Izbori 2018... realno.

Od svih šaljivih slika na temu izbora, ova me jedina iskreno oduševila... ali mi je nekako nedostajao rakun, pa sam ga ubacio. Ne znam ko je originalni autor montaže, ali, svaka čast.

Elem, izbori...

Samo SNSD može da pobijedi SNSD. To znači da SNSD može da izgubi. Što bi se lako moglo i desiti, jer je SNSD gori nego ikad: Mile kao kandidat za funkciju "veze s vezom" i njegov omraženi trabant Željka kao kandidat za predsjednika RS. On nije za to, a ona baš nije za to. Špirić, možda i najveći retoričar i demagog, čovjek koji bi preživio i atomski rat (i, naravno, ostao na funkciji), jedini stariji lik u ekipi koji je "istaknut", u kampanji "koristi" američke sankcije tako što je na njih naslonio slogan "Svaki metar moje republike veći je od Amerike.", i kakav je ovdje retardiran narod, proći će mu taj kursadžijski polit-humor... realno.

DNS kao bazen za prelijevanje SNSD kadra, koji svaki put pred izbore glumi opoziciju je poprilično opasan. Na njihovoj strani je vjekovna mudrost. Na plakatu Pavić, Čubrilović i treći - zaboravih koji - dedica, uz poruku "Odgovorno prema mladima"... prema praunucima, slutim, koji imaju isto godina kao i njihova vanbračna djeca... realno.

Socijalisti... realno.

Opozicija je još uvijek poprilično bezidejna, uplašena lopate kojom će biti potrebno čistiti govna iza Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila, ali opet nešto bolja nego prošlih puta. Više nema višekratnog gubitnika Ognjena Tadića, tu je Govedarica koji je istupio kao predsjednik stranke na izborno bojište, svjež momak - skoro nov, kojem je jedina mrlja to što nakon završene srednje škole nije otišao u VRS (a mogao je, kao moj rođeni brat koji je isto godište i koji je u jesen 1995. otišao na Manjaču a onda se relativno brzo i spustio sa nje... i ima ratnog staža u vojnoj knjižici, prim. aut.). Željka je pokušala da odigra tu kartu, pa joj se vratilo kao bumerang ("ustaška unuka"), s tim da je jako zanimljivo da nikad nije detaljno istraženo porijeklo našeg vrlog pre'cjednika. Dodig srpsko prezime nikad bilo nije, ali se to nije zagrebalo dosad... Ivanić u kampanji ističe neku umjerenu konstantu nerada i nekrađe i realan je primjer "manjeg zla": sve je to neka šuplja priča, ali čovjek makar nije drumski razbojnik kao ovi iz crvene sekte... realno.

Kampanja je poprilično dosadna, obe strane zabijaju puno više autogolova nego pogodaka u tuđu mrežu, arčenje državnih resursa u stranačke svrhe je na vrhuncu (službeni auti se ne gase, a ni helikopteri Helikopterskog servisa RS), velika je vjerovatnoća da će psihopata Lukač pokušati da izrežira neki incident do nedjelje i tako zacementirati činjenicu da je on najneprimjereniji ministar u RS ikada... realno.

Izlaznost će biti nekih 4-5% veća nego uobičajeno (meni je nekako broj 57% u glavi, prim. aut.), svakako nije zanemariv uticaj pokreta "Pravda za Davida", međutim, da će se desiti suštinska promjena - i da se desi promjena vlasti - neće. Matrica političke nezrelosti se maltene primila u genom naroda ovdje i politika u nekom normalnom smislu te riječi ne postoji. Postoji samo "danas" i "meni", i tako će zasigurno biti još 20-30 godina, dok ne umru i posljednji volovi koji su politiku učili u SFRJ klupama (npr. bljutavi Igor Radojičić, za kojeg imam još jednu vinjetu, valja mi se natjerati da to naškrabam, prim. aut.). Dakle, to što neće, ne znači da ne treba i zato u nedjelju ponijeti olovkicu i na glasačko mjesto, protiv crvene sekte, pa makar se popišati na listić, jer i to je izražavanje volje birača... realno.

Srećno nam...

Izborni komentar 2016-1

Počeo bih pitanjem: "Koji referendum?" Periodično ću se u narednom periodu pitati to pitanje, što savjetujem i Vama. Čisto zbog vježbanja pamćenja.

Elem, izbori - ovoga puta lokalni, događaj bez kojeg ne bi bilo napretka u nas. Ne bi bilo svečanih otvaranja parkinga, asfaltiranja saobraćajnica, kamena temeljaca i sl. Kako sam autor i domaćin ovog benignog i nebitnog političkog bloga, tako sam se ponio prema ovim izborima. Objavio sam jedan kratki tekst, s nadom. Nade više nema.

Moj drugar Vladimir Kovačević je na svom blogu napisao jedan jako dobar i jezgrovit tekst o rezultatima izbora te ću ovdje da kopiram isti, a onda da dodam par opaski...

Izbori i slanje na političku deponiju

Savez za promjene doživio je katastrofu na završenim lokalnim izborima u Republici Srpskoj. SNSD sa satelitima DNS-om i Socijalističkom partijom oduvao ih je kao topao vjetar snijeg pred proljeće. Iznenađujuće ubjedljivo.

Nakon lokalnih izbora Savez za promjene u obliku u kojem postoji i na način na koji postoji definitivno postaje politička istorija. Svi izgovori postali su besmisleni.

U SNSD-u se očigledno, za razliku od svojih političkih protivnika, ozbiljno bave politikom. Klasičan primjer je Banjaluka (o najvećem gradu, kampanji i rezultatima u narednim tekstovima) gdje je Igor Radojičić ubjedljivo pobijedio kandidata Saveza za promjene. I pored nekoliko velikih afera koje su Banjaluku prodrmale u prethodnim mandatima SNSD-ovih gradonačelnika, Igor Radojičić je djelujući sa distance prema politici svoje stranke, uspio da ubijedi građane da on ustvari donosi promjene umjesto kontinuiteta. To je uspjeh izbornog štaba SNSD-a.

Apsolutni neuspjeh Saveza za promjene i stranaka koje ga predvode je gubitak izbora u Banjaluci i pored toga što su imali jedinstvenog kandidata. Uticaj ostalih kandidata bio je zanemarljiv. Nije velik bio ni uticaj Nenada Stevandića koji je riješio prošle lokalne izbore u Banjaluci.

Savez za promjene nije iskoristio činjenicu da je stanje u Banjaluci veoma loše i da grad srlja u finansijsku propast iz godine u godinu. Savez za promjene na nivou čitave Republike nije iskoristio ni referendum (slaba izlaznost građana) ni popis (glasanje poslanika SNSD-a za Metodologiju i Zakon o popisu kojima su ugroženi vitalni interesi Srpske) u Bosni i Hercegovini. Prihvatanje uloge izdajnika koštalo ih je definitivnog slanja na političku deponiju. 

Pobjeda Igora Radojičića u Banjaluci vjerovatno znači još najmanje dva mandata SNSD-a na čelu grada jer je Igor Radojičić, koji nije mlad ali nije ni star, projektovan da bude spona između dvije generacije političara SNSD-a čija politička akademija izbacuje kadrove koji jedva čekaju da stupe na scenu. Pobjeda Radojičića širom im otvara vrata te scene.

Savez za promjene u aktuelnom kapacitetu neće imati snage da pobijedi ni na sljedećim lokalnim izborima u Banjaluci. Pojedine stranke ukoliko žele fizički da opstanu uopšte u Banjaluci moraju da izvrše korjenite promjene, i kadrovske i političke. Prvenstveno tu mislim na SDS koji u Banja Luci gotovo i da ne postoji. Vrh te stranke, ukoliko misli da nastavi ozbiljan politički život SDS-a mora da u potpunosti promijeni stav prema Banjaluci i da prizna, koliko god to pojedincima bilo teško, da je glavna politička priča u Republici Srpskoj Banjaluka a ne Bijeljina, Doboj, Brčko ili Trebinje.

U svakom slučaju, Banjaluci slijede četiri godine sa Igorom Radojičićem na čelu. Prvo pitanje koje traži odgovor jeste da li će Radojičić biti više gradonačelnik od svojih prethodnika ili će se gradom nastaviti upravljati iz Palate.

Prije svega moj grad, ono o čemu s punim pravom smijem pisati. Radojičić je pobijedio, ubjedljivo, po trenutnim brojevima koji nisu konačni ima prednost od oko 15.000 glasova (49.000 > 34.000). Prije četiri godine, Gavranović je imao 34.000 glasova a dvojica opozicionih kandidata (Čavić i trojanac Stevandić) imali 47.000 (izvor: tekst o prošlim izborima), te je još 4.000 glasova završilo na listićima autsajdera u prošloj lokal-izbornoj trci (Aco Prelić, Milutin Pejić). Dakle, koliko god u ovom trenutku hrabro mogao reći da je "Piskavica rekla svoje" (trenutno nema podataka o preciznim rezultatima po dijelovima Banjaluke), jer se po selima poput Piskavice glasovi kvalitetno kupuju na vreće (za razliku od gradskog jezgra), toliko je opet činjenica ovo što je napisao Vladimir da je Radojičić uspio da se predstavi kao neko ko nije puki eksponent politike Sekte Međuzavisnih Socijal-Debila. A njegov program se svodio na "pejzažnog arhitektu" (kojeg ću u potpunosti podržati da od hrpe zgrada između Borčevog stadiona, dvorane "Borik" i velikog "Konzuma" napravi naselje) i neke priče "Banjaluka 2025." (ko živ, ko mrtav, ko na baušteli). Dakle, Crnogorac se kvalitetno prodao i ljudima koji nisu dobili nikakve pare, što smatram dodatno žalosnim, jer je to čovjek koji je udarao čekićem u skupštini dok su donošeni zakoni na osnovu kojih se legalizuje pljačka stotina miliona maraka banjalučkog novca u vidu gradskog zemljišta. Upravo je prije par dana Mišković vraćen iz mrtvih, i njegov projekat izgradnje velikog tržnog centra na banjalučkom polju... Sve u svemu, nije dobro, hvala, doviđenja.

Drugi veliki fakat ovih izbora je kupovina istoka Republike Srpske. Izlaznost u pojedinim mjestima od blizu 70% nam govori da imamo minimalno 15% ljudi koji su spremni da svoj glas prodaju bilo kome, a to se zove čojstvo, junaštvo hercegovačko (i ino). Sve procjene o novcu koji će biti upotrijebljen za kupovinu glasova i načinima kupovine glasova su bile pogrešne, jer ovi brojevi govore da je to učinjeno na epski način. Da to nije kriminal, kao što jeste, SMSD bi trebao da štampa udžbenike o ovom sportu i da se to prevodi kao Na drini ćuprija.

Vezano za gornji paragraf, međufakat, za primjer ću uzeti Trebinje i Slavka Vučurevića. Kandidat Saveza za promjene je ličnost koja, neka me slobodno demantuju oni koji znaju bolje, ne bi uopšte djelovala čudno u SMSD. Jedan bahat i osion Hercegovac koji teško da je bilo šta progresivno uradio u protekle četiri godine. Ogradiću se još jednom, nisam toliko upućen, ali se plašim da je princip potpuno isti te da je to, u kombinaciji sa činjenicom da Hercegovci nisu svjesni svoje nesvijesti (odnosa količine novca koji stvaraju u elektroenergetskom sektoru i koji odlazi iz Hercegovine i "priznanja" koja im se vraćaju tom prilikom), kumovalo porazu. Savez za promjene bi se ovoga puta izborio sa SMSD da je prije četiri godine gradonačelnik postao Nebojša Vukanović, da su ga podržali kao što su trebali. Ovako su tada utopili njega, a sada sebe.

Treći opšti fakat, SDS nije dovoljno radio i nije dovoljno agilan. Lično, za SDS ne planiram glasati nikada jer su sa Stevandićem prije četiri godine upropastili stvar za Banjaluku (što mi je sasvim dovoljno u ovom trenutku obrazlaganja), ali je to najveća opoziciona stranka, činjenično. Od SDS-a koji je u vlasti na državnom nivou - od kojeg se nešto očekuje, jedini koji pliva na površini odnosno nešto radi i trudi se je Dragan Mektić koji, ma kako ponekad smiješno i nespretno djelovao, jeste jedan stručan i pošten čovjek. Ostalo je sve puka priča i prodaja magle. I zato pad. Bosićeva pristojnost i neumiješanost u kriminal nisu dovoljno za političku borbu. SDS, kao i ostale stranke opozicije, mora da stvar ljudima predstavi kao što jeste, da je ovo borba protiv jedne kriminalne grupacije koja sistematski radi na uništavanju srpskog naroda sa ove strane Drine, a ne sport skupljanja glasova, te da i oni snose odgovornost za sve nas, našu bijednu sadašnjost i budućnost u vreći u gepeku.

Uticaj referenduma? Koji referendum?

Sve u svemu, ove izbore su pratile loše i nemaštovite kampanje, isprani kandidati, te uobičajena kupovina glasova u povećanoj mjeri... nije politika za Srbe. Ukratko.

P.S. Tekst je označen sa "1" zbog ostavljanja mogućnosti da bacim još koji komentar, mada sumnjam da će se to desiti.

Pravo referendumsko pitanje: Čava ili ne?

Čitam na letku za Igora Radojičiča da je bio student generacije na ETF-u, te da je magistrirao i na putu da doktorira... i isto tako je od 1999. biran za poslanika u NSRS, kasnije bio i predsjednik NSRS. Žalosno. Žalosno je da neko ko ima takav kapacitet u toj mjeri ode u politiku, a u politici da bude nula. Šta je Igor radio dosad? Ništa. Gledao kako njegova stranka SNSD uništava njegov rodni grad, nije prstom mrdnuo.

I zato, Čava. Ne zbog predizbornih obećanja i slogana, već zbog protjerivanja crvene bande. Neće se desiti čudo. Narod je nakrivo nasađen, veliki procenat bitangi će ekspresno promijeniti dres, a neki su to učinili i u toku kampanje, izvući će se mnogi, ali, promjena počinje... promjenom, ne nadanjem. Začarani krug jednog opšteg štokholmskog sindroma se mora prekinuti. Bilo bi lijepo da je to bilo prošli put, al' eto... sad će.

Bilo kako bilo, u Bosni i Hercegovini su u nedjelju 2. oktobra lokalni izbori. Mnogi govore kako su ovi izbori test inteligencije. Svaki izbori su test inteligencije, i svaki put padnemo na tom testu. Kao Banjalučanin, za Banjaluku, s nadom u bolje sutra, za Čavu. Najviše protiv Mileta, manje protiv Igora, za Čavu, pa da vidimo i to. Ostali, pametno, ne za 50 maraka već pametno. Želim Vam svu sreću i svako dobro, kao i sebi.

P.S. Na "referendum" nisam izašao. Ako bude kad pravi referendum, obavezno izlazim.