Film o Željku Vuliću i protestima za Park

Šta poštu košta pošta

Koristim poštanske usluge. Otkako je u "mojoj" pošti upravnik Draga Dragić, koristim ih znatno manje, al' koristim. Nekako se sa dolaskom Drage Dragić prije nekih šest godina desilo da je poštarina za Srbiju poskupila cirka oko 100%, mislim da je to bilo neposredno poslije potpisivanja nekog sporazuma RS i Srbije o "specijalnim i paralelnim vezama". Uglavnom, sad je poštarina toliko da je ne želim plaćati. Prije je bila manje pa htio jesam. Usljed toga, sad uglavnom šaljem pakete duž rodne Bosne, trgujem na pik.ba. Tako je bilo i neki dan...

Donosim paket koji treba da pošaljem u Gradačac, u pitanju je kutija u kojoj su kaset dek i dvije flaše likera. Kupac sa pik.ba, inače penzioner, reče da nije nikad pio alkohol, ali da sad želi da postane pravi pijanac (rekli mu ljudi da nije kasno) pa će početi sa likerima, koje uzgredbudirečeno, vrhunski pravi moj otac. Spakujem to u kutiju dimenzija približno 45 x 45 x 15 cm, pa u poštu. Draga Dragić, kao i obično, sumnjivo gleda. "O, pa težak je." Jeste, blizu 8,5 kg. Dok sam čekao da Draga Dragić ispuni priznanice za slanje pouzećem (ispunjavaju se dvije), u smjenu dolazi još jedna službenica. Presvukla se u sporednoj prostoriji i uvlači se za šalter. Do šaltera se dolazi kroz vrata koja su tu postavljena relativno nedavno (u prošle dvije-tri godine), prije je bila mala taraba, a sad vrata, sa dobrom bravom (naglašavam, dobrom), ključem i kvakom (naglašavam, ključem i kvakom). Službenica otvara vrata, ulazi na drugu stranu a zatim vrata hvata za ključ koji je u vratima i počinje da zatvara vrata. KLANG-KLANG-KLANG-KLANG-KLANG. Umjesto da kao običan homo sapiens uhvati za kvaku i zatvori vrata, ona držeći za ključ udara vratima o metalni štok koji zvoni, udara tako da mi je neprijatno. U nekom trenutku jezičak brave popušta i vrata se zatvaraju, te ih ona zaključava. Bilo bi izuzetno nezrelo i maliciozno da sad napišem "pametniji popušta" pa to neću napisati. U svakom slučaju, može i bez kvake, makar sa jedne strane. Za to vrijeme Draga Dragić od druge prisutne službenice traži čist obrazac za priznanicu, jer je pogriješila pri ispunjavanju. To joj se počesto desi. Sem kad mi kaže da se to posebno naplaćuje (ispunjavanje priznanice), pa ja odem u drugu poštu da uštedim pola marke mom kupcu koji u sklopu pouzeća plaća i poštarinu.

Državna preduzeća, najčešće prepunjena neproduktivnim stranačkim kadrovima, funkcionišu kao jaka mašina. Ja sam čuo tu mašinu. KLANG-KLANG-KLANG-KLANG-KLANG.

Nastavak šuplje priče - efikasnost suda

Prethodno: http://apsurdsrpski.blogspot.com/2013/02/suplja-prica-detalj.html

Dakle, nastavak priče koja se naslanja na Šup priču, kako ostvariti svoje zakonsko pravo a ne izgubiti kosu. Za razliku od Okružnog suda koji je nakon 15 mjeseci donio odluku da odbaci moju tužbu protiv Ministarstva prosvjete i ustupi je Osnovnom sudu - što će reći da je trebala samo da se desi smjena ministra prosvjete pa da se nešto - bilo šta - uradi (priča na OVOM LINKU), Osnovni sud punom parom troši papir. Tako je nakon nešto preko mjesec dana opet stiglo da sudu dostavim adresu drugotužene u tužbi protiv Škole učenika u privredi:





















Mnogo ljudi na ovaj blog dolazi pretragom "kako se piše tužba". Ljudi me kontaktiraju sa pitanjima šta i kako na sudu. Planirao sam sve u vezi toga izložim u jednom članku - onoliko koliko znam i šta sam ja radio sa posebnim naglaskom šta ne treba raditi, a sad samo ovo da pokaže kako funkcionišu sudovi iznutra. Dakle, ako nemaju za šta da se uhvate, valja očekivati i najveću glupost, kao što je to bilo u prošlom rješenju gdje pisalo Mirjana umjesto Marijana pa je MUP odbio zahtjev za dostavljanjem informacija. Inače, zahtjev se predaje u MUP-u sa kopijama dokumenata kao pravnim osnovom za traženje informacija, i plaća se taksa (!) što je opet jedna posebna glupost oko koje ću pokušati da se nekome napijem krvi.

Ovo je peti put da dobijam da dopunim ovu tužbu, a s kojim ciljem, prosudite sami. Ipak, s obzirom da sam (najčešće) svih osam dana za dopunu besposlen i nezaposlen, neće se to tek tako završiti.

Neću nikad biti više, niti srce da uzdiše...

Onomad je o meni izašla crtica u listu Respekt! (da, sa uzvičnikom):

Elem, nije to neki domet budući da sam postao neka vrsta reklame za nezaposlenost, a ni ovo MENSA ne znači previše, posebno našim pajserima, nego je tu jedna druga stvar, stoji u tekstu: 

Bio sam član vladajuće stranke.

O, da. Bio sam drug član partije. A sad im, kao što je lako primjetiti na ovom blogu, psujem sve živo i neživo, jer sam ljut i krivo mi je, rekli bi zli jezici i bili bi u pravu. Doduše, nije da nešto posebno cijenim druge stranke...

Nego, 09.09.2012. sam počeo kucati tekst "Kako sam bio član stranke (i zašto više nisam)", pa se nadam da ću isti što prije završiti i objaviti ovdje. Ovo je samo putokaz s tim ciljem.

Dvije sitne začkoljice, kako da ih nazovem...
- naslov je manje-više interna šala, budući da je urednik lista istovremeno i urednik portala Istinito za koji sam pisao... interna šala u 20.000 primjeraka;
- naslov ispod - Nikola Dronjak, to je bila moja najveća zamjerka, što me staviše na stranicu sa dronjavim Dronjkom, koji je... dronjav, što se vidjelo sa kilometra (vidi tekst: Studenti u RS: Anonimno do kraja - iz novembra 2011. na portalu 6yka).

ŠUP(LJA) PRIČA - detalj

Čitava priča:
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2012/09/suplja-prica.html

Djelimičan rezime kao uvod: usljed pogrešnog besplatnog pravnog savjeta tužbu predam u Okružni sud, oni je po službenoj dužnosti proslijede u Osnovni, odatle četiri puta dobijam da ispravim i dopunim tužbu da bude u skladu sa relevantnim zakonima. Biće da nije jasno šta hoću, iako je npr. Ombudsmanu na prvu bilo jasno, samo što mi to četiri mjeseca nisu htjeli reći (Ombudsman mi je poslao mišljenje dan nakon što je tekst izašao na Frontalu). U redu je, prihvatam, nisam pravnik, ispravljaću dok ne bude sve uredno. 

Međutim, posljednji zahtjev suda je na granici apsurdnog.

Naime, po zahtjevu suda kao drugotuženu sam morao navesti radnicu koja je primljena na tom konkursu. U jednoj dopuni tužbe to sam i učinio:

Poštovani, upućujem ovu dopunu i ispravku u skladu sa Rješenjem od 15.11.2012. godine koje se poziva na Članove 293. i 295. ZPP RS.
U Rješenju se spominje da kao tužena strana, pored poslodavca, moraju biti obuhvaćena lica koja su izabrana (M.D.) i „čije se odluke osporavaju“. M.D. nisam označio kao drugotuženu jer na konkursu uopšte nisam došao u ravan sa njom kao ni ostalim kandidatima koji su u potpunosti prošli konkursnu proceduru (bili pozvani na razgovor). Odluku kojom su ugrožena moja prava potpisuje Škola učenika u privredi.
Ukoliko M.D. mora biti označena kao „pasivno legitimisana“, onda neka bude, međutim, apsolutno ne želim ni na koji način da je oštetim, jer ne vidim nikakvu njenu krivicu. Ukoliko se misli na njenu odluku odnosno potpis na ugovor o radu koji je zaključila sa školom, smatram da ona nije znala bilo šta o onome što je prethodilo, nezakonitostima pri organizovanju konkursa, te da nema bilo kakvu odgovornost za te radnje.

Nakon toga stiže još jedan zahtjev za ispravku i dopunu tužbe, pored odgovora advokata kojeg je ŠUP angažovala. Simpatično mi je da je škola angažovala advokata, budući da treba da imaju pravnika sekretara, ali eto. Odgovor advokata je priglup, pun nepismenosti i nebitan.

Sa druge strane, zahtjev za ispravku sadrži veoma bizaran zahtjev:

Pored svega izrečenog, činjenice da je angažman u školi bio na određeno vrijeme i, logično, istekao, sud ne odustaje od vrhunske krutosti pa se tako traži, i to OD MENE, da navedem adresu osobe sa kojom nemam nikakve veze niti bilo šta tražim od nje. Segment "Po izjavi direktora škole" je posebna komedija.

Odakle uopšte da ja imam tu adresu, i da li je uopšte zakonito da je tražim okolo?

Bilo kako bilo, riješiću nešto u toku ove sedmice, ispravka će doći u sud, sa adresom ili bez, a desilo se da imam nekog posla u Ministarstvu unutrašnjih poslova (poslovnih poslova, da ne bude zabune), pa ću da provjerim šta i kako...

Pripravnici, voljno.

Aktuelna vijest:

Projekat zapošljavanja mladih pripravnika bez radnog iskustva u Republici Srpskoj biće ukinut u maju ove godine, a nastavljen će biti samo projekat angažovanja mladih volontera bez iskustva, saznaju „Novosti“.

Razlog za ukidanje pripravničkog staža za mlade sa visokom i višom stručnom spremom leži u činjenici da Vlada nema novca da podrži projekat zapošljavanja mladih ljudi, ali jedan od uzroka je svakako i nezainteresovanost poslodavaca za ovaj projekat!
- U drugoj polovini ove godine izvršiće se analiza realizacije i ukupne evaluacije projekta angažovanja pripravnika i volontera i neće biti predložen novi projekat sufinansiranja zapošljavanja pripravnika, ali će se u svakom slučaju voditi računa o zapošljavanju mladih bez radnog iskustva i pripremi drugih projekata sa tom namjenom - saopšteno je za „Novosti“ iz Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske.

http://www.6yka.com/novost/33272/rs-ukida-se-projekat-zaposljavanja-pripravnika

I moj tekst o tome iz decembra 2011. godine:

POSLJEDNJI POZDRAV PRVOM POSLU U RS

Ime se mijenja, izvođač radova, ali suština ne: ovogodišnja epizoda zapošljavanja pripravnika sa VSS u RS je ušla u finalnu fazu produkcije. Projekat je to predstavljen 2007. godine pod imenom „Prvi posao“, ovo je četvrti pokušaj. U prvoj godini je Vlada RS samostalno bila nosilac projekta, dok je 2008. ZZZ RS bio uključen sa 50% troškova. Teško je reći koliko je to imalo veze da se projekat preskoči 2009. godine, ali u izbornoj 2010. nije smjelo biti greške, Vlada RS preuzima na sebe sve finansijske obaveze koje, uzgred rečeno, još uvijek otplaćuje. U pokušaju da se zaboravi na to, projekat se u potpunosti prebacuje na ZZZ RS, sada pod imenom „Znanjem do posla“...

Na stranu sve nepotrebno komplikovanje i fama oko zapošljavanja pripravnika - valjda su ljudi koji su završili fakultet sposobni da rade to za šta su se školovali, za početak cifre. U prvom pokušaju (2007) je zaposleno 540 pripravnika. Naredne godine je taj broj sa planiranih 600 nekako uvećan na 1200, ali se, zbog kašnjenja sa svih strana, projekat protegao na 2009. godinu i realizovano je 1193 radna mjesta. U 2010. godini je ZZZ RS prvobitno bio predložio broj od 500 pripravnika, ali je na kraju zaposlen 1491 pripravnik. (Izborna godina je čudo.) Ove sezone je, u inat sveopštem napretku, broj ipak smanjen. Predviđeno je da se u prodaju pusti 1000 tiketa lutrije, 850 za VSS pripravnike i 150 za VŠS. Statistika pripremljena za projekat kaže da se krajem jula mjeseca 2011. godine na spisku ZZZ RS nalazilo 7.920 lica sa VSS od kojih je 4.498 bez radnog iskustva. To je popriličan skok u odnosu na broj od 2.700 VSS lica bez radnog iskustva, podatak sa kojim se ušlo u izradu prošlogodišnjeg projekta. Što se tiče VŠS, njih je 767 bez staža, ukupno 2.461. Uz ove brojke se mora dodati i podatak da postoje lica koja imaju radno iskustvo ali nemaju položen stručni ispit, a njihov tačan broj se ne zna.

Aktuelni projekat kasni sa realizacijom usljed pomjeranja roka za poslodavce. Prvobitno planiran do 21. novembra, javni poziv je prolongiran do 13. decembra. To se desilo zbog “insistiranja pripravnika” odnosno “zbog toga što je jedan broj studenata u međuvremenu diplomirao i tražio izmjenu konkursa kako bi oni mogli da konkurišu kod određenih poslodavaca”. Pomalo nevjerovatno zvuči, ali to je zvanično saopštenje ZZZ RS. Koliki je to tačan broj, u ZZZ RS nam nisu znali reći. Drugi aspekt priče je da se do 21.11. bilo prijavilo 209 poslodavaca sa potrebama za 570 pripravnika, jedva malo više od polovine predviđene cifre. Sve njih nakon isteka roka čeka procedura provjere i izbora poslodavaca koji će učestvovati u projektu. Sudeći po dosadašnjem iskustvu, to bi moglo potrajati. Prioritet imaju poljoprivreda, prerađivačka industrija te uslužne djelatnosti za koje je ZZZ RS predvidio pomoć u vidu plaćanja 70% plate i 80% obaveznih doprinosa za pripravnike, dok za ostale ZZZ RS pomaže u vidu 50% plata i 60% obaveznih doprinosa. Pri tom vrijedi reći da je finansijska konstrukcija za pomenutih 1000 pripravnika teška 11,2 miliona KM, od čega ZZZ RS daje 6,6 miliona. Od dosad prijavljenih 209 preduzeća, ovih “prioritetnih” je najviše - 134, međutim, njihove potrebe su svega 257 pripravnika.

I ako prihvatimo ovaj podatak o “insistiranju pripravnika”, ostaje nam alarmantna činjenica da su potrebe poslodavaca tek nešto više od polovine predviđenog broja novih radnika. No, to nije tako strašno kad se uzme u obzir da prioritetne poljoprivreda i uslužne djelatnosti, tematika ovogodišnjeg projekta, nisu previše atraktivne za mlade sa VSS. Nasuprot tome, opšteprihvaćeno mišljenje je da bi svi mladi danas veoma rado da se zaposle “na državne jasle”. Vlada RS poštuje volju mladih tako da je u proteklim godinama većina predviđenog novca otišla na subvencionisanje upravo takvih radnih mjesta. (Kome još trebaju privreda i proizvodnja...) Tako je u sklopu prošlogodišnjeg projekta Administrativna služba grada Banjaluka tražila 17 pripravnika, od toga joj je ZZZ RS pružio 13. Od tih 13, tu je bilo četiri pravnika, dva ekonomista, jedan arhitekta... Ove godine se ista ustanova prijavila za projekat sa potrebom za 18 pripravnika, od kojih je sedam pravnika. Dakle, sa jedne strane smo zatrpani pričama o potrebi za deficitarnim kadrovima, sa druge strane se odobravaju dodatna mjesta na suficitarnim studijskim grupama, a kao šlag na tortu dolazi ovaj podatak. To je samo jedan primjer, ali je činjenica da je većina subvencionisanih poslodavaca dosad bila iz reda ministarstava, opštinskih administracija i javnih preduzeća (npr. Srpske šume, RiTE Ugljevik, Fond PIO...), ustanova koje su na ovaj ili onaj način vezane za budžet. Privatni sektor nije naročito zainteresovan za učešće, posebno nakon što su se mnogi opekli 2008. godine, kada su dugo čekali na refundaciju uloženog. U ZZZ RS kažu da ove godine prednost nad javnim imaju upravo privatna preduzeća…

Summa summarum, u okviru dosadašnjih projekata priliku je dobilo približno 3.200 pripravnika, od kojih se navodi da je oko 80% zadržalo radna mjesta i nakon gubljenja titule pripravnika. Oko 80% od tih oko 80% je kancelarijska garnitura za potrošnju tonera, spajalica i papira i proizvodnju gramatičkih grešaka. Ako na to dodamo podatak da je od 2005. do 2010. došlo do porasta broja administrativnih radnika od 20,79% (sa 18.670 na 22.552), dok je za isti period došlo do smanjenja broja radnika u privredi od 13,85%, računica je jasna. Projekti zapošljavanja pripravnika su po principu “zaposli bližnjeg svog” bili kupovina socijalnog mira i osiguranje povjerenja (podobnih) građana kroz zapošljavanje u javne ustanove (po principu spojenih posuda), kao i prilika za određene poslodavce da, uz državne subvencije, “ozvaniče” već zaposlene radnike na crno ili iskoriste priliku pa u pola cijene dobiju čitavog radnika na određeno vrijeme. RS je na početku priče imala na raspolaganju novac od privatizacije Telekoma, međutim, novca je sve manje. U budžetu RS za narednu godinu nije predviđena ni marka za zapošljavanje pripravnika, a ZZZ RS već sad ima pretežak zadatak, u svom prvom samostalnom pokušaju zapošljavanja pripravnika. Entitetske institucije i javna preduzeća, dosad najvjernije mušterije ovih subvencija, su “puni kao šibica” (a i pored toga se ne poštuje odluka o zabrani zapošljavanja u državnoj upravi), dok je zdrav realni sektor trenutno u domenu nadrealizma. O nekom stvaranju trajnih vrijednosti je teško govoriti, kad se ni ime projekta ne može sačuvati…
Ipak, VSS nezaposleni bez radnog iskustva su tek kap u moru od oko 150.000 nezaposlenih u RS, a pored njih se tu još dave i radnici na crno, oni prijavljeni na minimalac, volonteri koji rade bez ikakve naknade i garancije validacije njihovog rada...
I za kraj, podatak: jedno od posljednjih izdvajanja Vlade RS za zapošljavanje nezaposlenih je bilo početkom novembra, kad je odobrena suma od milion maraka od kojih je čak petina je otišla firmi Alpha Security koja se bavi obavljanjem poslova iz oblasti fizičkog i tehničkog obezbjeđenja lica i imovine. Da li je to briga o nezaposlenima u RS, izražavanje nepovjerenja prema narodnoj miliciji (i Oružanim snagama BiH) ili neka posebna strepnja Vlade RS za sigurnost u narednom periodu?

http://www.6yka.com/novost/16660/Posljednji-pozdrav-prvom-poslu-u-RS

CIJENA ODSTRELA LJUBAVNIKA KAPITALCA

Miloš Šmitran, trostruki osvajač zlatne medalje u trci za načelnika Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu u Administrativnoj službi grada Banjaluka je dobio otkaz nakon uspješno izvršenog novinskog desanta na njega. Očigledno da on nije dovoljno „kvalitetan kadar“ za novog gradonačelnika Banjaluke tako da će svoj „kvalitet“ morati da preseli na neko drugo mjesto, vjerovatno u neki od osam stanova koji posjeduje. To je savršen primjer za seciranje ekspresnog medijskog odstrela zvaničnog lica i posljedica istog čina...

Sa malim zakašnjenjem (tekst je predat 18. decembra):

Istinito: Cijena odstrela ljubavnika kapitalca