin Pejić ispred SDP RS i Aco Prelić iz Stranke socijalne sigurnosti srpskih boraca. Budući da će se trka voditi između prvopomenute trojice, a pozicija želi da sačuva svoju poziciju, negativna kampanja režimskih medijskih struktura i formacija bi trebalo da je usmjerena na Stevandića i Čavića... Zar ne?
Dosadašnje ankete sprovedene na internetu (ej, na internetu!) pokazuju kako od njih trojice najmanje šanse ima Čavić, a između ove dvojice tu i tamo ima frikcije u procentima, što Stevandića čini ozbiljnijom prijetnjom za vlasnike vlasti. Ipak, negativne kampanje protiv Stevandića još uvijek nema. A nije da je doktor cvijeće i livade. Štaviše, svaki put kad odem u teretanu čujem neku ne-tako-lijepu zanimljivost o njemu. A nije da u teretani nema SNSD-a (vidio sam ih, čak nose i demaskirajuće majice). Ipak, svi napadi su usmjereni isključivo na Čavića sa raznih strana i iz raznih oružja i oruđa. U domenu interneta, to su različiti portali/stranice/forumi gdje je moguće anonimno ili manje anonimno komentarisati. Kao pečurke poslije kiše, u jeku kampanje se pojavljuju "neki tamo" koji u detalje znaju svaki grijeh bivšeg predsjednika RS, i to faktualno ističu. Doduše, neki od tih anonimusa nisu novi, samo nisu imali posla dvije godine... od prošlih izbora.

E, sad, pored tih pješaka i lovaca, SNSD ima i kraljicu - generalnog sekretara Rajka Vasića, odmilja zvanog Gebels. On ima svoj blog (koji nije za one sa slabim srcem). Kad se filtrira sadržaj njegovog bloga dobije se usmjerenje medijskog predstavljanja dotične stranke jer je Rajko ona solidna greda koja se rotira oko svoje ose, a ostali oko njegove. Kao visoki poglavnik borbe perom (je oštrije od mača), morao je on i javno da ga zada po Čaviću. Na svom blogu. Elem, zadao je on:

A suština je ovdje Republika Srpska. Zato Esenesde ima slogane koji ne spadaju u političke pizdarije. Imamo filozofiju. Naprijed Srpska. Srpska prije svega. Moja kuća, Srpska. Srpska, kuća do kuće. To je razumljiv jezik koji govori o našem programu koji ide za tim da Republika bude jedinstvena, kompaktna, složna, neprekinuta. Ali nije to isključiva filozofija. Svaka i svačija kuća do kuće je dobrodošla. Učite se. Jeste bolno, ali je nadobudno.  

Nije suština Genocid u Srebrenici.

Evo i čitav tekst, ne naročit dug i smislen:
http://vasicrajko.blogspot.com/2012/09/1771.html

I tu je zapravo suština. SNSD-u nije više ostalo ni lažnih obećanja. Ostao im je samo lažni patriotizam/nacionalizam, King-Kong udaranje po grudima uz uzvike "SRBIJA!" uz miris piva i pečenja i pogled na dvojicu koji povraćaju iza šatora. Kad se uzme u obzir ratni staž Milorada Dodika (proveden u švercovanju), to stvarno dođe bljutavo. I da nije glupo, dođe bljutavo. Pored toga, u ovom trenutku sve više postaje jasno da je Čavić jedini ozbiljan protivkandidat SNSD sili osovine, i zato je meta. Doktor i njegova bubamara koju mu je nacrtao njegov jebeni izborni savjetnik iz jebene Slovenije nemaju čega da se plaše...

Usput, kad smo kod "genocida", Čavić prilikom svog priznavanja nije rekao ništa što i Dodik nije rekao:

A kad se uzme ta priča u obzir ostaje pitanje, kako u budućnost kada se uvijek priča o prošlosti (nisibilabogznašta)? Kako? Kako sa retardiranom nacionalnom retorikom dalje? Gdje dalje? Oni se natakare na nas, mi na njih i šta? Doći će do opštenja, ali neseksualnog...

Elem, da šuma šumarum šumiramo, lokalni izbori. Opozicija, širom Republike Srpske, nije bogznašta. Jedini pravi protiv su nezavisni kandidati (kao npr. Nebojša Vukanović koji će biti adekvatno spomenut na blogu) i male stranke koje nemaju razgranatu strukturu prijatelja, braće i kumova. Ovo što se uopšteno naziva opozicijom je poprilično... već rekoh, nije bogznašta. Međutim, prvi korak ka suštinskim promjenama su i kozmetičke promjene. Ljudima u RS koji planiraju da žive u RS su potrebne suštinske promjene. Banjaluka nema kandidata za gradonačelnika koji će donijeti suštinsku promjenu, ali to nije razlog da se makar kozmetička promjena ne desi. Ostaviti SNSD da vlada Banjalukom je najveća greška koju građani ovog grada mogu sebi dopustiti...

P.S. Ako već u Banjaluci nema nezavisnog kandidata za gradonačelnika, tu su nezavisni kandidati za odbornike, lista "Svi za Banjaluku", Draško Mikanović - BLOK... na njih treba obratiti pažnju.

A sa one strane grane... Drine

Sjahao Kurta da uzjaše Murta! Srbija je dobila novog predsjednika! Nakon teške borbe u dvije runde, šampionski pojas je promijenio vlasnika. Doduše, ima od toga preko mjesec dana, ali je Toma svježe inaugurisan prošlog ponedjeljka (sad može noge na sto: završio fakultet, zaposlio se). A šta za nas u Republici Srpskoj to znači?

ČIČA TOMINA DRŽAVA

Šta reći o Tomi Nikoliću što već nije rekla Borisova specijalna jedinica za medijsku borbu? S obzirom da je politika veoma prljava igra gdje su takmičari prljavi do bola, „negativna kampanja“ je glavno oružje. Razbijanje opozicije je način za ostanak na poziciji, a razbijanje se najčešće vrši opanjkavanjem (divna riječ). Ruku na srce, za Nikolića nije bilo potrebe nešto naročito da se izmišlja i kopa s obzirom na transparentnu nelogičnost njegovih akcija u posljednjih par godina: radikal koji je obukao plavi dres sa žutim zvijezdama, čovjek koji se udebljao tokom štrajka glađu i pored toga stigao da se bavi naučnim radom, oštar na jeziku, neumjeren i neodmjeren, djelovao je kao laka meta za odstrel u medijskoj borbi. I bio je. Međutim, iako veoma bitni u modernom lancu ishrane, novinari nisu sve i svja.

Narod u Srbiji je zanemario medije koji su veoma kvalitetno isticali sve Nikolićeve mane (a propovjedali Tadićev velešuplji politički kurs prema Evropi kao vrlinu), te umjesto medijima povjerovao svojim praznim džepovima i izglasao promjenu, kakvu-takvu.

Šanse da se desi suštinska promjena u političkom životu Srbije su male do nikakve, s obzirom da pored predsjednika postoji i vlada, a još kad se uzme u obzir Nikolićeva „svježina“... U prilog tome ide i jedna od njegovih prvih izjava po stupanju na poziciju gdje kaže kako će se potruditi „da Srbija ostane otvorena za strane investicije“. Pričati o takvim stvarima je bljutavo, kad imamo primjere poput dolaska u Srbiju jedne od najvećih kompanija za proizvodnju sokova kojoj je prvi potez nakon preuzimanja lokalnih resursa i početka poslovanja bio da svim vozačima koji su bili stalno zaposleni da otkaz i ponudi ugovore na tri mjeseca: svi su potrošni i na dugom štapu. Primjera takvih je mnogo, suština je da stranci veoma dobro znaju da maksimalno uvećaju profit smanjujući čovjeka te da strane investicije uglavnom stvaraju vrijednost tim strancima koji su investirali...

Međutim, suštinska promjena se desila u razmišljanju građana Srbije. I pored legendarno ogromne količine nevažećih listića na kojima su građani j. mater svim mogućim i nemogućim političarima, glasali za superheroje, omiljene metal bendove, filozofe fudbalskog usmjerenja internet vokacije (боготац Пантела), i koga sve ne, dovoljan broj ljudi je bio dovoljno iznerviran i svjestan da na glasačkom listiću mora izabrati manje zlo da bi otjerao Tadića i tako, makar djelimično, rasturi ekipu koja je držala kormilo (neka sada neki drugi budu malo nezaposleni). I to je ono najljepše. To je domaća investicija. Nema narodu pomoći dok ne pomogne sam sebi, a ovaj rezultat izbora pokazuje da mnogi postaju svjesni toga.

E, sad, sve je to lijepo, ali kako ta promjena prelazi Drinu?

INAUGURACIJA NIKOLIĆA - INAIZGURACIJA DODIKA

Srbija i Republika Srpska su spojene „specijalnim i paralelnim vezama“ koje su mrtvo slovo na papiru za obične građane, ali ne i za političare s obe strane Drine (posebno u domenu saradnje na projektima tipa „Vidiš onaj tamo most?“). Predsjednik RS je još ranije imao par otvorenih medijskih sukoba manjeg razmjera sa Tomom Nikolićem a poodavno je zdušno i bezdušno podržavao Borisa Tadića. Tako je bilo i u ovoj predizbornoj kampanji, Dodik se opet kladio na bijelog konja sa crnom flekom, uložio koncert Zdravka Čolića i izgubio.

Pored navedenih imaginarnih „specijalnih i paralelnih veza“, Srbija i Republika Srpska su spojene nečim veoma realnim: na teritorijama oba ova pojma živi isti narod. Narod koji je 500 godina bio pod Turcima i pri tom usavršio da mulja i petlja čak i tamo gdje ne treba, narod kojem je u XX vijeku nametnut rat za ratom a iz kojih nije naučio ništa drugo nego dobro ratovati, narod koji je bio 50 godina pod Titovom drvenom nogom (a sam Tito je izdržao 35 od tih 50 godina), dakle, narod koji nema naročitu građansku kulturu demokratije i slobode. E, taj narod je sa one strane Drine napravio veliku stvar, glasao za promjenu. Za taj isti narod sa obe strane Drine, u ovom trenutku je svaka promjena dobra, jer nema šta da se izgubi...

Kad se malo bolje osmotri donedavno vladajuća osovina sa obe strane Drine, Dodik i Tadić, jasno se vidi da su razlike među njima samo kozmetičke - vožnja traktora i psihologija su zapravo veoma slične discipline. Odnos Dodika i Tadića je bio relativno simbiotički, mnogo su prepisivali jedan od drugog, jednako postavljali formaciju, organizovali igru. Tadić je upravo imao važnu utakmicu i izgubio. Dodika ta utakmica čeka za dvije godine, međutim, brod se već sad solidno ljulja.

Iako je opozicija u RS kvalitetno razbijena dosadašnjim radom režimske medijske grupacije i savršenim „negativnim kampanjama“, najpoznatiji laktaški sin svih naroda i narodnosti teško da ima još oraha u džepu kojima bi sebi mogao da organizuje „pozitivnu kampanju“: sva državna preduzeća su pred pucanjem od popunjavanja neproduktivnim administrativnim stranačkim kadrom, nezadovoljstvo građana nekažnjavanjem lokalnih siledžija i nesposobnošću državnih službenika je ogromno, u javnosti su jasno ocrtane konture svih mutnih projekata čiji su akteri upravo predsjednik i njegovi „prijatelji, braća i kumovi“ a karta „čuvanja Republike Srpske“ je naprosto uvredljiva kad su oni koji su je stvorili, borci VRS, sistematski dovedeni do prosjačkog štapa... I u takvoj konstelaciji, lako je moguće da grobar pobijedi psihologa, a trkač u mjestu da pobijedi traktoristu.

(Kolumna prvobitno objavljena na portalu Istinito)